Milorad Buha: Tema današnje konferencije za štampu Srpske radikalne stranke biće stravičan genocid, etničko čišćenje u jednom delu Republike Srpske Krajine koje se dogodilo pre 16 godina. Naime, u podvelebitskim selima, 9. septembra 1993. godine, desio se stravičan zločin koji je učinila ustaška soldateska na području poznatom kao Medački džep. U toj akciji hrvatske ustaške vojske ubijeno je 88 ljudi, od toga 36 civila, među kojima je bilo i 17 žena. Ovo je bio uvod u ostale zločinačke aktivnosti hrvatske vojske koje su usledile u toku 1995. godine. Srpska radikalna stranka zamera aktuelnoj vlasti što svesno prikriva broj ubijenih Srba na prostoru Republike Srpske Krajine, Republike Hrvatske, što se svesno prikrivaju činjenice o zločinima genocidne politike hrvatske države prema Srbima u Republici Srpskoj Krajini, Republici Hrvatskoj, što se prikriva broj proteranih, broj ubijenih iz Republike Srpske Krajine. Često se u našim medijima prenose reči političara da se radi o 220 000 Srba.
Stvaran broj je između 500 i 800 000 Srba. Genocidna politika hrvatske države počinje 1990. godine, a nastavljena je devedeset i prve godine brojnim aktivnostima hrvatske policije i vojske, nastavljena je devedeset druge i treće, i na kraju završena poznatim vojno-policijskim aktivnostima hrvatske države pod nazivom “Bljesak” i “Oluja”. Šta je sa Srbima koji su proterani genocidnom politikom i etničkim čišćenjem? Gde su oni završili? Završili su na prostoru Republike Srbije, Republike Srpske i trećih zemalja. Ko vodi računa o njima? Gotovo niko. Međunarodna zajednica, pod čijim pokroviteljstvom je sve ovo učinjeno, ne čini ništa da otkloni posledice genocidne politike i etničkog čišćenja. Evo, prošlo je 16 godina samo od Medačkog džepa. Šta je učinjeno da se otkriju zločini ne samo u Medačkog džepu, nego i na drugim stratištima na prostoru Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske? Kolektivna prava koja Srbima pripadaju po međunarodnom pravu nisu vraćena, o individualnim pravima i privatnoj svojini danas niko ne govori, Vlada Republike Srpske Krajine čini sve da internacionalizuje problem Srba iz Republike Srpske Krajine, ali ostala je sama, ostala je usamljena, i jedino još Srpska radikalna stranka stoji iza naših zahteva za povratak naših kolektivnih i individualnih prava. Kada govorimo o individualnim pravima, moramo se zadržati na privatnoj svojini kao neotuđivoj civilizacijskoj tekovini ovoga sveta koja u svim pravima ima prioritet, ima primat. Jedino kod Srba proteranih nema. Jedino Hrvati ne čine ništa da se vrati privatna svojina.
Mi tražimo samo svoje, ne tražimo tuđe. Ogromna je razmera privatne svojine koja je ostavljena na prostoru Republike Srpske Krajine, i kuće, i imanja, i šljive i njive. I kuće i okućnice, sve je to ostalo tamo. Ostala su naša stečena prava, pravo na besplatne akcije, pravo na penzije, pravo na povrat stanarskih prava, 50 000 stanarskih prava je Srbima oduzeto u periodu od 1991. do 1995. godine. Nijedan stan u društvenom vlasništvu nije Srbima vraćen. Zašto to međunarodna zajednica čini izuzetak kada je isto takva prava vratila Srbima i drugim narodima u Bosni i Hercegovini? Zašto su tu Srbi iz Republike Srpske Krajine uskraćeni? Na to pitanje međunarodna zajednica mora odgovoriti, a prevashodno Hrvatska koja ne čini ništa da vrati to pravo.
Šta čini aktuelna vlast u Srbiji da pomogne u povratku stanarskih prava i drugih stečenih prava koje Srbi imaju u Republici Hrvatskoj? Gotovo ništa. To su sve prazne formulacije političkih lidera u Republici Srbiji o zahtevima za povratak tih prava, ali stvarno se ništa ne dešava. Evo, zgodna je prilika, u 11. ili 12. mesecu ove godine, kada predsednik Republike bude u razgovoru sa visokim predstavnikom međunarodne zajednice za pitanje izbeglica, da pokrene to pitanje i da ga reši, jer prošlo je jako mnogo godina, a ta prava se ne vraćaju. S druge strane, svi sukobi na prostoru Evrope, a ovaj između Srba i Hrvata bio je i građanski, i verski i nacionalni sukob, završavali su međunarodnim konferencijama koje su se sazivale da bi se rešile posledice tih ratova. Nažalost, međunarodna konferencija o miru nije održana, zato vlada Republike Srpske Krajine, potpomognuta Srpskom radikalnom strankom, zahteva od međunarodne zajednice da se sazove međunarodna konferencija i da se na toj konferenciji reše sva pitanja koja su sporna između Srba i Hrvata. I naša kolektivna i naša individualna i socijalna prava. Jedino to može zadovoljiti Srbe iz Republike Srpske Krajine, drugo ništa. Kada govorimo o interno raseljenim licima, slična je situacija kao sa Srbima izbeglicama iz Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske kojima se ne vraćaju stečena prava, dakle ni interno raseljenim licima sa Kosova i Metohije ne vraćaju se prava. Oni se čak ni fizički ne smeju vratiti tamo, kao što se Srbi ne vraćaju u Republiku Srpsku Krajinu i u Republiku Hrvatsku. Zašto to međunarodna zajednica čini prema Srbima? Ni prema jednom drugom narodu se ne čini to što se radi prema Srbima iz Republike Srpske Krajine i sa Kosova i Metohije. To pitanje aktuelna vlast mora postaviti međunarodnim humanitarnim i drugim organizacijama. Zašto to aktuelna vlast ne čini? Ona se boji. Ne znam čega se boji. To je neotuđivo pravo, to je pravo priznato međunarodnim aktima, deklaracijama i rezolucijama. Zašto bežimo od toga? To je pitanje koje postavljamo dugo godina, ali odgovora nema.
Evo, juče smo u dnevnim novinama “Kurir” mogli pročitati da Ahtisari insistira na priznanju nezavisnosti Kosova i Metohije, to je tek početak. Aktuelna vlast će se suočiti sa tim pitanjem, i to vrlo brzo. Aktuelni političari Republike Srbije besomučno ponavljaju reči da neće priznati Kosovo. Priznaće, i te kako će priznati. Jer sve ono što smo rekli za Srbe iz Republike Srpske Krajine, njihovo ćutanje o svemu tome jasno govori o poziciji u koju su dovedeni od strane međunarodne zajednice, isto će tako biti sa Srbima sa Kosova i Metohije. Pritisnuti, moraće priznati Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu, i time ćemo se odreći svih prava koja imaju interno raseljena lica, Srbi sa Kosova i Metohije.
Još jednom da ponovim. Insistiramo i tražimo u ime Srpske radikalne stranke i Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu da se pitanje prava Srba, kolektivnih, individualnih, socijalnih prava traži pred međunarodnim forumima i da Republika Srbija insistira da se održi međunarodna mirovna konferencija koja će razmotriti sve ono što Srbi imaju i poseduju na prostoru Republike Srpske Krajine, Republike Hrvatske.
Da li imate pitanje?
Ukoliko nema, ja bih zaključio konferenciju. Hvala.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR