Nemanja Šarović: Dame i gospodo novinari, prošlo je već nekoliko dana otkako je Srpska radikalna stranka podnela krivične prijave protiv Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i advokata Miloša Simovića. Moram vam reći da još nismo dobili nikakvu reakciju državnih organa, da takvo postupanje smatramo diskriminatorskim, da ga najoštrije osuđujemo i očekujemo da državni organi istom brzinom postupaju i onda kada se nekakve lažne optužbe, a sada je, ja mislim potpuno jasno, da su iznose lažne optužbe, ali da su istom tom brzinom dužni da utvrde odgovornost onih koji su takve optužbe i pokrenuli. Za sada imamo jedino reakciju Tomislava Nikolića, koji je juče na konferenciji za štampu izjavio da je čuo kako je Srpska radikalna stranka podnela krivične prijave protiv njega i Vučića zbog širenja lažnih vesti i on, kako kaže, poziva nadležne organe da odgovore na tu prijavu, i kaže: „Ako ste mislili da treba da ćutim i kad mi Tadić kaže da me ubiju, onda to nema smisla”. Srpska radikalna stranka nije podnela krivičnu prijavu protiv Tomislava Nikolića za širenje lažnih vesti zbog toga, već je podnela zbog toga što je u intervjuu za dnevnu novinu „Alo”, 1. jula 2010. godine, izneo lažnu tvrdnju da je Vojislav Šešelj iz haške ćelije naručio, pre dve ili tri godine, ubistvo jednog čoveka u Srbiji. Tomislav Nikolić sada zapravo pokušava da se sakrije iza skuta svog poltičkog mentora Borisa Tadića, da ispadne kako je on sada žrtva toga, te informacije lažne koju je dobio od njega, ali mi ćemo i dalje nastaviti da insistiramo na odgovoru na pitanja za koja smo tražili da budu saslušani Vučić i Nikolić od strane republičkog javnog tužioca, jer je kasnije Tomislav Nikolić rekao da je Vučić taj koji je preneo neku ceduljicu iz Haškog tribunala sa nalogom za ubistvo, i mi danas tražimo da Tomislav Nikolić ili Aleksandar Vučić, ili priznaju da su bestidno lagali građane Srbije, ili da odgovore na pitanje pre svega od koga je Tomislav Nikolić dobio informaciju da je Vojislav Šešelj pre dve ili tri godine naručio ubistvo nekog ovde u Srbiji. Drugo pitanje je čije je to Vojislav Šešelj ubistvo navodno naručio, treće pitanje, preko koga je Vojislav Šešelj naručio ubistvo i četvrto, zašto tada Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić nisu prijavili nadležnim državnim organima da Vojislav Šešelj iz Haškog tribunala naručuje nečije ubistvo? Ja znam da je Tomislav Nikolić poznat po tome što je godinama ili decenijama studirao pravo, na sajtu njihove stranke piše da je on i diplomirao na nekom fakultetu za menadžment. Ja ne znam da li je moguće diplomirati menadžment nakon dve decenije studiranja prava. Jednom prilikom je u Skupštini izjavio kako je i on pravnik, na Administrativnom odboru, i on bi morao znati da ukoliko je Vojislav Šešelj naručio nečije ubistvo, ukoliko je zaista izdao takav nalog i takvo naređenje, time bi, što se njega tiče, krivično delo bilo izvršeno i činjenica da je posle nekakav plaćeni ubica odbio da taj nalog izvrši, u pogledu odgovornosti Vojislava Šešelja, ne bi pravila bilo kakvu razliku. Dakle, ukoliko ja naredim sad Vladi Jeremiću da ubije nekoga, pa on odbije da to naređenje prenese ili puca pa promaši, to sa mojom odgovornošću kao nalogodavca ubistva nema apsolutno nikakve veze. Pa se onda Tomislav Nikolić sada brani i pravi sebi odstupnicu i kaže: „Evo, sad mogu da kažem da je Boris Tadić hteo da me stavi negde pod stakleno zvono, da zna gde se krećem, šta radim, i da mi je ministar Dačić pomogao da se tog zvona oslobodim“. Da li ovo znači da Tomislav Nikolić ne veruje ni sam u te optužbe da je Šešelj naručio njegovo ubistvo, već da je to zapravo bio pokušaj Borisa Tadića da ga stavi pod nekakvo, kako on kaže, stakleno zvono? Mentalno stanje Tomislava Nikolića pokazuju ove njegove sledeće konstatacije, gde on kaže: „Znate, taj Luka Bojović, koga ne znam, još se nije javio, Šarić se javio i rekao da nije kriv, Luka Bojović je mogao neko pisamce da pošalje i da kaže kakve on veze ima sa tim, a nije“. Da li neko ko želi da mu Luka Bojović i Šarići šalju pisamca može doneti dobro građanima Srbije? Moram vam ukazati na još jednu rečenicu Tomislava Nikolića, koja pokazuje da je on u kratkom roku prešao put od predstavnika, kako se dičio nekad, antihaškog lobija do eurofanatika, i valjda većeg zastupnika Haškog tribunala nego Nataša Kandić, gde kaže, kritikujući „Pres“, pita se kako se „Pres“ našao u kancelariji ministra policije kada ga zove Vojislav. I dalje kaže Tomislav Nikolić: „Mene bi, da sam ministar policije, bilo sramota, ja bih sekretarici rekao da mi ne daje vezu sa onim koji je u Hagu, kad je tu novinar, optužiće me da razgovaram sa čovekom koji je u Hagu i da mu kažem - zdravo Vojo“. Postavlja se pitanje da li za eurofanatika i zastupnika Haškog tribunala, kakav je danas Tomislav Nikolić, i dalje važi prezumpcija nevinosti za Vojislava Šešelja i sve druge optužene pred Haškim tribunalom, i koji je to trenutak u kome je Tomislav Nikolić počeo da razgovor sa onima koji su optuženi pred Haškim tribunalom smatra sramnim, da li bi ga bilo sramota da sutra razgovara sa Radovanom Karadžićem ili sa bilo kojim drugim optuženim pred Haškim tribunalom. Mi u Srpskoj radikalnoj stranci po tom pitanju nismo i nećemo promeniti stav, i dalje tvrdimo i mislim da je bezbroj dokaza, da to više niko ozbiljan ni ne dovodi u pitanje da je Haški tribunal antisrpski sud, podržavamo, pružamo podršku na svaki mogući način, i spremni smo da pružimo pomoć svakome ko se nađe optužen pred Haškim tribunalom, a smatram da je to obaveza Republike Srbije i svih njenih državnih organa. Podneto je još nekoliko tužbi, tri tužbe su podnete prethodnih dana, i danas ćemo vam prezentovati ako je potrebno, možemo vam podeliti posle fotokopije. Prva je tužba dr Vojislava Šešelja protiv novinara „Blica“ Tamare Marković-Subota, drugo, tužen je Veselin Simović, glavni urednik lista “Blic” i trećetuženi je osnivač „Blica“, „Ringier“ d.o.o. Beograd, to je tužba radi naknade nematerijalne štete, vrednost spora je milion dinara zbog toga što je 29. juna u listu „Blic”, u članku čiji je autor Tamara Marković-Subota, objavljena neistina. Naslov je “Šešelj iz Haga naručio ubistvo Nikolića”, a dalje se kaže: „Predsednik SRS, kako ekskluzivno saznaje „Blic“, naredio je Luki Bojoviću likvidaciju lidera SNS i glavnog političkog protivnika Tomislava Nikolića”. Mi očekujemo da će se ova afera, da kažem, brzo završiti jer pretpostavljam da novinarka i uredništvo lista „Blic“ imaju čvrste dokaze za iznetu tvrdnju da je Vojislav Šešelj naručio likvidaciju Tomsilava Nikolića, pa će se i za njih brzo videti da li su bestidni lažovi, ili su ljudi koji imaju dokaze u skladu sa novinarskom etikom i profesijom, za tvrdnje koje su objavili. Druga tužba, to je privatna krivična tužba gospođe Jadranke Šešelj protiv okrivljenog Dejana Anastasijevića, novinara lista „Vreme“, zbog toga što je 4. jula 2010. Godine, u intervjuu takođe beogradskom listu „Blic“, izneo neistine koje mogu škoditi i koje su naškodile časti i ugledu privatne tužilje Jadranke Šešelj, tako što je rekao da i te kako ima razloga da veruje da Vojislav Šešelj stoji iza bombaškog napada na njega i njegovu porodicu u aprilu 2007. godine, „tim pre što sam saznao kome je Jadranka Šešelj po povratku iz Ševeningena u Beograd predala spisak potencijalnih svedoka koje bi trebalo eleminisati i zastrašiti, a koje je sastavio njen suprug“. Mi očekujemo da i Dejan Anastasijević ili da dokaze srpskoj javnosti da je Vojislav Šešelj sastavio spisak potencijalnih svedoka koje treba likvidirati ili zastraštiti, da ga je preko Jadranke Šešelj poslao ovde u Beograd, pretpostavljam, nama koji smo te likvidacije trebali izvršiti, ili da prizna da je takođe, poput prethodno navedenih, bestidni lažov i da odgovara za laži koje je izneo. Da je Dejan Anastasijević lažov potvrđuju i sledeće njegove reči: „Na tom spisku je, kako me je upozorio Haški tribunal, nekoliko meseci pre atentata bilo i moje ime“. Da je ovo istina, Haški tribunal bi odavno zabranio Jadranki Šešelj posete Vojislavu Šešelju i poveo bi još jedan postupak za nepoštovanje suda protiv njega. Podsetiću vas da je Haški tribunal saopštio da je od državnih organa u Srbiji tražio informacije o onome o čemu Dejan Anastasijević priča. Dakle, nije informacija došla iz Haga u Srbiju, odnosno do Dejana Anastasijevića, već je očigledno da se putem plasiranja ovakvih laži pokušava dalje otežati položaj dr Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu, odnosno da se pokušava nametnuti ponovo zabrana poseta Vojislavu Šešelju, zabrana komunikacije sa pravnim timom. Nekoliko puta je već trpeo Vojislav Šešelj takve zabrane i nikad nije dokazana istinitost bilo kakve od takvih tvrdnji. Ali njima nije ni cilj da te tvrdnje dokažu, već im je cilj da tri meseca, pola godine, godinu dana otežaju položaj Vojislava Šešelja, a posebno je to bitno sada jer je očigledno da je postupak došao do samog kraja, da tužilaštvo, bez obzira što je na sve moguće načine pokušavalo da odugovlači postupak, da to više neće moći činiti i sada je bila potrebna još jedna afera, informacija lažna iz Srbije kako bi dr Vojislavu Šešelju postupak bio otežan. Treća tužba koju smo želeli da vam predstavimo je tužba Jadranke Šešelj protiv glavnog i odgovornog urednika lista „Pres“, Dragana Vučićevića, i osnivača „Pres“ novina d.o.o. Takođe radi naknade nematerijalne štete, vrednost spora ovde je milion dinara, i to zbog toga što je 30. juna 2010. Godine, u tekstu pod naslovom „Simović odao Šešelja“, objavljeno kako je Vojislav Šešelj zatražio iz Haga od Luke Bojovića da organizuje atentat na Tomislava Nikolića i kako je Šešeljeva supruga, Jadranka Šešelj, prenela poruku Luki Bojoviću da treba da ubije Tomislava Nikolića. I za ovo, kao i za prethodno, očekujemo dokaze, ne priče, ne informacije, ne nezvanične informacije, ne tajne i zaštićene svedoke, nego konkretne dokaze koji bi pokazali da li je tačno ili nije da je Vojislav Šešelj naručio bilo čije ubistvo iz Haškog tribunala. Izvolite, ukoliko imate nekih pitanja u vezi s ovom temom, imaću kasnije još jednu temu, da kažem nekoliko rečenica.
Novinar: Vojislav Šešelj je rekao da on ima informacije da je čitava ova priča oko naručenog ubistva Tomislava Nikolića zapravo proizvod dogovora Aleksandra Vučića i advokata Miloša Simovića. Odakle gospodinu Šešelju takve informacije, da li on ima dokaze za tu tvrdnju?
Nemanja Šarović: U utorak smo održali jednu konferenciju za štampu, kada smo podelili novinarima krivične prijave koje smo gospođa Vjerica Radeta, Elena Božić-Talijan i ja podneli protiv Aleksandra Vučića i advokata Miloša Simovića, gde smo naveli sva naša saznanja i zatražili da Republičko javno tužilaštvo pod hitno utvrdi te činjenice, tako što će saslušati Aleksandra Vučića i advokata Miloša Simovića, tako što će pribaviti listing njihovih telefonskih poziva koji će pokazati da li su ili nisu bili u kontaktu pre 25. juna, kada su navodno počele te infromacije da izlaze, i treća stvar, da se pribavi spisak lica koja su posećivala Miloša Simovića u Kazneno-popravnom zavodu Zabela, koji će takođe pokazati da li za ta naša saznanja postoje osnove ili ne. Dakle, državni organi su ti koji moraju utvrditi činjenice, a mislim da i ponašanje onih koji su obuhvaćeni krivičnom prijavom dovoljno govori. Da li vas čudi to što Aleksandar Vučić najavljuje nekakav štrajk glađu zbog nekih falš uplatnica koje su deljene u Boru, a da mu nije dovoljno stalo da zbog navodne ugroženosti života predsednika njegove stranke organizuje nekakav štrajk glađu? Pa, ja bih pre shvatio tih osam sati, koliko on može da izdrži da gladuje, da je rekao – Evo, gladovaću dok ne utvrdite ko želi da ubije Tomislava Nikolića. Da li je moguće da su falš priznanice koje su deljene u Boru važnije Aleksandru Vučiću od života Tomislava Nikolića? To je ono što je pravo pitanje.
Novinar: Dobro, ali onda gospodin Šešelj tvrdi u ovoj izjavi, ne kaže da se ispita, nego on tvrdi da se to tako dogodilo.
Nemanja Šarović: Pa, ja vam upravo i kažem, mi smo još pre dva dana podneli krivičnu prijavu u kojoj smo mi naveli da imamo takva i takva saznanja i u kojoj tražimo od nadležnih državnih organa da to pod hitno utvrde. I dva dana je bio dovoljan rok, a danas je već treći dan koji teče, da državni organi upute poziv Tomislavu Nikoliću, Aleksandru Vučiću, Želimiru Čabrilu i Miodragu Rašiću, ova dvojica su advokati Miloša Simovića, i da utvrde činjenice vezane za ovo. Dakle, izvolite, utvrdite činjenice, mi ne želimo da ovu priču razvodnimo i neću dozvoliti da nas uvučete nijednog trenutka u bilo kakve priče. Dakle, mi želimo da se precizno utvrde činjenice, ako Vojislav Šešelj tvrdi nešto, evo ponudio je svoja saznanja, ali dajte da, ukoliko Tomislav Nikolić tvrdi da je neko pokušao da ga ubije, tvrdi da je Vojislav Šešelj već naručivao neka druga ubistva prethodnih godina, neka izvoli, neka iznese te dokaze. Mi se istine ne bojimo. Ja sam i na prethodnoj konferenciji obećao i u ime Srpske radikalne stranke, u ime Vojislava Šešelja, njegove supruge, četvoro dece i unuka, da se nećemo smiriti dok potpuna istina ne bude utvrđena i dok odgovorni za ove laži ne budu odgovarali u skladu sa zakonom. Ali ta nezainteresovanost Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, ja mislim da govori više od reči.
Novinar: A, reci mi s kime je od predstavnika vlasti Vojislav Šešelj u kontaktu.
Nemanja Šarović: Pa, ja zaista ne znam. Jasna su pravila po kojima Vojislav Šešelj može razgovarati, postoji službeno obaveštenje svakome ko se nalazi u pritvoru Haškog tribunala da se svaki razgovor snimi i da bilo šta što se kaže u tom razgovoru može biti iskorišćeno protiv njega. Ne postoji mogućnost da Vojislav Šešelj pozove bilo koga iz srpske vlasti ili bilo koga uopšte u Srbiji a da za to Haški tribunal ne zna. Ne postoji mogućnost da on izda bilo kakvo naređenje za likvidaciju ili, ne daj bože, ne znam šta drugo, a da Haški tribunal za to ne zna. Svaki razgovor, od prvog dana otkako je Vojislav Šešelj otišao u Hag, je snimljen. Ne postoji druga mogućnost komunikacije. Zato je i jasno da su te optužbe lažne. Ja, naravno, ne znam koga će kad pozvati Vojislav Šešelj, da li će nekad pozvati ovoga ili onoga, ali je najbitnije da je svaki takav razgovor evidentiran i da je svaki takav razgovor snimljen. Dakle, Haški tribunal bi imao informaciju da je Vojislav Šešelj učinio bilo šta nedozvoljeno.
Novinar: Pitam vas ovo zbog toga što Srpska napredna stranka tvrdi da je Vojislav Šešelj krajem meseca, u dva navrata, razgovarao sa jednim ministrom iz Vlade Srbije, ne kaže sa kojim, i da je zapravo tu napravljena neka vrsta dogovora, te da je Vojislav Šešelj preko režima iskorišćen za ovu vrstu napada na Srpsku naprednu stranku.
Nemanja Šarović: Pa, ja zaista mislim da ovde, ako je neko žrtva, onda je ovde žrtva pre svega Vojislav Šešelj, stranka čiji je predsednik i njegova porodica. Ja ne znam kako je to žrtva Tomislav Nikolić, koji izjavi da je Vojislav Šešelj naručivao nečije ubistvo, i onda kaže - on je žrtva. Pa, valjda je žrtva onaj čija deca nezaštićena žive u Srbiji i koja na naslovnim stranama dnevnih novina čitaju kako je njihov otac ubica. Pa, zamislite vi, ne daj bože, svoje dete ili bilo koga ko vam je blizak, da doživi takvu sudbinu. Pa, mi smo juče rekli da takav medijski linč, kakav je preživela porodica Vojislava Šešelja, ne sme preživeti više nijedna porodica u Srbiji. Pa, kako je moguće da niko iz novinarskih udruženja nije digao glas i rekao: „Čekajte, pa ne možete bez dokaza, bez pravosnažne sudske presude, bez ičega napisati ’Šešelj naredio likvidaciju Tomislava Nikolića’“. Ako je neko ovde žrtva, onda je žrtva Vojislav Šešelj, njegova porodica i njegova stranka. A možemo reći da smo i mi, mogu se i ja osetiti prozvanim. Tomislav Nikolić je rekao: „Treba uhapsiti, treba ispitati one, zna se ko može da prenese naređenje za ubistvo. To su oni koji odlaze u Hag.“ Ja sam jedan od tih koji odlaze u Hag. I mogu samo da pretpostavim kakve ćemo neprijatnosti doživeti naredni put kada odemo. Dakle, procedura u Hagu, evo i to ukratko da vam objasnim, između 12 i 14 vrata prolazite, da biste došli do Vojislava Šešelja. Kada prođete prvih troje ili četvoro vrata, porolazite ona HD vrata, ali pritom morate skinuti cipele, sako, kaiš, bilo šta povaditi iz džepova, dakle, prolazite najdetaljniji mogući pretres jer su ta vrata znatno osetljivija od onih, na primer, koja stoje na ulazu u Narodnu skupštinu Republike Srbije ili na aerodromima. Sve vreme je sa vama čuvar, pa kad opet prođete četvoro ili petoro vrata, opet prolazite kroz ta HD vrata, opet morate da se skidate, da se izuvate, da prođete još jedanput detaljan pregled, ponavljam, bez obzira na to što je čuvar sve vreme sa vama. I onda vas optuži Tomislav Nikolić kako vi prenosite nekakve poruke i nekakve ceduljice i naređenja za ubistvo. Ja treba da rizikujem da mene sretne na ulici neki simpatizer Tomislava Nikolića i da kaže: „Nnećeš ti više ići u Hag i prenositi naređenja da se ubije Toma, sprečiću te tako što ću ja tebe ubiti.“ Dakle, zbog ovih izuzetno ozbiljnih laži koje je izneo Tomislav Nikolić ugroženi su i Vojislav Šešelj, i njegova porodica, i svi mi koji smo članovi i funkcioneri Srpske radikalne stranke. Jer na ulici treba neko da nam kaže: „Vi ste ludaci, vi ste ubice. Takvi ne treba da žive, takvi ne treba da se bave politikom, takvi ne treba da drže konferencije za štampu.“ Ali vi kao predstavnici medija morate imati određenu odgovornost. Osudite vi tog Tomislava Nikolića, idite na konferenciju za štampu, pitajte ga 10 puta zaredom koga je to Vojislav Šešelj želeo da ubije pre dve ili tri godine. Ko je taj ubica? Ovo nije prvi put da Tomislav Nikolić iznosi ovakve optužbe. Očigledno je da je njegovo mentalno stanje, onako, na nekakvoj granici. I vi kao skupštinski izveštač, možda znate možda ne, da je on još u staroj skupštini, u Kralja Milana, nosio slike nekih ljudi, raspitivao se po skupštini, jer mu je bilo rečeno da su to ubice koje su iznajmljene da ga ubiju. Da su to nekakvi ljudi iz Bosne, pa se raspitivao ko su ti ljudi. I sad vi meni recite u kakvom se stanju, mentalnom, po vašem mišljenju nalazi taj čovek. Ako je dozvolio da ga neko ubedi da mu kaže: „Evo, ovo su slike tih ljudi koji žele da vas ubiju, a vi samo utvrdite ko su.“ To je potpuno besmisleno. Ali očigledno da je njegovo mentalno stanje teško. Ko je za to odgovoran? Ja nisam zaista nadležan da utvrđujem. Izvolite. I druga stvar, Srpska radikalna stranka najoštrije osuđuje pokušaj većine zemalja članica Evropske unije da donošenjem rezolucije, o kojoj će se danas glasati u Evropskom parlamentu, izdejstvuje, praktično natera ovih pet zemalja članica koje nisu priznale Kosovo i Metohiju da ga priznaju. Ja mislim da je sada svakome u Srbiji potpuno jasno da Tadićev režim i čelnici Evropske unije u Briselu, obmanjuju građane i javnost Srbije pričama kako su pitanje ulaska u Evropsku uniju i nezavisnost Kosova i Metohije, odnosno očuvanje teritorijalnog integriteta Srbije, dva potpuno odvojena pitanja. Ja mislim da je sada jasno da će vlast u Srbiji biti prinuđena da se odrekne Kosova i Metohije zarad nekakve nejasne evropske perspektive i mogućnosti da za 20 ili 30 godina, pod uslovom da Evropska unija do tada preživi, a sve su manje šanse da hoće, da i Srbija u tu Evropsku uniju bude primljena. Krajnje je vreme da se Srbija vrati svojim tradicionalnim prijateljima, mi smo i pre 10, i pre 15, i pre 20 godina objašnjavali građanima Srbije sa kim to Srbija treba da sarađuje. Tada su nam se smejali kada smo govorili da treba sarađivati sa arapskim zemljama, da treba sarađivati sa Kinom, sa Rusijom, a vi vidite da jedini poslovi koji mogu pokrenuti privredu Republike Srbije dolaze upravo iz tih zemalja, i nastaju kao plod saradnje sa tim zemljama. Danas se čelnici dosovskog režima izjašnjavaju najpohvalnije moguće o Kinezima, a 2000. godine su pričali kako su kineski lekovi lekovi za male ljude, i kako Srbija ne može ostvariti bilo kakvu korist iz saradnje sa Narodnom Republikom Kinom. Imate li još pitanja? Ukoliko nemate, hvala vam. Naredna konferencija za štampu, mislite? Pa, bićete obavešteni. Ovo je danas redovan termin, naredna konferencija će biti u nedelju. To je termin koji je rezervisan za konferenciju tima za odbranu. A ukoliko bude bilo potrebe, ukoliko budemo držali neku vanrednu konferenciju za štampu, bićete obavešteni. Hvala vama.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR