Dragan Todorović: Dame i gospodo novinari, u Srbiji je pitanje svih pitanja kako će Srbija proći u razgovorima sa MMF-om. I kada pogledate sve šta nam se dešava vezano za Međunarodni monetarni fond i Svetsku banku, onda shvatate suštinu propasti koju je država Srbija dočekala i šta nas očekuje. Ovde niko ne postavlja pitanje obnove proizvodnje, obnove poljoprivrede, otvaranje novih radnih mesta, da država napokon počne da funkcioniše i da buyet puni na način kako to rade normalne države. Ova država samo ispunjava naloge Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke. Imali ste prilike da čujete šta nam otprilike pripremaju Svetska banka i Međunarodni monetarni fond da bi nam odobrili ovaj deficit od 4,5 posto koji će tražiti od Srbije. Pre svega, tražiće da se smanje troškovi vezano za naše obrazovanje, za naše zdravstvo i da se smanje penzije.
Međunarodnom monetarnom fondu i Svetskoj banci ne odgovara naše školstvo. Kažu da imamo veliki broj nastavnika i profesora, da nam odeljenja nisu adekvatna, a eto, sa prethodne olimpijade informatičara đaci Srbije su doneli tri medalje. Na Kavkazu, od 10.000 đaka koji su se takmičili, učenici Matematičke gimnazije, iz kluba “Ahimedes” su rešili sve zadatke koji su im bili postavljeni. Pa, kakvo bi onda to tek školstvo bilo i kakvi bi rezultati bili da je dobro? Ovde je očigledna namera da Međunarodni monetarni fond želi da potpuno uništi Srbiju. Oblast u kojoj sve države se trude da ulažu maksimalno u odnosu na to koliko im dozvoljava buyet, zato što je to ulaganje u budućnost oni bi da nam smanje, da nas nateraju da mi to smanjimo. Šta će njima obrazovani Srbi? Wima treba prosta radna snaga da radi ono što njihovi građani neće. Takođe su zabrinuti da imamo velike troškove vezano za socijalnu zaštitu, navodno mnogo veći broj lekara na 1.000 stanovnika nego što je to prosek u Evropi. Zašto Srbi da se leče? I ovako su nam ostavili osiromašeni uranijum koji će nas stotinama godina ubijati. I sledeći uslov je da se penzije smanje, nedajbože da se povećaju. Kako će penzioneri preživljavati, to možete da vidite vrlo često u novinama kako pred nemogućnošću da izađu na kraj, lišavaju sebe života. Postavlja se pitanje šta je sa parama koje su ti penzioneri odvajali dok su radili. Kažu da je nemoguće da ovoliki broj radnika izdržava jednog penzionera. Pa, radnici ne treba da izdržavaju penzionere, šta je sa penzionim fondovima?
Evo, postavite sebi pitanje, svi vi koji ste u radnom odnosu, svakoga meseca se izdvaja u penzioni fond da onoga dana kada odete u penziju, možete tu penziju da primate. Pa gde su te pare koje su izdvajane? Opštepoznata je stvar da su penzioni fondovi jedni od najsigurnijih fondova, i da je to garancija za starost. Ali to što je normalno u nekim drugim državama, nažalost, nije normalno u Srbiji i kola treba da se slome na penzionerima, na školstvu i na zdravstvu.
Srpska radikalna stranka postavlja pitanje šta je sa državnom upravom. Šta je sa povećanjem broja zaposlenih u državnoj upravi? Godine 2001. ta cifra je bila nešto oko 7.800, a 2004. je došla do 27-28.000. Šta je sa tih 20.000? Verovatno je u međuvremenu zaposleno još pripadnika raznoraznih stranaka koji nisu mogli da nađu uhlebljenje na nekim drugim mestima, pa su tamo zapošljavani. Šta je sa 130 agencija i šta rade te agencije, ko je tu zaposlen? Takođe, partijski kadrovi kojima ama baš nigde nisu mogli da nađu mesto, ali su pootvarane raznorazne agencije i, normalno, u tome prednjače Demokratska stranka i G17 plus, koje su tu natrpale sve svoje kadrove.
Tu pre svega treba tražiti uštede za buyet Republike Srbije. To je izuzetno velika rezerva i mogućnost da se smanje troškovi. Vi se sećate koliko je trebalo Srpskoj radikalnoj stranci da u Skupštini Republike Srbije, pre svega, dobije podatke vezano za javna preduzeća, upravne odbore, a za agencije nismo ni počeli, jer su se neke stvari promenile, da javnost bude obaveštena kolika su primanja direktora, predsednika upravnih odbora, troškovi reprezentacije, i tako dalje. Kada bi se tu stvari rešile, onda bi bilo mnogo jednostavnije i lakše da se rešavaju i na drugim pitanjima.
Srpska radikalna stranka postavlja pitanje guverneru Radovanu Jelašiću da objasni građanima Srbije kakve koristi mi imamo od 9,18 milijardi evra deviznih rezervi sa kojima se Jelašić hvali. Za šta služi tih devet milijardi? Da li će to biti upotrebljeno u korist građana i države Srbije ili će to i dalje služiti na korist ovih banaka koje nam oguliše kožu s leđa? Neviđena pljačka građana Srbije odvija se preko raznoraznih kredita koje su građani uzeli od tih banaka. I nažalost, ovih 9,18 milijardi koristi se samo u tu svrhu, da oni budu sigurni da će moći svoj profit da iznesu iz Srbije. Ujedno postavljamo pitanje ko je kupio nekoliko stotina miliona evra u vreme kada je Jelašić pokušavao da odbrani kurs dinara. Dajte da vidimo ko je kupio i gde su te pare. Videćete da je krug jako mali, to su ove banke i nekoliko tajkuna. Znate kojih tajkuna? Onih koji imaju gotovinu. Koji su ti koji imaju gotovinu? Pa, oni u najvećoj meri koji imaju trgovačke lance, oni svakoga dana, normalno da imaju keš. Postavljamo, znači, pitanje i tražimo odgovor od Radovana Jelašića da dâ odgovor građanima Srbije kakve koristi mi imamo od ovih deviznih rezervi i ko je kupio evre u vreme dok je Narodna banka branila kurs dinara.
Takođe postavljamo pitanje šta je sa parama od privatizacije. Vi znate da se operiše sa ciframa od 2,9 milijardi koje su uzete u procesu pljačke, ne privatizacije, to je pljačkaška privatizacija. Ali gde je tih 2,9 milijardi? Zašta su utrošene? U kom delu za socijalni program, u kom delu za kreditiranje i obnovu proizvodnje? Onda ćete tu videti koja je razmera pljačke koja je izvršena u Srbiji. Procenjuje se da je privatizovana vrednost bila nešto između 30 i 40 milijardi. Znači, između 30 i 40 milijardi su vredela preduzeća koja su privatizovana, a privatizovana su za 2,9 milijardi, znači za nepunih 10 posto. E, to je ta neviđena pljačka koja je urađena od strane Demokratske stranke i G17 plus.
Zato će Srpska radikalna stranka tražiti reviziju svih nezakonitih privatizacija. I gde god je prekršen zakon, oni koji su odgovorni, oni koji su učestvovali u tome, moraće da odgovaraju. I tražićemo da se ponište svi ugovori ukoliko nisu poštovane odredbe tih ugovora. Mislim da ćete imati vrlo mali broj privatizacija gde su ugovori poštovani. U najvećoj meri, privatizacije su izvršene da bi se došlo do mogućnosti da se proda imovina preduzeća, od mašina do poslovnog prostora, ili da bi se dobilo zemljište. A od socijalnog programa, od obaveza da se ostavi isti broj zaposlenih, čak negde i da se poveća, apsolutno nema ništa. To je bila samo šarena laža. A ta šarena laža nam se sada širom Srbije obija o glavu. Samo pogledajte sve ove štrajkove ojađenih i prevarenih radnika i videćete da koren njihove nesreće i koren nesreće ove države leži, suštinski, u ovoj kriminalnoj pljački koja je izvršena prilikom privatizacije. Mi smo imali toliko za današnju konferenciju. Izvolite, imate li pitanja?
Novinar: U posledenje vreme promenila se klima i svi pogledi su usmereni ka Rusiji i Kini. Vi, tj. Srpska radikalna stranka je uvek govorila da je to nama spas, dok su vam se drugi smejali i nisu to podržavali, konkretno baš DS, dok oni, evo baš sada su u toku neki razgovori sa Kinom. Pa, kako vi to sad komentarišete?
Dragan Todorović: Pa, pre svega, mi smo zadovoljni što se potvrdila težnja Srpske radikalne stranke da ubedi građane Srbije da je strateško partnerstvo sa prijateljima, pre svega sa Rusijom, Kinom, arapskim svetom, latinoameričkim državama, izlaz za Srbiju kao državu i za njenu ekonomiju. Vi znate da je to i naš programski cilj i obećanje da ćemo, onog momenta kada budemo došli na vlast, učiniti sve da razvijamo te odnose. Potpuno je jasno da je okrenutost prema Zapadu Srbiji donela apsolutnu propast i da dalja saradnja, ovakva saradnja kao što je to radila Demokratska stranka će Srbiju odvesti potpuno u ponor. Jedini izlaz je okretanje prema Rusiji i prema Kini. Mi smo zadovoljni što se to dešava, jer to je dobro za državu Srbiju i za građane Srbije. Nemamo razloga ni da likujemo jer smo svesni činjenice da smo u pravu, da je samo trebalo vreme da i neki drugi to shvate, i nadamo se da je ta saradnja stvarno iskrena. A kao potvrdu iskrenosti u toj saradnji, mi pozivamo Borisa Tadića i Demokratsku stranku da kao prvi gest dobre volje prema Kini učine na vrlo jednostavan način. Ne samo da to neće koštati ništa, nego će Srbija od toga imati korist, da se ponovo otvori linija Beograd–Peking. Vi se sećate da je odmah po dolasku DOS-a na vlast ukinut linija Beograd–Peking. Znate li ko je to tražio, navodno Zapad. Nije tačno, tražile su strane avio-kompanije. Pre svega „Lufthanza“ i neke druge, zato što vi sada, ako hoćete da odete u Peking, morate da odete ili za Minhen ili neki drugi grad u Evropi, ili da odete za Moskvu, pa sa tih odredišta da odete u Peking. A zbog čega? Oni su navodno rekli - zato da bi se sprečio nekontrolisani dolazak Kineza u Evropu preko Beograda. Znate, jedna od najlakših kontrola je kontrola putničkog saobraćaja u avio-saobraćaju. Kako je to moguće i koliki to broj ljudi dolazi da bi Evropa bila ugrožena od Kineza? Prema tome, pozivamo Borisa Tadića da ispravi tu desetogodišnju grešku od koje trpe i građani Srbije, i u velikoj meri zvanični predstavnici kineske ambasade i poslovnih ljudi kako bi normalno mogli da putuju za svoju zemlju. Lako je Borisu Tadiću, on sedne na Surčin i ode za Peking vladinim avionom, ali građanima nije tako. Izvolite, imate li još pitanja?
Novinar: Recite nam šta se dešava sa predsednikom Vojislavom Šešeljem?
Dragan Todorović: Što se tiče Vojislava Šešelja, na ovoj poslednjoj statusnoj konferenciji mogli ste da vidite ne samo da je u istoj formi, nego da je i mnogo spremniji da pokaže svu neosnovanost optužnice koja je podignuta protiv njega. Da i sudije stavi, na jedan određen način, u situaciju da debelo razmisle o sopstvenoj ulozi u ovom kafkijanskom procesu koji se vodi protiv njega. Očigledno je da optužnica nije dokazana ni u jednom jedinom slovu, a ne u bilo kojoj tački. Očigledno je da sve to zavisi od onih koji su naredbodavci Haškog tribunala, onih koji su i formirali Haški tribunal, ali sada je bar jasno, i to je na fin način Vojislav Šešelj stavio do znanja i sudijama, da je ipak u pitanju i njihov lični integritet, odbrana uopšte njihove profesije i odbrana prava, koje će zavisiti od odluke koju to veće bude donelo. Ostalo je jako malo vremena, nekoliko sati, jasno je svima da tužilaštvo na svaki mogući način pokušava da kupi vreme kako bi što duže zadržali Vojislava Šešelja u Hagu. Jasno je da je to zadržavanje politički motivisano željom da se Vojislav Šešelj, evo već sedmu godinu, spreči da bude aktivan učesnik u političkom životu Srbije, i jasno je svima da bi dolazak Vojislava Šešelja u Srbiju značio propast svih onih koji su osnovani od strane tajkuna, stranih službi i onih koji su zaradili na švercu duvana u proteklim decenijama, i još uvek ga zarađuju. Hvala vam.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR