Gordana Pop-Lazić: Dame i gospodo novinari, juče je Tanjug objavio vest na koju vidimo da danas niko iz vlasti nema reakciju. Bilo bi normalno očekivati da jedna normalna država ima reakciju. Naime, makedonske vlasti su juče izručile kosovskom pravosuđu izvesnog Mehmeta Ukšinija optuženog za ubistvo dva Srbina. Makedonska policija je Ukšinija uhapsila u oktobru prošle godine, pošto je Srbija izdala poternicu za njim zbog ubistva dva Srbina u selu Brestovac, u opštini Orahovac, 1999. godine. Ekstradiciju Ukšinija kosovskom pravosuđu potvrdio je i Esad Nisari, šef Kancelarije za ekstradiciju u Ministarstvu pravde Vlade Kosova i Metohije, takozvane Vlade Kosova i Metohije. I on kaže da su, posle formiranja sektora za ekstradiciju 31. marta 1999. godine, odmah uputili zahtev makedonskoj državi za njegovu ekstradiciju Kosovu i da su makedonske vlasti prihvatile taj zahtev na osnovu kojeg je prebačen na Kosovo, gde čekaju odluku suda. E sad, Srpska radikalna stranka pita i Ministarstvo pravosuđa Srbije i Vladu Srbije u celini da li je moguće da na ovako nešto ne reaguje, jer ovako posredno priznaje i Vladu Kosova i državu Kosovo. Ako je država Srbija tražila ekstradiciju, onda valjda treba da insistira na tome da Ukšini bude izručen državi Srbiji i da ne dozvoli da izručenje bude izvršeno nepostojećoj državi Kosovo. Jeste Makedonija priznala Kosovo, ali nije li to razlog da Vlada Srbije i Ministarstvo pravde ne održe jednu ovakvu konferenciju, da eventualno uruče i napišu jednu protestnu notu državi Makedoniji. Da li je ovo možda razlog da se kaže makedonskom ambasadoru da je osoba non grata. Ili je ovo možda način, iako se svi u Vladi Srbije, uključujući i predsednika države, zaklinju da neće nikada priznati državu Kosovo, da faktičkim radnjama upravo to rade. Ova vest je prošla neopaženo, pojavila se u jednim vestima i nakon toga ništa, ali nemoguće je da zvanični državni organi o ovome ne znaju ništa, i ako su svi na godišnjem odmoru, onda je to stvarno tužno i ružno za državu. Ministri otišli da se odmaraju, a država može da propadne. Dakle, mi prozivamo državne organe, Ministartvo pravde i Vladu Srbije, da povuku ozbiljan potez po ovom pitanju kako bi potvdili poštovanje Rezolucije 1244, i sve ono što nam garantuje po pitanju Kosova i Metohije. I stvar samo naizgled može da bude benigna, ali ona je u stvari vrlo ozbiljna. Smatrali smo da treba javnosti da skrenemo pažnju na ovu vest, pogotovo medijima, kako bismo upitali nadležne organe, a hteli smo i da iznesemo stav Srpske radikalne stranke.
Mi smo i prošlu konferenciju posvetili Kosovu i Metohiji i ovu ćemo posvetiti Kosovu i Metohiji jer nas prosto događaji i saznanja koja mi imamo teraju na to. Mi smo, kao što znate, misiju Euleksa okarakterisali kao neprijateljsku. I ona to potvđuje svojim potezima. Pored toga što Srbi na Kosovu imaju problem sa Euleksom, postoji i beogradski zid, odnosno saradnja beogradskih vlasti sa Euleksom. Nastavlja se destabilizacija institucija, ruše se sve institucije, počevši od zdravstva, bezdednosne strukture, pravosuđe, pa čak i Crkva. Evo jedan benigni primer vezan za zdravstvo. U Zdravstvenom centru u Prištini postoje dva rentgenologa. Jedan je prebačen u Beograd, dakle, ostao je samo jedan a kažu da ima potrebe za pet lekara rentgenologa. Pa da li mi time pokazujemo da brinemo o Zdravstvenim institucijama na Kosovu? Da ne govorimo o Crkvi. Znate i samo gde je otišao Bajden pošto nije mogao da ode tamo gde je želeo. Sa kakvim se još problemima susreću Srbi na Kosovu i Metohiji? Ako hoće da otvore štednu knjižicu, moraju da je otvore u Beogradu, a ako hoće da podignu kredit, banke im u Beogardu kažu, može, ali pod uslovom da grade van Kosova i Metohije, znači takozvani uži deo u Srbije bez Kosova i Metohije. Kakva je to diskriminacija? Da li se na taj način ne poštuje Ustav države Srbije, da li su svi građani Srbije ravnopravni? Koordinaciona uprava MUP-a Srbije koja je i do sada bila van Kosova i Metohije, u Kuršumliji, seli se sada u Beograd, znači još dalje i još će Srbima sa Kosova i Metohije biti teže da dobiju lične karte i pasoše i uopšte lična dokumenta. Čuli ste da je trafo-stanica u Štrpcu, gde građani već danima nemaju struju i da je na pomolu humanitarna katastrofa, predata KEK-u. Ali kako je predata KEK-u? Radnici EPS-a predali su trafo-stanicu KFOR-u, i to američkim vojnicima, a oni su predali trafo-stanicu KEK-u. Zato što se direktno američka ambasada umešala u to. I ja ću vam pročitati šta se tamo tačno dogodilo. Ceo taj slučaj sa strujom u Štrpcu dobio je dimenziju više jer se umešao ambasador Amerike, i to zvuči apsurdno zato što su Srbi već imali mogućnost nagodbe i potpisivanja kolektivnih ugovora oko plaćanja struje, ali Amerikanci koji su zabrinuti za bezbednost albanskih radnika KEK-a zahtevali su od Srba da im prethodno garantuju sigurnost prilikom naplate paušala u Štrpcu i da isprazne trafo-stanicu kako bi radnici KEK-a u nju mogli nesmetano da uđu. Američki zahtev je zaista neuobičajen iz dva razloga: prvo, zato što nije upućena diplomatska misija da se bavi time i da postavlja uslov za bezbednost, a još je čudnije je zahtevati od nekog, pogotovo od članova manjiske zajednice, da osigura bezbednost na Kosovu. I sad opet postavljamo pitanje da li su radnici EPS-a mogli i smeli da urade ovako nešto ako nisu dobli odobrenje iz Beograda. Šta vi mislite na koga su vršili pritisak iz diplomatske misije SAD u Prištini, da li na te Srbe koji tamo žive i koji su svojim telima branili tu trafo-stanicu ili na nekog u Beogradu koji je doneo takvu odluku i rekao – Oslobodite, predajte Amerikancima trafo-stanicu. Logično je da su ovi u Breogradu podlegli pritiscima američke ambasade. Zato mi pozivamo Vladu Srbije da se u ovim letnjim mesecima, umesto što se odmaraju i sunčaju po raznim morima po svetu, da se vrate kući i rade svoj posao jer su zato i plaćeni i odgovorni. Mi smo posumnjali da će se ovako nešto desiti i zbog najave državnog sekretara Ministarstva za Kosovo i Metohiju. Mogli ste da pročitate u štampi da je on najavio poseban elektro- energetski ugovor sa KEK-om i novog elektroenergetskog operatera. Dakle, i na taj nači bi oni opet posredno raspolagali imovinom Srbije, na kraju krajeva, našom imovinom, jer EPS je naš, i poklonili je KEK-u koji tek treba da se privatizuje, i već se zna ko će da ga kupi, izvestan albanski lobista. I država ćuti i ide na ruku onima koji nam dole onemogućavaju život i dovode te ljude u Štrpcu u jednu užasnu situaciju već mesecima. Takođe saznajemo, na osnovu toga što pratimo šta rade albanski zvaničnici, da će međunarodne snage Kosova raditi na decentralizaciji Kosova i nakon izbora, nezavisno od Vlade Srbije, kako oni kažu, njene politike, a ona se neće mnogo ni protiviti. Došli smo u posed nekih dokumenata, a ona nam jasno otvaraju oči, da vidimo šta je to cilj Evropske unije. I sad ću vam ja taksativno nabrojati šta je njen cilj, a vi pratite da li će se to potvrditi u praksi, da li će se to desiti ili ne. Cilj Evropske unije je pre svega da se obezbedi Vladi da se distancira od paralelnih političkih struktura na Kosovu, naročito od Srpske skupštine. Dakle, na posredan način, da to Vlada učini. To njoj očigledno neće biti veliki problem. Zatim da obezbedi da Vlada Srbije ohrabri Srbe sa Kosovo da otvore dijalog o decentralizaciji sa ENCEKA i ENCEU. Da pozovu Vladu Srbije da otvori dijalog sa Vladom Kosova, to je cilj Evropske unije. I to ima smisla, i to pod motom da treba da se stvore partnerski odnosi između Vlade u Beogradu i Vlade Kosova, na tom zajedničkom putu ka Evropi. To će biti ucena Evropske unije. Sledeće, zapretiće povlačenjem finansijske pomoći, što će morati da bude toliko snažno kako bi uverilik Vladu Srbije da mora otvoreno da se konfrontira sa svim snagama koje napadaju vladu zbog uočljive slabosti u odnosu na politiku koju vodi na Kosovu i Metohiji. I šta vi mislite ko tu može da bude žrtva? Pored Srpske radikalne stranke, ako ima još neka politička partija koja se svemu ovome protivi, biće i ta. I naravno, imaće problem i oni na Kosovu i Metohiji koji se suprotstavljaju ovakvoj politici vlade. I Evropska unija ima jasan plan da se pozabavi liderima sa severa Kosova uz pomoć predsednika Tadića. Potvrda za ovo poslednje jeste, ako se sećate, svojevremena Manterova izjava kojom je pozvao Vladu Srbije da obuzda, kako je rekao, lidera Srba sa severa Kosova koji proizvode nasilje. I rekao je da veoma ozbiljno shvate ono na šta su se obavezali predsednik i ministar spoljnih poslova Srbije, da će ovo pitanje rešiti bez nasilja. Oni moraju da održe reč, kaže Manter. Mislim da je od izuzetne važnosti da vlada obuzda lidere sa severa Kosova, i mi ih pozivamo da to učine. Dakle, to je rekao Manter. Kao rezultat toga, evo krivične prijave Okružnom javnom tužilaštvu u Mitrovici protiv Milana Ivanovića, znate da se on nalazi na čelu Srpskog nacionalnog veća. Reč je o krivičnoj prijavi koju podnosi izvesni Neta Amin, Euleks tužilac za krivična dela, pa sad slušajte: Organizacija, podrška i učestvovanje u terorstičkim napadima, podstrekavanje rasne, nacionalne, verske ili etničke mržnje razdora ili netolerancije; upozoravanje osoblja Ujedinjenih nacija, Euleksa i pridruženog osoblja; poziv na otpor, učestvovanje u masi koja vrši krivično delo. Eto, to su krivična dela koja mu se stavljaju na teret. A prema našim saznanjima, i Zvonko Mihajlović koji se nalazi na čelu Skupštine opštine Štrpce takođe će biti u sličnom problemu i podići će se slična optužnica zbog toga što ne napušta zgradu Skupštine opštine u kojoj se nalazi. I to će verovatno biti sudbina svih onih koji se nalaze na čelu opština, a koji su Srbi i žele da brane ono što smatraju da treba da se brani. Eto, to su vam dokazi i slutnje koje mi imamo i informacije koje smo mi na izvestan način dobili o planu koji Evropska unija ima u bližoj budućnosti za Kosovo i Metohiju, a kao što vidite, svugde se proteže saradnja sa Beogradom i svugde će oni naterati Beograd, ili će to biti Vlada Srbije ili će to biti Tadić, da bi oni došli do svog cilja. A šta radi naša vlada, šta radi naše ministrastvo inostranih poslova, šta radi naš predsednik, vidite i sami, osim švrćkanja po svetu, nikakvih rezultata nema. Oni koji sprovode politiku Evropske unije na Kosovu, računaju na njihovu kooperativnost, na nesposobnost ministra za Kosovo i Metohiju, jer on ne bi ni došao na to mesto da nije po njihovoj volji. To oni otvoreno i kažu. To mi vidimo iz onih dokumenata koji su nam bili dostupni. Inače, ovaj dokument je bio upućen Havijeru Solani i iz njega smo mogli da zaključimo sve ovo o čemu smo vam danas govorili. Eto, mi smo imali toliko za danas. Ako vi imate neko pitanje, stojimo vam na raspolaganju.
NOVINAR: Kada će biti glasanje, da li ste obavešteni?
Gordana Pop-Lazić: Mi još nismo, a juče, kako smo čuli, predsednica Skupštine je rekla da će 24 sata ranije da obavesti narodne poslanike i poslaničke grupe kada će biti glasanje, i mislim da je očigledno da to glasanje neće biti sutra, pa se onda postavlja pitanje zašto smo mi po hitnom postupku, po zahtevu vlade i poslaničke većine, razmatrali 24 tačke dnevnog reda, radili dan i noć, subotom i nedeljom, kada ti zakoni mogu da čekaju, evo, još 30 dana, a možda i više, da bi u Skupštini bili izglasani i da bi onda, u ostavljenom roku od osam dana, stupili na snagu. Vidite i sami da je Skupština talac Vlade Srbije, a u Vladi Srbije ne cvetaju ruže, treba da se dobije malo vremena za trgovinu i potkupljivanje jer svaki glas para vredi, a ti glasovi će se očigledno kupovati baš u vladajućoj većini, što je, morate priznati, apsurd. Što se Srpske radikalne stranke tiče, kad god bude bilo glasanje, a nadamo se da nas neće iznenaditi i da će se predsednik Skupštine držati dogovora i da će već danas reći, ako to nije sutra, kada je, mi ćemo biti u punom broju i glasati protiv svih zakona koji su bili na dnevnom redu, a pogotovo, što vas verovatno najviše interesuje, a to je Zakon o javnom informisanju. Ako nemate više pitanja, mi smo vam veoma zahvalni što ste pokazali interesovanje za našu konferenciju. Vidimo se, prijatno.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR