Ivan Ninić: Tema današnje konferencije je nedavna poseta kancelarke Angele Merkel i odnosi Srbije sa MMF-om.
Srpska radikalna stranka zahteva od režima Borisa Tadića da odmah prekine proces kandidovanja Republike Srbije za ulazak u Evropsku uniju i time zaustavi ovu samoubilačku politiku razbijanja srpske države. Očigledno je da je ovakva politika Tadićeve vlasti doživela totalni praz. Srpska radikalna stranka je sve vreme upozoravala na namere Brisela i Vašingtona, koji nam otvoreno otimaju Kosovo i Metohiju.
Angela Merkel je prenela jasnu poruku Evropske unije da ulazak Srbije u Uniju nije moguć bez prethodnog odricanja od Kosova i Metohije i potvrdila je da Brisel i Vašington vode otvoreno neprijateljsku politiku.
Srpska radikalna stranka najoštrije osuđuje izjavu funkcionera Demokratske stranke Dragoljuba Mićunovića, koji kaže da Srbija treba da pokrene međunarodne pregovore o statusu severa Kosova. To jasno pokazuje da se vlast zalaže za podelu južne pokrajine i faktičko priznanje lažne države takozvanog Kosova.
Pitamo Tadića i njegov režim da li su, slučajno, sa Briselom i Vašingtonom, pregovarali iza zatvorenih vrata o podeli Kosova i Metohije. Upozoravamo Tadića da ne sme da trguje srpskom teritorijom i da ima obavezu da poštuje Usatv i terotorijalni integritet i suverenitet Srbije, kao i da će za takvu svoju kapitulantsku politiku morati kad-tad da odgovara.
Srpska radikalna stranka ističe da se proces dezintegracije Srbije nastavlja i da se neće okončati na Kosovu i Metohiji, da će Brisel i Vašington dalje tražiti i pomoći da se uruši status Republike Srpske i njeno utapanje u Bosnu i Hercegovinu. A onda na red dolaze Raška i Vojvodina. Ne treba da podsećamo javnost na izjavu nemačkog ambasadora Andreasa Cobela koji je otvoreno 2007. kazao šta Brisel i Vašington spremaju našoj državi.
Kada je reč o pregovorima koje je Vlada Republike Srbije otpočela sa MMF –om 22. avgusta, vidimo da će Vlada zaključiti aranžman u trajanju od godinu i po dana, biti vredan oko milijardu evra i za koji premijer Cvetković kaže da se ta sredstva neće povlačiti, da je to aranžman iz predostrožnosti i da je on jasan signal da Vlada Srbije vodi kredibilnu politiku. Kao i da je u narednom periodu, u tom kontekstu, bitna podrška MMF-a u sprovođenju reformi javnog sektora.
Takođe, režim nam poručuje da MMF ima nadzornu i kontrolnu funkciju i da je saradnja sa tom institucijom znak za strane poverioce i investitore da su njihova ulaganja u Srbiji sigurna, što predstavlja još jednu iluziju ovog režima. Nameće se pitanje da li ovaj aranžman ima veze sa činjenicom da Vlada Republike Srbije nije uspela da proda preduzeće „Telekom Srbija“, da zakrpi budžetski deficit. I, da li premijer Cvetković može da nam garantuje da u predstojećoj predizbornoj kampanji zaista neće povlačiti sredtsva od MMF-a?
Srpska radikalna stranka poziva Vladu da hitno obustavi tekuće pregovore sa misijom MMF-a u Beograu, jer su ti pregovori štetni za našu monetarnu i fiskalnu politiku. Njima se ugrožava finansijska suverenost i autonomija Republike Srbije i oni vode ka tome da Srbija postane protektorat Vašingtona.
Srpska radikalna stranka pita premijera Cvetkovića zbog čega njegova vlada nije u stanju da samostalno vodi takozvanu kredibilnu politiku. I kakvu korist su do sada od MMF-a imali građani Srbije , privreda i javni sektor?
Vidimo da je MMF u Srbiju poslao gospodina Alberta Jegera, koji je glavni pregovarač, a prema uporednim iskustvima drugih zemalja, poput Ukrajine, Bugarske i Rumunije, gde Jeger prođe, tu trava više ne raste. Zbog toga on u Srbiji treba da bude proglašen za personu non grata.
Za Srpsku radikalnu stranku je takođe sporno i učešće gospodina Dušana Nikezića, koji praktično vodi ministarstvo finansija kao državni sekretar. Znamo da je on bio izvršni direktor Agencije za Privatizaciju, da je sin Zvonimira Nikezića vlasnika preduzeća „Ces Mekon“ u kojem je radio premijer Cvetković. Tog istog Dušana Nikezića, Cvetković je postavio za svog savetnika, po stupanju na funkciju premijera, dao mu da istovemeno obavlja šest državnih funkcija, da sedi u šest fotelja i da nakon virtuelne rekonstrukcije vlade praktično postne drugi čovek ministarstva finansija. On je dobio funkciju državnog sekretara, platu, i uz to i funkciju člana Komisije fonda za razvoj Republike Srbije, gde takođe prima naknadu.
Sada nama Dušan Nikezić pokušava da objasni, kao megafon režima Borisa Tadića, da je budžetska politika ove vlade usklađena sa fiskalnim pravilima, da država ima plan za deficit, ali nam taj gospodin Nikezić ne otkriva kakav je to plan. I, javnost taj plan ne zna. To će tako biti sve dok ga praktično ne izdiktira MMF. Očigledno je da taj plan, za sada, ne postoji.
Šta je najveći kamen spoticanja u pregovorima između Vlade Srbije i MMF-a. To je problem budžetskog deficita koji je već sada, za ovih prvih sedam meseci dostigao 90 milijardi dinara. Mi u Srpskoj radikalnioj stranci procenjujemo da do kraja 2011. godine on neće moći da ostane u zacrtanim okvirima od 120 milijardi dinara, odnosno neće ostati u granici 4,1 odsto BDP-a.
Do sada su budžetske rupe krpljene prekomernim pozajmicama Vlade i zaduživanjem u zemlji i inostranstvu, a ovih dana Vlada najavljuje emitovanje hartija od vrednoasti - i to novu emisiju obaveznica na evropskom tržištu, ukupne vrednosti 750 miliona evra. Ali, mi ne znamo po kojoj kamatnoj stopi i ko će se obogatiti na grbači građana Srbije.
Sve ovo znači da praktično imamo skup režim, skup birokratski aparat i raštimovanu policiju koja okuplja politikante koji ne misle o budućnosti Srbije i koji imaju jedini cilj da što duže ostanu na vlasti. Deficit u državnoj kasi će najviše doći do izražaja 1.oktobra ove godine, kada će na snagu stupiti izmenjen Zakon o finansiranju lokalne samouprave, čime će se izbiti 10 milijardi dinara u ovoj, a 75 milijardi dinara u 2012.
To je cena koju će građani Srbije platiti zbog političke promocije Mlađana Dinkića i Ujedinjenih regiona Srbije, na isti način kao što smo platitli Nacionalni investicioni plan, političku tvorevinu, koja je svojevremeno pomogla Dinkiću da pređe cenzus i uđe u parlamnet.
Ne treba zaboraviti da su MMF i Vlada Srbije obmanuli građane kada su sproveli virtuelnu racionalizaciju broja zaposlenih u javnom sektoru i zato im se više ne sme verovati. Rezultat takve racionalizacije je oligledan svima. Imamo više od 100 agencija i regulatornih tela , na sajtu službe za upravljanje kadrovima Vlade Srbije, svakog dana niču novi konkursi za zapošljavanje. Više od 300 ljudi će biti zaposleno ove godine u tim državnim agencijama, i ovom rasipništvu se ne nazire kraj.
Pored dotacija fondu PIO, od 157 milijardi dinara, koje čine jedan od najvećih izdataka u prvih sedam meseci, imamo i dotacije od 116 milijardi dinara za plate zaposlenih u javnom sektoru i ujedno ove dve cifre su najveći izdatak budžeta Republike Srbije.
U pregovorima MMF i Vlade Srbije obe strane su se složile u oceni da treba poboljšati sistem naplate poreza i doprinosa za fond PIO, čime bi se praktično izvršila naplata, ili se bar to pokušalo, 230 milijardi dinara sadašnjih dugovanja na ime poreza i doprinosa.
Srpska radikalna stranka zbog toga postavlja pitanje Vladi i Poreskoj upravi zbog čega se ne obelodani spisak najvećih dužnika u Srbiji. Obrazloženje vlade je da je taj spisak službena tajna po Zakonu o poreskom postupku i poreskoj aministraciji. A, praktično se tim spiskom kriju imena onih tajkuna koji su poslednjih deset godina postali vlasnici Srbije, i koji izbegavaju plaćanje poreskih dažbina ovoj državi.
Režim Borisa Tadića, MMF i Vlada Republike Srbije manipilišu statistikom, brojem zaposlenih i penzionerima. U kontekstu budžetskog deficita i pregovora sa MMF-om važno je istaći položaj radnika, odnosno nezaposlenost, i položaj penzionera. Zabrinjavajuće je što režim uporno „frizira“ zvaničnu statistiku. Imamo nezvanične procene da će u ovoj godini, u Srbiji ostati 200 hiljada ljudi bez posla. Zvanična statistika tvrdi da je reč o 101 hiljadi ljudi i imamo analizu Narodne banke Srbije, koja taj broj smanjuje na svega 84 hiljade. Jasno je da se ova statistika frizira zbog predstojeće izborne kampanje i da je režim opredeljen da ponovo obmane građane i zadrži vlast.
Nedavno je guverner Dejan Šoškić izneo zabrinjavajući podatak da je ekonomski rast u 2010. godini bio 1 odsto, a ne 1,8 odsto kao što je to notirano u zvaničnoj statistici države. Pa se nameće pitanje gde je kraj obmanama i lažima.
Kada je reč o redovnom usklađivanju plata i penzija, koje predstoji u oktobru, verujemo da ono neće biti veće od 5 odsto, ali istovremeno, ako saberemo to usklađivanje sa onim iz januara i aprila, nema nikakve dileme da sve povišice u ovoj godini pojela dvocifrena inflacija,i da građani od toga neće imati nikakvu praktičnu korist.
Podsećamo i da je lider PUPS-a i potpredsednik Vlade dr Jovan Krkobabić na najbrutalniji način obmanuo penzionere i zloupotrebio njihovo poverenje, kada je obećao da će penzije dostići nivo od 70 odsto prosečne zarade u Srbiji, što se u protekle tri godine nije dogodilo i neće biti realizovano ni u nerednih nekoliko meseci.
Toliko od nas. Ako nema pitanja, hvala vam.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR