Konferencija za novinare, 24. novembar 2017. godine

Nemanja Šarović: Dame i gospodo novinari, i današnja objedinjena rasprava o četiri zakona još jedan je korak ka zaokruživanju nezavisnosti Kosova i Metohije, odnosno, kako oni to kažu, „republike Kosovo“.

Mi smo i tokom rasprave izneli konkretne argumente, na koje je, kao što se to obično radi, odgovoreno nekim, da kažem, lažima i besmislica.

U zakonu o osnivanju transportne unije još jedanput se na, mislim, 39 mesta pominje Kosovo, ali što je još mnogo bitnije i što jeste suština – taj ugovor je po svojoj prirodi međunarodni i međudržavni. Srbija ga potpisuje sa Evropskom unijom i zemljama zapadnog Balkana – to ne bi bilo sporno, ali, nažalost, jedna od strana potpisnica je Kosovo. Mi to ne potpisujemo ni sa privremenom međunarodnom upravom, mi to ne potpisujemo ni sa nekakvim organima lokalne samouprave – potpisuje se sa „republikom Kosovo“. Ovim zakonom o potvrđivanju ovog međunarodnog ugovora još malo državnih prerogativa republike Srbije se prenosi Kosovu, direktno se govori o državljanima „republike Kosovo“, direktno se govori o firmama koje se formiraju na Kosovu i koje će obavljati lučni i drugi međunarodni transport.

Predstavnici režima stalno imaju jedan odgovor i kažu – Mi smo poslali dopis u kome kažemo da to ne prejudicira konačni status Kosova i Metohije. I to je tačno, ali to ne znači ništa. Srbija je u toku prethodnih nekoliko godina ukinula praktično sve svoje institucije na teritoriji Kosova i Metohije, tamo više nema srpske policije, tamo nema srpske civilne zaštite, prepustili smo zdravstvo, prepustili smo školstvo, ukinute su opštine. One poluge državne vlasti koje je Srbija do 2000. godine, i čak i godinama nakon 2000, čvrsto držala u svojim rukama, danas ne postoje. I to je ono što je suština. Mi ne pristajemo da učestvujemo u predstavi režima, gde neko stalno govori – To nije priznanje, to nije priznanje. Međutim, govori se o granicama i ministar Mihajlović je otvoreno rekla da će ukloniti te nefizičke barijere, jer kaže – Roba nam dugo stoji na granicama. Kakva granica između centralne Srbije i Kosova i Metohije!? Zar to nije korak dalji ka zaokruživanju nezavisnosti Kosova? Jeste, naravno da jeste. Mi do pre neku godinu nismo imali carinu na administrativnom prelazu, takozvanom administrativnom, nismo imali kosovsku policiju. Imali smo svoje opštine, svoje zdravstvo, naše školstvo. Mnogo toga je funkcionisalo u sistemu Srbije. Danas to nije slučaj. Mi jednostavno ne želimo da budemo nemi posmatrači da bi nam neko za godinu, dve ili tri, ili šest meseci rekao – Pa, čekajte, hajde da pogledamo istinu, Kosovo je nezavisno.

Kada se sve državne ingerencije i prerogativi državne vlasti prenesu na šiptarsku takozvanu državu, onda zaista neće biti mnogo toga o čemu možemo da pričamo, jer iako se normalno kaže da se ovim ne prejudicira konačni status, e upravo se na ovakav način taj konačni status prejudicira, jer kada negde napravite funkcionalnu državu, onda je apsurdno posle pričati da li je ta država država, ili nije. Nema države bez državljanstva – oni ovde otvoreno pričaju o državljanima Kosova. Nema države bez teritorije – a potpuno je očigledno da oni teritoriju Kosova i Metohije ne smatraju teritorijom Republike Srbije.

I želeo sam na još jednu laž da ukažem – i to je nešto što je opet ponovila i Zorana Mihajlović, o tome je pričao i Aleksandar Vučić, a to je kako je, navodno, kada je on postao predsednik vlade, učešće javnog duga u bruto društvenom periodu bilo nikada više, a kako je, bože moj, nakon njegovog uspešnog mandata, doduše, skraćenog, kako je taj udeo javnog duga bio neuporedivo manji. To jednostavno nije tačno.

Ako odete na sajt Ministarstva finansija uprave za javni dug – evo ja ću to ovde pokazati, ovo je izveštaj za april mesec 2014. godine, odnosi se tačno, da budem precizan, na 30. april. Aleksandar Vučić je postao predsednik vlade 27. aprila. U tom trenutku učešće javnog duga, odnosno ukupan javni dug je bio 2.382 milijarde, a učešće javnog duga u bruto društvenom proizvodu je bilo 62,7 posto. Najveće učešće, najviši udeo javnog duga u bruto društvenom periodu je bio u decembru 2015. godine, nakon godinu i po dana Vučićeve vladavine i vladavine njegove vlade – i iznosio je 76 posto bruto društvenog proizvoda.

Na današnji dan, odnosno poslednji podaci na sajtu Ministarstva finansija se odnose na 30. oktobar, udeo javnog duga u bruto društvenom proizvodu je 64,7 posto i to je još uvek dva posto više nego što je Vučić zatekao kada je preuzeo vlast. U međuvremenu, od kako je vlada Ane Brnabić, taj javni dug je padao, a reći ću vam i u ukupnom iznosu na današnji dan, javni dug Srbije iznosi neverovatnih 2.962 milijarde dinara. Dakle, skoro tri hiljade milijardi je taj javan dug i on je u kontinuitetu rastao od juna 2012. Kada je naprednjačka većina preuzela vlast u Republici Srbiji javni dug je porastao za 10 milijardi evra. Deset milijardi evra za pet godina je rezultat na osnovu onoga što tvrdi Uprava za javni dug Ministarstva finansija Republike Srbije. Ovde se ne radi o izmišljenim podacima. Svi možete otići na sajt i proveriti da je apsolutno svaki ovaj iznos i procenat, koji sam vam rekao, tačan.

Izvolite, ukoliko imate vi nekih pitanja. Ako nemate, hvala vam.

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM