Zoran Krasić: Dobar dan, dame i gospodo. Ovo je konferencija za štampu Komiteta za odbranu Vojislava Šešelja i stručnog tima koji mu pomaže u pripremi odbrane. Danas je 24. februar 2009. godine, 2.191 dan kako je Vojislav Šešelj u pritvoru u Ševeningenu. Punih šest godina kako je u pritvoru i kako se vodi postupak protiv njega. Ovi podaci sami za sebe dovoljno govore, da se radi o jednom nesvakidašnjem presedanu, pravnom skandalu, nečemu što se do sada nije dogodilo u istoriji sudskih postupaka. Ja bih na početku, zbog predstavnika medija i javnosti, da skrenem pažnju na najvažnije detalje ovog postupka.
Moramo da uzmemo u obzir šta se sve desilo pre 24. februara 2003. godine, kao datuma kada je Vojislav Šešelj dobrovoljno otišao u Haški tribunal. Moram da vas podsetim da je Vojislav Šešelj, pre tog datuma, pet puta pozivao Haški tribunal da se izjasni da li postoje neke optužbe ili neka sumnja da je on izvršio neko krivično delo. Uvek je Vojislav Šešelj tražio od Haškog tribunala da se izjasni o tome tokom izbornih kampanja, gde ga je obično Zoran Đinđić prozivao, da protiv njega postoji navodno neka optužnica.
Jednom je Vojislav Šešelj tražio da poseti pritvorene Srbe u Haškom tribunalu, i tada mu takođe nisu odobrili odlazak u Haški tribunal, onom čuvenom rečenicom da "Vojislav Šešelj predstavlja opasnost za Kraljevstvo Holandiju”. Dana 15. januara 2003. godine Tužilaštvo je sastavilo optužnicu, 14. februara je dežurni sudija proglasio tu optužnicu, otpečatio, 17. februara 2003. godine Karla del Ponte je došla u Beograd, održala sastanak sa Zoranom Đinđićem i u njenoj knjizi imali ste prilike da pročitate one čuvene rečenice, razgovor između nje i Zorana Đinđića: Vodite ga i ne vraćajte ga više. I znajte, imaćete problema s njim, velikih problema, za razliku od tvrdoglavosti Slobodana Miloševića. Dana 23. februara 2003. godine, Vojislav Šešelj je praktično završio sa svojim privatnim obavezama i službenim obavezama koje ima u Srbiji. Samo da vas podsetim, danima smo telima branili kuću Vojislava Šešelja zato što je bila i neka grupa ljudi koja je htela po svaku cenu da ga nasilno vodi u Hag. On je sam rekao, čim je dobio optužnicu, da 24. februara završava sa svojim privatnim obavezama. Završen je Kongres Srpske radikalne stranke, centralni miting je održan na Trgu Republike i 24. februara je otišao u Hag.
Šta se dešavalo od tog datuma naovamo? Dana 26. februara 2003. godine Vojislav Šešelj se prvi put pojavio pred Haškim tribunalom. Tražio je da mu se pročita optužnica i gle čuda! U optužnici se nalaze pogrešni biografski podaci o Vojislavu Šešelju. Optužnica po broju ima 15 tačaka, a faktički samo 14. Ta tehnička greška, ako može da se kaže, otklonjena je tek posle tri godine. Tada je terao sudije da mu čitaju na srpskom jeziku, jer BHS ne razume, odložio je odlaganje o krivici za 25. mart 2003. godine. I sad, zapamtite ovaj datum. U međuvremenu, 28. februara 2003. godine, Tužilaštvo je tražilo da se Vojislavu Šešelju na silu nametne branilac kako on ne bi mogao sam da se brani u postupku koji se vodi protiv njega pred Haškim tribunalom.
Sledeći važan datum u 2003. godini je 9. maj, kada je Pretresno veće odlučilo da na silu nametne branioca u pripravnosti Vojislavu Šešelju, i iz toga vidite zašto je bila značajna borba koju je Vojislav Šešelj vodio da sačuva svoje pravo da se sam brani pred Haškim tribunalom. U septembru 2003. godine dodeljen je branilac Aleksandar Lazarević. Krajem te godine dva prigovora protiv optužnice, podmeta su jedan prigovor je delimično usvojen i odlukom Pretresnog veća iz optužnice je izbačena kompletno Vojvodina. Žalilo se Tužilaštvo i Žalbeno veće je postavilo rigorozne uslove pod kojim uslovima može u optužnici i dalje da bude Vojvodina. Do danas ti uslovi nisu ispunjeni od strane Tužilaštva. Ono što mora da se kaže a tiče se prava na odbranu Vojislava Šešelja, krajem 2003. godine, on je kao i svi optuženici podneo prijavu o svom imovnom stanju, da im na taj način skrene pažnju da i njegovu odbranu treba da finansira Haški tribunal, odnosno da se treba finansirati sredstvima Ujedinjenih nacija.
Da vidimo kako je bilo sa optužnicom. Znači, prva je doneta, urađena 15. januara, predložene su izmene već u novembru 2004. godine, pa sad slušajte termine: modifikovana izmenjena i redukovana izmenjena, objavljena 12. jula 2005, sa pogrešnom poukom o pravnom sredstvu od strane sudije Karmela Agiusa, pa redukovana modifikovana izmenjena optužnica 8. novembra 2006. godine, skraćena sa 14 tačaka optužbi na 9, pa druga izmenjena 25. juna 2007. godine, i to u trenutku kada su se razmatrali prigovori Vojislava Šešelja povodom prethodnih varijanti optužnice, i na kraju treća izmenjena optužnica 7. decembra 2007. godine. Dovoljno je reći da je 7. novembra već krenulo suđenje. Znači, još u fazi suđenja oni menjaju optužnicu.
Da vidimo kako je bilo sa pretpretresnim sudijama. Prvi pretpretresni sudija je bio Šomburg, do oktobra 2003. godine, zatim, Karmel Agius, od oktobra 2003. godine do januara 2006. godine. To je period najgrubljeg kršenja svih prava Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu. Zatim Alfonso Ori, od januara 2006. godine, pa sve negde do januara 2007. godine. Od januara 2007. do novembra 2007. godine, pretpretresni sudija je bio sudija Antoneti. Kakvo je stanje sa suđenjem? Prvo neuspelo suđenje, Pretresno veće I sa predsedavajućem Alfonsom Orijem, počelo je 27. novembra 2006. godine. Ono je potonulo već 8. decembra odlukom Žalbenog veća. Drugo suđenje je krenulo pred Pretresnim većem III 7. novembra 2007. godine. Ukupno 16 meseci traje ova faza gde se izvode dokazi Tužilaštva. Pre nego što je krenula ta pretresna faza, u pretpretresnom postupku održano je 34 statusne konferencije. Otkad je krenulo ovo novo suđenje, od 7. novembra do danas je održano 132 sudska dana, saslušan je 71 svedok, a Tužilaštvu je ostalo praktično još 6 sati i 15 minuta do kraja. Usledio je štrajk glađu od 10. novembra 2006. godine do 8. decembra 2006. godine. Vojislav Šešelj je dakle, morao da štrajkuje glađu, da bi se izborio za garantovano pravo da se sam brani.
Da vidimo šta je sa nepoštovanjem suda. Tužilaštvo je pokrenulo taj postupak protiv Vojislava Šešelja prvi put u oktobru 2005. godine. Do danas nismo dobili podnesak da vidimo zbog čega su tražili. Međutim, taj zahtev Tužilaštva je pao u vodu. Drugi put je postupak pokrenut 11. februara 2009. godine. Da vidimo šta se dešavalo, da li je bilo pokušaja spajanja suđenja. Bilo je pokušaja u novembru 2005. godine. Tužilaštvo tražilo, Pretresno veće odbilo. Da li je Vojislav Šešelj tražio primenu pravila 11 bis? Podneo je nekoliko zahteva da proveri da li važi Pravilnik kada je on u pitanju. I oni su potvrdili da se na njegov predmet ne može primeniti pravilo 11 bis zato što je u prvoj grupi. Znači, ostaje u nadležnosti Haškog tribunala.
Legalitet i legitimitet osnivanja i rada Haškog tribunala. Dve godine je Vojislav Šešelj vodio postupak pred Pretresnim i Žalbenim većem da se izdejstvuje odluka na osnovu koje bi Savet bezbednosti tražio savetodavno mišljenje od Međunarodnog suda pravde da li takav jedan sud može da postoji osnovan Rezolucijom Saveta bezbednosti. Zahtev je odbijen, ali je trag o tome ostao.
Promena Pravilnika o postupku i dokazima. Od 24. februara 2003. godine do danas, Pravilnik o postupku i dokazima je 16 puta promenjen. Ono što je najinteresantnije, ubačena su pravila 92 ter i 92 kvater, gde izjava svedoka može da uđe u sudski spis bez saslišanja. Da li treba podsetiti da u samom Pravilniku, u članu 6, stoji zabrana retroaktivne primene u slučaju promene propisa.
Materijali Tužilaštva. Preko pet i po metara kubnih materijala je Vojislav Šešelj dobio od Tužilaštva. Nekada je to bilo u elektronskoj formi, a posle 8. decembra 2006. se izborio za pravo da to bude na srpskom jeziku i na papiru, i u pisanoj formi. Dovoljno je reći da se tu nalaze i ljubavna pisma vojnika na odsluženju vojnog roka i uputstvo za upotrebu pegle. To je finta zatrpavanja optuženog materijalom kako bi se usmerio na beznačajne materijale i tako trošio vreme. Do danas još nije rešen status 6.600 časova video materijala, koji treba da se isporuči Vojislavu Šešelju. Postupak je bio planiran sa 144 svedoka. To je sada svedeno na nekih 100 svedoka. Dva puta su odustajali od 25 svedoka i vraćali te svedoke. Dva nova svedoka su došla u fazi suđenja. Vojislav Šešelj je na maltene 15 dana pred njihovo pojavljivanje u sudnici prvi put saznao i ko su i šta su, i kakve su njihove izjave iz neke ranije faze.
Da li treba podsećati na eksperte? Oberšal, predstavljen kao veštak za govor mržnje. Sud mu nije priznao status svedoka veštaka, a na suđenju je rekao da on pojma nema o govoru mržnje, nego da je stručnjak za propagande tehnike, naravno, ukoliko ima kompjuter. Ukoliko nema kompjuter onda ne zna ništa.
Iv Tomić, stručnjak da utvrdi da je zločinački projekat ideja Velike Srbije. Pa je pored Vojislava Šešelja našao da stavi na stub srama i takve srpske veličine, poput Vuka Karadžića kao rodonačelnika ideje Velike Srbije, Iliju Garašanina, Slobodana Jovanovića, Dražu Mihailovića, Stevana Moljevića, i zadržao se kod Srpske akademije nauka i umetnosti. Videćete i sami da je vrlo dobro biti u takvom društvu.
Rejno Tunens, veštak za vojna pitanja, službenik Tribunala, odnosno Tužilaštva, priznao u sudnici da je učestvovao u pisanju optužnice protiv Vojislava Šešelja u onom delu koji se tiče vojnih pitanja. Tokom unakrsnog ispitivanja poništio svoj izveštaj i sve ono štoje tada rekao. Ako to kaže službenik Tužilaštva, pitanje je da li i dalje postoji optužnica. Dalje, Eva Tabo, veštak-demograf, žena koja je preuveličala i izmislila u značajnom delu problem Srebrenice, totalno je poražena u veštačenju koje je dala za Hrtkovce. Zbog nje su se i njenog svedočenja javljali građani timu za odbranu Vojislava Šešelja, da protestuju kako je mogla njihovo ime da stavi u neke spiskove proteranih kad oni žive u Kovačici, u Šapcu, u Beogradu, mirno žive, a ona ih je stavila samo zato što su se nekada rodili u Hrtkovcima i bili u matičnim knjigama.
Kompromitovani svedok veštak Ivan Grujić, pukovnik, kompromitovan u Hrvatskoj u nekim predmetima koji su aktuelni, zamenjen je sa dva svedoka: Višnjom Bilović i Ana-Marijom Radić. Davor Strinović, verovatno ni sam ne zna, ni dan-danas, zašto je bio pozvan kao svedok veštak. Zoran Stanković, mislim da još razmišlja o tome ko je njega uopšte mogao da pozove da bude svedok veštak. Da ne pričamo o onome što je bilo na zatvorenom delu gde je bio veliki ekspert za presretnute razgovore, i šta je on sve rekao. Ali od tog njegovog svedočenja samo je Vojislav Šešelj imao neke koristi.
Šta je sa zabranom komunikacije? Decembra 2003. godine, u to vreme zamenik sekretara Dejvid Tolbert, je zabranio Vojislavu Šešelju komunikacije sa spoljnim svetom, sa svima izvan Pritvorske jedinice, i ta zabrana je produžavana i trajala je negde sve do 14. jula 2004. godine. Razlog-parlamentarni i predsednički izbori u Srbiji, i Vojislav Šešelj može da utiče na formiranje Vlade i na rezultate izbora u drugom krugu. Inače, Tolbert je mnogo bolji u proceni izbornih rezultata nego svi naši analitičari. On je mesec i po dana unapred znao ko ide u drugi krug za predsedničke izbore. Avgust–septembar 2006. godine. Jadranka Šešelj je, odnosno Vojislav Šešelj je dobio zabranu prijema u posetu svoje supruge, jer je navodno ona obelodanila osam imena zaštićenih svedoka. Već u oktobru je sudija Ori, na statusnoj konferenciji konstatovao da je to nemoguća konstrukcija jer Vojislavu Šešelju nisu obelodanjena imena zaštićenih svedoka.
Dalje, jula 2006. godine, Jadranka Šešelj nije mogla da se vidi sa suprugom i da obavi posetu, jer je bila u obavezi da prethodno potpiše dodatnu izjavu za posetioce Haškog tribunala da nikome neće pričati u kakvom je zdravstvenom stanju njen suprug. Ovo su sve izuzeci koji se primenjuju samo prema Vojislavu Šešelju i ni prema jednom kom drugom pritvoreniku u Haškom tribunalu.
I najnovije, od 28. septembra 2008. godine, privilegovana komunikacija između Vojislava Šešelja i pravnog tima ne postoji do današnjeg dana. Ne postoji mogućnost da se dogovaramo o predmetu, da razmenjujemo podatke, ni informacije, bilo šta. Sve naše komunikacije seodnose na ulogu Vojislava Šešelja kao predsednika Srpske radikalne stranke, na njegove obaveze i prava, na poslaničku grupu, odborničke grupe i političke aktivnosti Srpske radikalne stranke. Da vidimo, kažu neki, otišao je dobrovoljno, nije tražio da ga puste na slobodu. Prvi put je zahtev podneo februara 2004. godine. Zahtev je odbijen. Tužilaštvo je reklo, odbijte taj zahtev, mi krećemo u julu mesecu sa izvođenjem dokaza, a ako ne u julu, onda decembru. Pazite, 2004. godine. Sledeći zahtev koji je podneo Vojislav Šešelj je bio da mu suđenje počne do 24. februara 2006. godine, ukoliko suđenje ne počne, da se pusti na slobodu. Zahtev je podnet krajem 2005. godine. I taj zahtev je odbijen.
I dan-danas, na dan kada se puni šest godina otkako je Vojislav Šešelj u pritvoru u Haškom tribunalu, još nije dat odgovor na pitanje zašto se krši njegovo pravo na ekspeditivno suđenje. Neko kaže da je suđenje u razumnom roku. Zašto? U analima međunarodnog prava, nije zabeležen slučaj, da neko šest godina sedi u pritvoru i da nema presude. Šta je bilo sa dodeljenim braniocima? Prvi branilac je bio Aleksandar Lazarević, od septembra 2003. do marta 2004. godine. Sledeći je bio Van der Spul, od marta 2004. do avgusta 2006. godine. Sve je to Vojislav Šešelj osporavao. Čak smo protiv Van der Spula išli i u Advokatsku komoru, gde smo vodili disciplinski postupak protiv njega. Šta se desilo avgusta 2006. godine? Avgusta 2006. godine Vojislavu Šešelju je dodeljen branilac Dejvid Huper, ali ne onaj Dejvid Huper koji je stručnjak za govor mržnje, barister, sudija, ovaj, advokat, nego jedan drugi Dejvid Huper koji je nastupao u sudu za Ruandu, O’Šej. Odluka o dodeli tih branilaca je pala prvog odlukom Žalbenog veća u oktobru 2006. godine. Posle su, 8. novembra, ponovo dodelili njih kao trajne branioce, i ta odluka je pala 8. decembra 2006. godine.
Nepoštovanje suda protiv Tužilaštva, vrlo značajna stavka u ovom postupku protiv Vojislava Šešelja. Moram da vam skrenem pažnju da je 21. decembra 2006. godine Vojislav Šešelj prvi put došao u mogućnost da se vidi sa svojim pravnim savetnicima, zato što su zahtevi tokom štrajka glađu bili da se njemu vrati pravo da se sam brani, da mu se materijali dostavljaju na srpskom jeziku, u pisanoj formi i na papiru, da mu se registruje tim za odbranu koji mu pomaže u pripremi odbrane. Dana 21. decembra 2006. prvi put su došli pravni savetnici kod Vojislava Šešelja, i tada smo prvi put mogli da saznamo za dokumentaciju i, da kažem, malo detaljnije uđemo u to šta su optužbe protiv Vojislava Šešelja. Već u martu 2007. godine Vojislav Šešelj je tražio da se pokrene postupak za nepoštovanje suda protiv Karle del Ponte, Danijela Saksona i Uerc Reclaf, gospođe koja istupa ispred Tužilaštva zbog pritisaka, pretnji, ucena i drugih nedozvoljenih radnji. I kao dokaz za to ponuđeno je 34 izjave svedoka iz raznih predmeta pred Haškim tribunalom koji su bili predmet, takve jedne strašne obrade od strane istražitelja Tužilaštva. Taj zahtev Vojislava Šešelja nije odbačen, niti odbijen, već je 15. maja 2007. godine Pretresno veće donelo nalog da se po tom zahtevu neće sad postupati, nego kad se okonča postupak za ratne zločine. A tokom unakrsnog ispitivanja Vojislav Šešelj ima prava da ispituje svedoke Tužilaštva i na okolnosti da li je bilo pretnji, falsifikata, ucena i drugih nedozvoljenih radnji. Unakrsno ispitivanje Vojislava Šešelja i onaj stil koji on demonstrira u sudnici je upravo u skladu sa tim nalogom od 15. maja 2007. godine.
Sledeći postupak za nepoštovanje suda krajem 2007. godine, pokrenut protiv Kristin Dal, uz desetak izjava svedoka koji su bili predmet njene obrade. Ona je to radila, između ostalog, i u saradnji sa našim Tužilaštvom za ratne zločine. Ne našim, nego Vukčevićevim Tužilaštvom za ratne zločine, i u prostorijama tog Tužilaštva za ratne zločine. Najkarakterističniji primer jeste upad u stan Jovana Glamočanina u Pančevu. Dakle, to je što se tiče nepoštovanja suda.
Novi zahtev za nametanje branioca je Tužilaštvo podnelo jula 2008. godine. Sada više nije Šešelj nesposoban da se sam brani, nego postoje zastrašivanja, pretnje i njegovo ponašanje u sudnici, gde on kaže, lažne optužbe, lažni svedoci. Taj zahtev, naravno i zahtev da se prekine postupak, su odbijeni od strane Pretresnog veća. Pretresno veće je krajem avgusta dalo nalog da se nastavi sa suđenjem. Tužilaštvo je podnelo žalbu i Žalbeno veće je odbacilo njihovu žalbu. Ovo potenciram zbog ove situacije koju danas imamo sa odlaganjem suđenja. To je već bilo predmet razmatranja pred Žalbenim većem.
Kršenja prava Vojislava Šešelja. Nema nijednog prava koje nije prekršeno Vojislavu Šešelju. Od prava na život, pa nadalje sva. Ja bih samo radi reda nabrojao: pravo na pravično suđenje, pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na odbranu, pravo na obaveštavanje o svim aspektima optužbe, pravo na komunikacije i posete. Samo da vas podsetim. Nekoliko meseci je vođen postupak povodom Igora Bečića. On je izrazio želju da kao prijatelj poseti Vojislava Šešelja. Poseta je odobrena, a kada je došao, ona je odbijena, jer on nije prijatelj, već je član Srpske radikalne stranke. Da ne pričamo o problemima koji su neki drugi funkcioneri Srpske radikalne stranke godinama imali oko posete Vojislavu Šešelju, zbog toga što su dali jedan intervju i rekli, video sam se sa prijateljem nekim u Hagu. Da li vredi pričati o diskriminaciji? U svakom pogledu je Vojislav Šešelj diskriminisan jer se njemu ne priznaju neka prava koja uživaju drugi pritvorenici u Haškom tribunalu, između ostalog. Da ne pričamo o finansiranju odbrane. Vojislav Šešelj je optuženik koji ima odluku Pretresnog veća kojom se nalaže Sekretarijatu da učestvuje u finansiranju odbrane Vojislava Šešelja. Do današnjeg dana sekretar nije tu odluku realizovao.
Samo da vas podsetim, više Dejvid Tolbert nije u Haškom tribunalu, Karla del Ponte više nije u Haškom tribunalu, ali nije više u Haškom tribunalu ni Hans Holcijus, zbog nečega što je radio pre 20 godina. Možete se preko interneta obavestiti o čemu se radi. Vojislav Šešelj je izložen torturi. Šest godina je izložen torturi, najbrutalnijoj torturi. Zašto? U pitanju je politički problem. Dovoljno je samo podsetiti na jednu rečenicu ,,Vodite ga i da se više ne vraća”. Zašto? Bio je kost u grlu dosmanlijskoj vlasti. Na predsedničkim izborima je stalno, iz prvog u drugi krug povećavao broj glasova. I to je samo bilo pitanje kada će Đinđićeva vlast da padne i da Srpska radikalna stranka i Vojislav Šešelj dođu na vlast, voljom naroda, izborima. I onda su se dosetili da ga jednostavno izbace iz političkog života na najbrutalniji mogući način, lažnim optužbama i putem lažnih svedoka. Da se ukloni sa političke scene. I sad je mnogo lakše da se shvati onaj puč, pokušaj puča septembra 2008. godine u Srpskoj radikalnoj stranci, gde je jedna grupa ljudi, u uslovima kada pada ugled Evropske unije, kada puca finansijski sistem, kada nam Evropska Unija otima Kosovo i Metohiju, otvara pitanje Vojvodine, treba sprečiti Srpsku radikalnu stranku, treba nametnuti Vojislavu Šešelju branioca, da se okonča efikasno taj postupak, a da nema političke stranke koja bi jednostavno podigla glas, kao što smo to radili u onim mesecima 2006. godine, gde je zahvaljujući, pre svega, ruskoj intervenciji spašen život Vojislava Šešelja. To sve mora da se zna.
Koje su optužbe protiv Vojislava Šešelja? Formalnopravno to je član 7, tačka 1, stav 1 Statuta Haškog tribunala, jedan imaginarni koncept udruženog zločinačkog poduhvata i neposredno izvršenje zločina progona i deportacije putem govora mržnje, vezano za Vukovar, Hrtkovce i Zvornik. Koliko su to neozbiljne i lažne optužbe dovoljno je podsetiti, recimo, samo na Zvornik. Ključni svedok za to je bio onaj pre 15 dana, koji se promašio samo 20 meseci. Ključni svedok za Vukovar je onaj koji sada pod sub penom ne želi da ide da svedoči, čovek koji je napisao tu rečenicu da je Vojislav Šešelj rekao – nijedan živi ustaša da prođe. Niti je ta rečenica izgovorena, niti je miting, tribina ili sastanak održan, što su priznali, potvrdili pre svega svedoci Tužilaštva. A što se tiče Hrtkovaca, ja mislim da je svima jasno. Optužbe ne postoje, optužbe su lažne.
Na šta je računalo Tužilaštvo? Tužilaštvo je računalo da na bazi višednevnih i mesečnih razgovora sa nekim ljudima može da obezbedi adekvatne izjave, gde bi oni tu pričali sve i svašta što odgovara Tužilaštvu. Pritom, ta lica su uplašena da li su optuženi, da li će biti osumnjičeni, da li će protiv njih da se vodi postupak ili će da ostvare neku pogodnost zahvaljujući tome što prihvataju da lažno svedoče, a onda Vojislav Šešelj nema mogućnosti da se od laži odbrani, jer će imati branioca. Kada se Vojislav Šešelj izborio za pravo da se sam brani, onda su i svedoci Tužilaštva morali da menjaju svoje lažne iskaze. Svi svedoci Tužilaštva su se ogradili od izjava koje je Tužilaštvo ponudilo kao njihove, da su ih dali istražiteljima Tužilaštva.
Sećate se onog prvog svedoka koji je rekao: Ja se ograđujem od ovoga, ja nikad nisam rekao da je Vojislav Šešelj u Šidu hitlerovski pozdravio. Usput, u Šidu nije održan nikakav miting 1991. godine. A imamo onog neverovatnog svedoka koji kaže: Na istom mestu su bili, prilikom borbi za Nišićku visoravan, Karadžić, Mladić i Vojislav Šešelj. Pogrešio mesto, vreme, lokaciju i sve. Naravno, za dva minuta je bilo dovoljno da se pogleda pres kliping pa da se vidi da je tih dana Radovan Karadžić bio u Beogradu na pregovorima sa međunarodnom zajednicom, Ratko Mladić tamo negde oko Han Pijeska, a Vojislav Šešelj držao tribine i bio u Narodnoj skupštini. Eto čime se služe i sada kažu: čime vi to tvrdite da je optužnica pala? Pa, pala je zato što ona suštinski nije ni postojala. Politički razlozi, politički motivi i progon Vojislava Šešelja po političkoj osnovi je u osnovi svega.
Šta se očekuje? Očekuje se oslobađajuća presuda, jer nema dokaza. Ja ne bih ulazio u one detalje koji se tiču optužnice, pretpretresnog podneska, rezimea svedočenja svedoka i ovoga što su svedoci rekli u sudnici, to je totalni haos. Tužilaštvo nema tezu, Tužilaštvo ima samo misiju da eliminiše Vojislava Šešelja.
Evo, šest godina je prošlo otkako je Vojislav Šešelj dobrovoljno otišao. Rekao je: vi tražite da ja nešto objasnim vama, da vam objasnim to. Istina pobeđuje, istinu nosi Vojislav Šešelj i onda ne čudi ova simpatija svih onih koji posmatraju prenos, prate prenos suđenja Vojislavu Šešelju. Danas je bilo zakazano suđenje, međutim, pre podne nije bilo suđenja u Haškom tribunalu, imali su navodno nekih tehničkih problema. Na internetu su nas varali, pa su rekli da će sutra biti statusna konferencija, juče su, poslepodne, kada smo se raspitivali šta je, o čemu se radi, ispravili pa napisali da je u pitanju rasprava. Znači, ostao je taj svedok, sat i po ima Tužilaštvo, sat i po ima Vojislav Šešelj, a posle toga ide prekid postupka na neodređeno vreme. Mi smo pre mesec dana upozorili javnost da najteži period u ovoj borbi Vojislava Šešelja predstavljaju sledeća tri meseca. Zašto? Pa znate, mržnja je evidentna, svakodnevno može da se primeti da nema razlike između Tužilaštva i suda.
Posle ovolikog kršenja ljudskih prava Vojislava Šešelja, ima mesta samo primeni doktrine zloupotrebe postupka. U dosadašnjem toku postupka, Tužilaštvo je zloupotrebilo sva procesna prava i sva procesna ovlašćenja uz blagonaklon stav pretresnih veća. I gledajte sad čuda, za nepoštovanje suda verovatno će predsednik pretresnog veća verovatno biti Karmel Agius. Samo da vas podsetim, on je krajem 205. godine odbacio prigovor protiv izmenjene optužnice, pričajući da je propušten rok. Već januara 2006. godine sudija Ori je shvatio da je prigovor bio preuranjen, a Vojislav Šešelj je mogao prigovor da podnese tek u februaru mesecu kada se završi obelodanjivanje materijala. Oko obelodanjivanja materijala javnost je vrlo dobro upoznata. Elektronska forma, na stranom jeziku, zatrpavanje materijalima. Međutim, Vojislav Šešelj je Vojislav Šešelj.
I sledeća informacija koju imam obavezu da kažem, mi ćemo 14. marta ove godine, u 13 časova, u Sava centru održati jedan skup – Šest godina haške tamnice Vojislava Šešelja, jer više ne može da se priča da je ovo nekakav legalan postupak, više ne može da se priča da je ovo nekakav zakoniti postupak, ovo je, jednostavno, tamničenje i tortura Vojislava Šešelja naočigled i domaće i svetske javnosti.
Ja koristim priliku, pošto su prisutni mediji, u ovoj sali se nalaze članovi Komiteta za odbranu Vojislava Šešelja, članovi stručnog tima koji pomažu Vojislavu Šešelju u pripremi odbrane. Ovde se nalaze ljudi koji nisu vršili pritiske, pretnje, zastrašivanje iz jednog prostog razloga, što ako bi nekoga i mrko pogledali, to bi bila šteta velika za Vojislava Šešelja, jer znamo gde se nalazi i ne želimo nijednim svojimpostupkom da mu otežamo i tako težak položaj u kome se nalazi.
Šest godina je prošlo, postavljeni su svi mogući rekordi, neslavni rekordi, u kršenju ljudskih prava Vojislava Šešelja i nama je izuzetno drago što sve veći broj ljudi, kako naših prijatelja iz Rusije, koji su i objavili knjigu "Slučaj Vojislava Šešelja”, tako i drugi, pogotovo advokati, profesionalci, profesori, akademici, koji podižu glas jer, jednostavno, ne mogu da se mire sa ovom planetarnom nepravdom koja se sprovodi nad Vojislavom Šešeljom.
To je ono što smo imali za ovu današnju jubilarnu konferenciju za štampu. Gospodo novinari, ako imate neko pitanje, izvolite.
Inače, sada su u toku naši plavi karavani širom Srbije u organizaciji naših opštinskih odbora, sa zastavama, kolima. Jednostavno, šetaju kroz naše gradove i sela, obaveštavaju javnost da se skrene pažnja građanima Srbije – Vojislav Šešelj je punih šest godina u pritvoru, sutra počinje sedma godina. Tako nešto nije zabeleženo u istoriji.
Hvala vam.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR