Konferencija za novinare, 13. avgust 2020. godine

Vjerica Radeta: Dobar dan.

Dame i gospodo, posle poslednjih parlamentarnih izbora, u Srbiji se potpuno ugasila demokratija. Izgubili smo dve najvažnije institucije – instituciju Narodne skupštine i instituciju Ustavnog suda.

Ustavni sud, konkretno sudije Snežana Marković, Vladan Petrov i Tamaš Korhec, potpisali su zaključak kakav ne poznaje pravna nauka.

Podsećamo da smo mi srpski radikali pre četiri godine, kada su birane sudije Ustavnog suda, izneli dva ozbiljna razloga zbog kojih je Tamaš Korhec nedostojan da bude sudija Ustavnog suda.

Prvi razlog je to što je on bio kopredsednik Mađarskog pokreta, koji se po svom programu zalaže za „veliku Mađarsku”, što podrazumeva Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu u sastavu države Mađarske, što je najgrublje moguće kršenje Ustava Republike Srbije.

Drugi razlog je afera vezana za njegov doktorat. Taj Korhec je master i doktorske studije završio na Srednjeevropskom univerzitetu u Budimpešti i podneo je zahtev za nostrifikaciju tih svojih akademskih titula Pravnom fakultetu u Novom Sadu, gde je inače završio osnovne studije. On je sa Pravnog fakulteta u Novom Sadu dobio dojavu da nema uslova za nostrifikovanje tih njegovih radova master i doktorskih disertacija, a to znači ako vam na bilo kom fakultetu u Srbiji odbiju nostrifikaciju, da više nigde u Srbiji ne možete nostrifikovati te diplome, doktorate, master studije ili šta već. Onda je Tamaš Korhec smislio genijalno rešenje i podneo zahtev da se njegov master i doktorski rad nostrifikuju na fakultetu „Fabus” u Sremskoj Kamenici. On je dobio tu nostrifikaciju, ali je veoma interesantno da taj „Fabus” u to vreme, a možda i sada, sasvim sigurno uopšte u svom programu nije imao pravne studije, ni osnovne, a kamoli master i doktorske.

Takav čovek je izabran ipak voljom naprednjaka za sudiju Ustavnog suda i taj čovek je jedan od potpisnika ovog skandaloznog zaključka, kakav ne bi, verujte, potpisao nijedan student, pa ni prve godine Pravnog fakulteta.

Mi smo dobili zaključak tog Ustavnog suda, sa potpisom to troje sudija, gde se odbacuje zahtev Srpske radikalne stranke, kako su oni napisali, za odlučivanje o izbornom sporu. Tek u pretposlednjem stavu obrazloženja, Ustavni sud je napisao da su oni zapravo nenadležni da odlučuju po našoj ustavnoj žalbi. Ovo je ipak Ustavni sud, ko su sudije, manje je važno, ali je ovo dobra ilustracija kakve su sudije i kakav je Ustavni sud.

Šta je ovde još interesantno? Mi smo dobili zaključak gde se odbacuje zahtev Srpske radikalne stranke i zahtev još jedne grupe građana koja je takođe podnela ustavnu žalbu nakon ovih sprovedenih izbora za parlament u Republici Srbiji. Ovo je neviđeno. Neviđeno da se u jednom zaključku obuhvate dva zahteva, dva podnosioca koji nemaju nikakve veze jedni s drugima, koji nemaju nikakve veze u samim tim ustavnim žalbama. Ovi su imali jedne razloge, mi smo podneli svoje razloge. Dalje u obrazloženju umesto da kaže – taj podnosilac je naveo to, taj podnosilac je naveo to, sudije kažu – u podnesku od 14. jula piše to i to, u podnesku od 16. jula piše to i to. Dakle, ovako skandalozan zaključak zaista ne bi smeo izaći ni kod bilo kog organa lokalne samouprave, a kamoli od Ustavnog suda Republike Srbije.

Mi ćemo, naravno, podeliti medijima ovaj zaključak i biće okačen i na sajtu Srpske radikalne stranke, jer zaista javnost Srbije mora da vidi kako se legalizuju nelegitimni i nelegalni izbori u Republici Srbiji.

Naša ustavna žalba je zaista puna ozbiljnih pravnih argumenata zbog čega se ovaj izveštaj o konačnim rezultatima izbora nije smeo prihvatiti. Takođe, ustavnu žalbu smo podelili medijima i tamo su svi detalji koje smo naveli u toj ustavnoj žalbi. Dakle, naveli smo sve, od onog što se dešavalo još krajem 2019. godine, kada su se potpuno nezakonito i neustavno u izborni proces umešali Vlada Republike Srbije i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Naravno, jasno je da se sve to radilo prvo iz razloga da bi se udovoljilo onim penzionisanim evropskim parlamentarcima, koji su dolazili u Srbiju i postrojavali ovde sve, od Aleksandra Vučića do njihovih poslanika, ministara i tako dalje, i zato što su oni imali dogovor sa nekim nevladinim organizacijama, što su imali dogovor sa ovom takozvanom proevropskom opozicijom da će oni menjati izborne uslove i onda se zaista napravila papazjanija od onoga što je predvideo Zakon o izboru narodnih poslanika. Čak i da nije bilo nijednog propusta, čak i da su izbori perfektno provedeni, izveštaj o konačnim rezultatima ne može se smatrati postojećim iz jednostavnog razloga, što Republička izborna komisija nikada nije raspravljala o tom izveštaju i što Republička izborna komisija nikada nije usvojila taj izveštaj. Taj izveštaj su ti konačni rezultati izbora, na osnovu kojih je konstituisana ova nelegitimna Narodna skupština.

Zaista je interesantno da je u državi digitalizacije, kako Ana Brnabić promoviše Srbiju, državni organ poput Republičke izborne komisije potpuno informaciono nepismen. Da nije tako, ovo ne bi moglo da se desi. Naravno, pitanje je da li je to slučajno ili namerno. Jasno je da je namerno, jer je Republička izborna komisija, zapravo naprednjačka većina u toj komisiji, menjala pravilnik o svom radu tri ili četiri dana pre proglašenja izbora, što je apsolutno nemoguće. Oni su predvideli da će se dalje sednice Republičke izborne komisije održavati, da će se zapravo voditi elektronske sednice te Republičke izborne komisije. Dakle, prava, normalna sednica apsolutno nikada nije održana. Elektronska sednica nikada nije održana.

Šta su oni uradili umesto elektronske sednice? Oni su članovima Republičke izborne komisije na mejl poslali pitanje – da li ste za ove izborne rezultate? Onda taj član Republičke izborne komisije koji je prihvatio da učestvuje u toj igri, članovi Srpske radikalne stranke u Republičkoj izbornoj komisiji nisu učestvovali u tome, i onda su oni mejlom pisali da ili ne. Dakle, mejl bez elektronskog potpisa ne može biti validan dokument, validan odgovor. Ko garantuje da se mejlom zaista oglasio član Republičke izborne komisije? Može bilo koji član porodice, može bilo ko da odgovori na taj mejl koji je poslala Republička izborna komisija. Mogli su da otvaraju mejlove onako, pa da sve iz one druge kancelarije pošalju navodno Republičkoj izbornoj komisiji, da članovi nemaju pojma ni šta ih je ko pitao i da li ih je neko pitao.

Sada se mi pitamo kako izgleda taj izveštaj o konačnim rezultatima Republičke izborne komisije i konačnim rezultatima izbora. Znate, regularan izveštaj izgleda tako što u izveštaju budu napisani svi detalji, ko je učestvovao, ko je koliko glasova dobio, koliko je nevažećih i tako dalje, i na kraju idu potpisi članova Republičke izborne komisije. Član Republičke izborne komisije ima pravo da ne potpiše, ali stoji njegovo ime, i ako je prazna rubrika, znači odbio je da potpiše, pa se onda to usvaja većinom glasova i tako dalje. Kako sad izgleda taj izveštaj, uz koji su oni valjda prikačili, odštampali sa mejla gde piše da ili ne i to su prikačili, i to su navodno potpisi Republičke izborne komisije. To je samo po sebi skandal, a još veći skandal je što Ustavni sud u tome nije video ništa loše, ništa nezakonito, ništa neustavno i ništa nenormalno. To je ono što je problem i ovih izbora i uopšte stanja u Republici Srbiji.

Inače, Ustavni sud Republike Srbije prestao je to da bude u pravom i pravnom smislu te reči još 2009. godine. Tada je prvi put Ustavni sud pokazao potpunu poslušnost tada aktuelnom režimu. Te 2009. godine Ustavni sud je legalizovao krađu mandata Srpske radikalne stranke od strane tadašnjih, sadašnjih naprednjaka, tada se još nisu tako zvali, i Borisa Tadića, koji je bio jedan od osnivača Srpske napredne stranke. Ustavni sud je tada iz Zakona o izboru narodnih poslanika, verovali ili ne, potpuno izbacio prepisan stav jednog člana Ustava Republike Srbije, koji kaže da narodni poslanik ima mogućnost da svoj mandat stavi na raspolaganje stranci sa čije liste je izabran. Zamislite, Ustavni sud to briše iz Zakona, odredbu Ustava briše iz Zakona.

Posle toga, manir Ustavnog suda da se oglase nenadležnim za sve, po svakom zahtevu Ustavnog suda u kojem bi trebalo Ustavni sud, ako radi u skladu sa Ustavom i ako ispunjava svoju funkciju kako je Ustavom predviđena, morao da kaže da ono što radi režim nije dobro i nije u skladu sa Ustavom. Da bi izbegli da se zamere režimu, što je strašno, a da bi nešto kao uradili, onda je Ustavni sud usvojio neki manir da sve ono što bi moralo, na osnovu čega bi se morale poništiti neke odluke režima, onda su oni smislili da je najpametnije da napišu da su nenadležni. Podsećamo vas da se Ustavni sud oglasio nenadležnim za briselske sporazume. Srpska radikalna stranka je tražila da se ponište, da Ustavni sud poništi briselske sporazume, pa su oni rekli da su oni nenadležni, jer briselski sporazumi su politički, a ne pravni akt. Posle toga, da podsetimo, takođe beše 2014. godine, kada je Vlada Republike Srbije, potpuno suprotno zakonu, počela da oduzima penzije, da smanjuje penzije penzionerima za određeni procenat. Tada je takođe bilo više zahteva upućenih Ustavnom sudu da se te odredbe proglase neustavnim i onda je Ustavni sud rekao – ne, mi nismo nadležni, to je zakon sa oročenim rokom primene i mi nećemo u to da se mešamo. Sad zamislite da nekom padne na pamet, nekoj skupštinskoj većini da kaže – e, mesec dana ćemo iz Krivičnog zakonika izbrisati odredbu da je ubistvo krivično delo. To znači mesec dana može da ubija ko koga hoće, Ustavni sud bi analognom primenom rekao – to je zakon sa ograničenim rokom, mi nećemo da se mešamo. Možda je gruba uporedba, ali čini mi se najbolja da bi se shvatilo kako funkcioniše Ustavni sud Republike Srbije.

Na kraju želimo da podsetimo javnost da je Srpska radikalna stranka još 2018. godine podnela zahtev za utvrđivanje neustavnosti određenih odredaba Zakona o presađivanju ljudskih organa. To je apsolutno neustavan zakon. Ustavni sud već više od dve godine ćuti. Podneli smo i zahtev za utvrđivanje neustavnosti jedne odredbe Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Srbije i Sjedinjenih Američkih Država. To smo podneli negde polovinom 2019. godine. Dakle, skoro već dve godine ili godinu i po dana Ustavni sud ćuti. Po tom zakonu o potvrđivanju tog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama svaki građanin Republike Srbije može biti krivično gonjen po nekim krivičnim delima koja uopšte ne postoje u našem pravnom sistemu, koja postoje samo u Sjedinjenim Državama, ne poštuju se rokovi zastarelosti koje priznaje naše zakonodavstvo, i Ustavni sud ćuti, ne žele da kažu da je to neustavno. Doduše, još uvek nisu rekli ni da nisu nadležni.

Dame i gospodo, dokle god se Ustavni sud ne bude ponašao u skladu sa svojom ulogom i svojim ustavnim ovlašćenjima, i dokle god Ustavni sud ne prestane da bude instrument u rukama vladajućeg režima, država Srbija neće biti pravna država i u državi Srbiji neće biti pravne sigurnosti.

Ako imate pitanje, izvolite. Ako nemate, hvala što ste došli.

 

Odgovor Ustavnog suda možete pogledati ovde.

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM