Aleksandar Martinović: Dame i gospodo novinari, Srpska radikalna stranka ocenjuje kao krajnje neprihvatljiv pokušaj režima, odnosno najavu režima Borisa Tadića, da se uđe u postupak promene Ustava Republike Srbije kako bi se navodno stvorio pravni osnov za takozvanu široku decentralizaciju Republike Srbije. Ustav je donet pre nepune četiri godine i još uvek nije zaživeo u punoj meri. Još uvek, nažalost, Kosovo i Metohija nisu integrisani u ustavno-pravni, politički i ekonomski sistem naše države, a sa druge strane nije do kraja konstituisan Ustavni sud Republike Srbije koji treba da bude vrhovni čuvar ustavnosti i zakonitosti u našoj državu.
Govoriti, u takvim uslovima, o promeni Ustava je krajnje neozbiljno. Nijedna ozbiljna država, dobro uređena, demokratski razvijena ne menja ustav posle nepune četiri godine od njegovog donošenja. Ono što je naročito opsano u ovoj ideji jeste pokušaj da se Ustav promeni, ne da bi bio bolji, nego da bi se omogućilo dalje komadanje Srbije. Do kraja marta meseca treba da se pojavi, bar takve najave dobijamo iz medija, nekakva nacionalna strategija za decentralizaciju Srbije kjoju treba da izradi Nacionalni savet za decentralizaciju na čijem čelu se nalazi, gle čuda, Nenad Čanak, čovek koji se otvoreno zalaže za stvaranje Vojvodine republike i koji je u stvari jedan od najvećih protivnika postojećeg ustava Republike Srbije, za nas srpske radikale decentralizacija ima smisla utoliko da se daju šira ovlašćenja jedinicama lokalne samouprave, dakle opštinama i gradovima. To je prava i suštinska decentralizacija.
Stvaranje nekakvih regiona ili nekih novih autonomnih pokrajina nije decentralizacija nego dezintegracija države, i Srpska radikalna stranka, kao nacionalna i kao državotvorna stranka, tome se najodlučnije protivi. Ukoliko bi se ostvarila ideja Borisa Tadića, Nenada Čanka i njima sličnih, da se Srbija podeli na veći broj autonomnih pokrajina ili regiona ili oblasti, ili već kako se te jedinice nazivaju, koje bi imale ne samo statistički, nego administrativno- politički karakter, onda bi to značilo da se Srbija vraća u vreme pre Prvog srpskog ustanka, u vreme kada su Turci vladali Srbijom, kada je Srbija bila podeljena na veći broj nahija, među kojima nisu postojale nikakve suštinske veze.
Od Karađorđevog vremena pa naovamo Srbija je uvek težila da bude jedinstvena država, da bude snažna država, ali istovremeno imala je tradiciju jake lokalne samouprave. Mi sad u Srbiji imamo slabu lokalnu samoupravu, imamo opštine i gradove koji ne mogu sami sebe da finansiraju, koji imaju relativno male nadležnosti, ali se pri takvom stanju stvari nekome čini da je decentralizaciju potrebno izvršiti tako što bi se država podelila na veći broj nekakvih regiona, odnosno nahija, odnosno feuda, što je jedan projekat koji je potpuno anahron. Mi smo imali, u periodu od 1974. pa do 1989. godine, vrlo negativna iskustva sa autonomnim pokrajinama koje su praktično bile potpuno odvojene od te takozvane uže Srbije, i čini nam se da se te ideje ponovo vraćaju u politički život Srbije.
Dakle, Srbija ne treba da bude, po njima, jedinstvena država, snažna država, moderna država, nego treba da bude puki skup regiona. Očigledno je da iza ovih pokušaja daljeg cepkanja Srbije stoje isti oni koji su u stvari razbili bivšu Jugoslaviju, oni koji su doprineli, direktno ili indirektno, da se uništi jedna država koja je bila subjekt međunarodnog prava, i da u krvavom građanskom ratu koji je posle toga izbio nastane veći broj malih patuljastih država koje su, manje-više, sve puke marionete ili Sjedinjenih Američkih Država ili Evropske unije. Srpska radikalna stranka smatra da ne treba menjati Ustav Srbije, Ustav Srbije treba primeniti, treba uskladiti sve zakone u Republici Srbiji sa postojećim ustavom, a vreme treba da pokaže da li je postojeći ustav Srbije dobar ili ne. U svakom slučaju, mi smo protiv toga da se Ustav menja da bi se omogućilo komadanje Srbije.
Mi smo 1989, odnosno 1990. godine, teškom mukom vaspostavili državno i političko jedinstvo Srbije i vraćati se na period pre 1989. godine značilo bi veliki korak unazad i to ni na koji način ne bi doprinelo izlasku Srbije iz velike političke, ekonomske i finansijske krize. Dakle, odgovori Srpske radikalne stranke, na ovu tešku situaciju u kojoj se nalazi naša država nije i ne može da bude komadanje države, nego stvaranje takve države koja će imati jednog predsednika države i jednu skupšptinu i jednu vladu, minimalnu državnu administraciju u kojoj će se najveći deo državnog novca izdvajati za pokretanje proizvodnje, naročito za oživljanje privrede i, naravno, za rešavanje nagomilanih socijalnih problema građana. Nikako ne može da bude odgovor na krizu u kojoj se naša država nalazi stvaranje nekih novih autonomnih pokrajina koje će imati svoju birokratiju, svoju administraciju, svoja javna preduzeća, i tako dalje. Tada se, naime, postavlja jedno elementarno pitanje koje nije samo pravno nego i ekonomsko: Izvinite, a ko će takvu državu da finansira? Ko će da finansira veliki broj autonomnih pokrajina ako građani Republike Srbije već sada imaju ozbiljan problem da finansiraju jednu državnu administraciju? Mi smo krajem prošle godine dobili još jednu administraciju, ovaj put u Novom Sadu, formirana je takozvana Vojvođanska vlada.
E, sad zamislite da pored vlade u Beogradu i Novom Sadu dobijemo još vladu u Šapcu, Valjevu, Nišu, Kraljevu, Novom Pazaru, Negotinu i tako dalje. Dakle, šta će ostati od Srbije i takođe ko će sve to da finansira? Privreda Srbije, koja gotovo više da ne postoji, posrnula poljoprivreda, osiromašeni građani, ili ćemo možda da se zadužujemo kod Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda da bi smo finansirali te nahijske administracije u Srbiji. Dakle, očigledno je da nema ni pravnih ni političkih, a nema ni ekonomskih razloga da se nastavi sa podelom Srbije na autonome pokrajine.
Što se tiče stava Srpske radikalne stranke, mi smatramo da ne treba da postoje ni Vojvodina ni Kosovo i Metohija kao autonomne pokrajine. Srbija treba da bude, u bukvalnom smislu te reči, unitarna država. Unitarna država je najefikasnija, najjeftinija, najracionalnija, ali zato takva unitarna država treba da ima izuzetno razvijenu lokalnu samouporavu, odnosno izuzetno razvijene opštine i gradove koji će imati odgovarajući stepen finansijske autonomije i koji će imati veći stepen zakonskih ovlašćenja nego što ih imaju sada. To je model države za koji se zalaže Srpska radikalna stranka.
Model države za koji se zalaže Demokratska stranka i njeni koalicioni partneri, pa i Liga socijaldemokrata Vojvodine, čiji lider stoji na čelu tog nacionalnog saveta za decentralizaciju, smatra da decentralizovati državu znači uništiti je, znači razbiti njeno jedinstvo i svesti Srbiju na puki skup regiona. Mi smo protiv toga, mi smatramo da ne postoje apsolutno nikakvi razlozi da se tako nešto čini. To nije izlazak i to nije put da Srbija izađe iz sveopšte krize u kojoj se nalazi. To je samo put da se dodatno zakomplikuju politički odnosi u Srbiji i, naravno, to je put da se ekonomska situacija u Srbiji učini potpuno nepodnošljivom. Naravno, pravi kreatori ovakve naopake decentralizacije nisu Boris Tadić i Nenad Čanak, nego njihove gazde u Vašingtonu i Briselu.
Očigledno je da posao oko razbijanja bivše Jugoslavije nije završen do kraja i da on neće biti završen sve dok se ne uništi, odnosno dok se ne razbije Republika Srbija koja je još uvek kakav-takav trn u oku onima koji misle da mogu da pokore ceo svet i koji smatraju da je ceo svet njihova interesna zona. Evo, mi smo za današnju konferenciju imali ovoliko.
Ako vi imate neko pitanje, izvolite. Ukoliko nemate pitanja, hvala vam što ste bili na našoj konferenciji.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR