Bojan Krstić: Na sveti srpski praznik – Vidovdan, odjeknula je vest o „istorijskom“ događaju za Srbiju, određivanje datuma o početku pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji. Doduše, on nije precizno određen, ali se očekuje da će to biti oko Pravoslavne Nove godine, tj. nakon nje, negde oko 14. januara 2014.godine. Sa posebnim naglaskom je podvučeno da se ne očekuju novi uslovi, osim onoga na šta ja Srbija do sada pristala,a to je prećutno odricanje od najsvetijeg dela svoje teritorije. Pregovarači su predstavljeni junacima i patriotama...
Šta je Srbija zapravo dobila tim datumom (ako ga uopšte i bude)? Dobija višedecenijsko mrcvarenje u pregovorima, nove ucene, nove ustupke i odricanja, nova ponižavanja, da bi izborila dužničko ropstvo, odricanje od ostalih delova teritorije (Vojvodine i Sandžaka), status kolonije onih „prijatelja“ koji su je samo u prošlom veku spalili do temelja čak tri puta... A što se standarda tiče, njega su dobro osetili na svojoj koži oni od kojih se, pre ulaska u EU, čak mnogo manje tražilo nego od Srba – Bugari, Rumuni, Grci, Mađari... čiju su privredu evropski kolonijalisti uništili, dovevši ih do osetnog pada standarda i dužničkog ropstva!
Za to vreme, nezaposlenost je sve veća, dinar sve slabiji, poskupljenja i pad standarda svakodnevni! Prema poslednjim istraživanjima Srbija je rekorder u poskupljivanjima u regionu (hrane, hemije, energenata, tekstila...). Čelnici Vlade ne znaju tačan datum početka pregovora sa EU, ali znaju tačan datum rekonstruisanja Vlade, zbog procenjivanja međusobnih snaga u njoj i on je mnogo ranije – 27. Jula 2013., a ako do toga ne dođe, uslediće izbori, sve dok ne dođe do jednoumlja evropskih poslušnika. Vladu potresaju razne afere (mleka, prijemnih ispita...), ali niko za njih ne odgovara. A da narod ne bi razmišljao o bedi i životnoj agoniji u Srbiji, kao svetla tačka na kraju tunela servira mu se datum o početku pregovora sa EU, jevtina zabava u vidu rijaliti šoua, uhapse po nekog svog bivšeg saradnika i investitora stranke, ali nikog ne osude, čime građanima Srbije mahnu kao šargarepom ispre nosa! Čak i uspehe srpskih sportista prezentuju kao uspeh državnog vrha, bez obzira što su i od strane sportista stalno optuživani da su materijalno zapostavljeni i da ih se sete samo kada treba da se slikaju sa njima nakon nekog uspeha, izvojevanog treninzima u najbednijim materijalnim uslovima.
Zato pitmo u čemu je značaj dobijanja ovog datuma! Hoće li on pomoći građanima da plate hranu, struju, ogrev i ostale dadžbine državi, školarinu i svega što je osnovno za golo preživljavanje? Hoće li vratiti radnike u Ei-Niš, MIN, Jastrebac...? Čemu se mi to radujemo? Hoćemo li tim datumom zaustaviti poskupljenja i pad standarda?
Očigledno je da nećemo, jer rad Vlade više podseća na tv-sapunicu u nastavcima, koja nema nikakav program nacionalnog i ekonomskog interesa Srbije, već namesničko-poslušničko ponašanje prema nalogodavcima, koji su ih na vlast i doveli. Zbog svega toga Srpska radikalna stranka i ističe da je ulazak u Evropsku uniju poguban za Srbiju i u ekonomskom i u nacionalnom smislu, da on predstavlja podčinjen status i ropstvo! Jedini pravi put je okretanje Srbije vekovnim istorijskim prijateljima – Ruskoj federaciji, Kini, Kubi i ostalima koji su podržavali srbiju u najtežim vremenima njene istorije!
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR