MARIJANA ČETOJEVIĆ: Dame i gospodo novinari, ja vam se zahvaljujem što ste došli na još jednu redovnu konferenciju za novinare Srpske radikalne stranke.
Dame i gospodo, nisu građani koji žive u Zrenjaninu alhemičari da svoje siromaštvo pretvaraju u zlato kako bi plaćali ovako uvećane, bukvalno udvostručene račune od strane vladajuće koalicije. U Zrenjaninu se oseća uticaj predizborne godine, koja se ogleda u previsokim računima koje nameće „demokratska“ vlast kao izvor finansiranja kampanje. Ovako naduvani računi svakako nisu u skladu sa mogućnostima građana Zrenjaninu.
Prosečna zarada u Zrenjaninu, 2008. godine, bila je na nivou od 375 eura, a 2010. prosečna zarada bila je 325 eura, dakle opada za čitavih 50 eura ili 13,25%. Ogromna nezaposlenost vlada u Zrenjaninu, tako da prosečna zarada po glavi stanovnika iznosi svega 78 eura. Takva situaciji sa rapidnim padom zarada koji se nastavlja i u 2011. godini, preti da uruši grad Zrenjanin i kompletnu privrednu aktivnost, te je potpuno neprimerno da vladajuća koalicija troškove predizborne kampanje prebacuje na građane.
Grad Zrenjanin je podneo velike žrtve tranzicije, ima nesposobnu vlast koja se ogleda u lošem upravljanju javnim preduzećima koja nemaju rentabilno poslovanje, koja nisu efikasna, koja su preopterećena partijskim zapošljavanjima i koja svoje gubitke prevaljuju na građane.
Potpuno je neprimereno da Gradsko veće donese odluku da iznošenje smeća poskupi za 100%, za čitavih 6 dinara, zbog nesposobnosti JP „Čistoća i zelenilo“.
Potpuno je neprimereno da se u gradu Zrenjaninu plaća pijaća voda za 25 dinara po metru kubnom, da trpe građni Zrenjanina poskupljenje na nivou od 64%. Ako pogledate naknadu za odvodnjavanje otpadne vode za građane, ona iznosi 20 dinara, a bila je 10 dinara, što znači da je uvećana 100 odsto. Ne mogu građani u Zrenjaninu da plaćaju poskupljenje vode, kada se zna da je voda za piće, od 2004, zagađena, da je velika količina arsena pronađena i da je zabranjena za piće. U ovakvoj situaciju građani sa malom zaradom ne mogu da kupuju flaširanu vodu i prinuđeni su da piju vodu sa česme. Potpuno je neprimereno da zabranjena voda za piće ovako poskupi. Imali smo niz pilot postrojenja koja takođe nisu urodila plodom, koja su se na kraju svela na pogrešne investicije. A pokrajinska vlast, da bi rešila pitanje vodosnabdevanja u AP Vojvodini, ponudila je jednu vrlo skromnu strategiju za vodosnabdevanje koja nabraja niz aktivnosti koje treba da se sprovedu da bi se došlo, eventualno, jednog dana do neke strategije. Dakle, ništa od implementacije strategije, a kao autor tog teksta navodi se jedan profesor koji je u Zrenjaninu radio pilot postrojenje koje nikada nije zaživelo. Vladajuća koalicija ne vodi računa o građanima koji žive u Vojvodini. A građane Zrenjanina prepuštaju da zbog previsokih cena usluga JVP „Vodovod i kanalizacija“ piju vodu iz česme, zabranjenu za upotrebu.
Posebno u Zrenjaninu, moram da kažem da imamo najskuplje grejanje od 53,8 dinara po metru kubnom.
Takođe, građane Zrenjanina očekuje i poskupljenje eko-takse za 0.6 dinara na 1 dinar. Postavlja se pitanje kako onda građani koji žive u Zrenjaninu plaćaju te račune. Ostaje samo solucija da jednostavno ne jedu, ne kupuju hranu, da samo vladajućoj kaoliciji plaćaju račune, jer šta se desi ako građani preskoče da plate jedan račun za električnu energiju? Desi se to da „Elektrovojvodina“ zaručanava komfornu kamatnu stopu, kamatu na kamatu koja svakako nije u skladu sa zakonom u ovoj državi. „Elerktrovojvodina“ nema prava da zaručana komfornu kamatnu stopu. Takvu mogućnost ima, recimo, banka ali „Elektrovojvodina“ nema.
Građani Zrenjanina se suočavaju sa jednim velikim strahom, a to je da će početi da gube svoje stambene jedinice, početi da gube svoje kuće jer ne mogu da plate račune i da zadovolje apetite vladajuće koalicije. Ako pogledate samu strukturu budžeta za 2011. godinu, prihodna strana je koncipirana na previsokim naknadama, na previsokim opterećenjima. Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta, 2008. godine, bila je na nivou 123 miliona dinara, u 2011. plan je na 200 miliona, taksa za isticanje firme, 2008. godine, bila je 60 miliona a porasla je na 80 miliona dinara, komunalna taksa za parking iznosila je 34 miliona u 2008. godini, a u 2011. očekuje se čitavih 75 miliona dinara. To je uvećanje za 100%, dakle udvostručena su opterećenja građana, čija se realna zarada devalvira iz meseca u mesec. Ja vam se zahvaljujem. Ako ima nekih pitanja, rado bih odgovorila.
NOVINAR: Da li je razlog krah koncepta privatizacije u poslednjem periodu?
MARIJANA ČETOJEVIĆ: To zapaljivo pitanje jeste srž i jeste suština ali, nažalost, moram da kažem da je čitava ekonomska politika potpuno pogrešno sprovođena svih ovih godina. Najdrastičniji primer jeste u privatizaciji. Moram da vas podsetim da je Agencija za privatizaciju otpočela proces privatizacije sa primamljivim pozivom investitorima, da novac nema miris i boju. Automatski, Vojvodina i Srbija su postale sedište prljavog kapitala, koji je došao da se opere. U 2007. godini imali smo izmene o Zakona o privatizaciji, tada jeste ubačena klauzula da svaki kupac mora da dostavi da nije krivično gonjen, pa se odjednom počelo voditi računa o poreklu novca, gde je takođe Agencija za privatizaciju upućivala dopise Upravi za sprečavanje pranja novca i MUP-u o svakoj obavljenoj transakciji u Srbiji. Do dana današnjeg nijedna privatizacija nije raskinuta zbog eventualnog prljavog novca, već se ide na utvrđivanje krivice vlasnika privatizovanih firmi. U tom nekom iščekivanju da će se jednog dana utvrditi krivica, oduzima se imovina i ponovo stavlja na doboš. Država se u niz primera pokazala kao loš domaćin, loš upravljač investicijama, tako što sve što oni sprovode nije u skladu sa interesima građana. Ako pogledate danas šta se dogodilo, koji je rezultat čitave te privatizacije, imamo poljoprivredno zemljište u Vojvodini koje je bukvalno podeljeno na a 5 „novih grofova“. Pet ljudi drži monopol nad zemljom. Od kada je prodata „Delta“, priča se o dogovoru između premijera i Miškovića da će doći do plasiranja kapitala u kupovinu poljoprivrednog zemljišta. Zato što 4 godine od primene SSP-a svi strani državljani iz EU mogu da dođu i pri potpuno jednakim uslovima kupuju zemlju u Vojvodini i Srbiji. Po članu 53 i 63 SSP-a. U Mađarskoj su imali 7 godina moratorijuma na prodaju zemlje strancima, gde su se njihovi vlastodršci, predvođeni Viktorom Orbanom, izborili za to da dobiju produženi monotorijum na zemlju i da se ne proda još 3 godine. Od naših vlastodržaca niko nije otišao da traži takvo odlaganje da ne dođe do prodaje srpske zemlje. U ovakvoj situaciji potpuno je jasno da se formira monopol nad poljoprivrednom zemljom, da će sve biti prodato, da je samo utrka u vremenu, hoće li sadašnji vlastodršci kreditima koje povlače biti dovoljno snažni da izdrže do 2013. godine, da jednostavno preprodaju svu zemlju. Da kupe što jeftinije, da bi prodali po desetostrukoj ceni.
Izuzetno je važno reći da nijedan ozbiljan strani investitor neće doći u Srbiju, a i svi ozbiljni investitori napuštaju Srbiju. Jer po izmenama i dopumama Zakona o poreskom postupku i administraciji, član 115, jedan čovek, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, po sopstvenom nahođenju može da donese odluku kojem će privatizovanom preduzeću moći da u celosti ili delimično otpiše sve poreske obaveze. Zamislite jednu državu, jedan sistem koji počiva na volji jednog čoveka, jednog ministra koji je još i dao ostavku na ministarsko mesto, te dolazi drugi, da ima takva ovlašćenja da da predlog vladi, da će preduzeće biti oslobođeno potpuno, delimično ili sa otplatom na 60 rata, od poreza, doprinosa, naknada. Takva poruka, takav sistem odbija sve ozbiljne investitore. Moram da dodam da imamo najvišu inflaciju, pogrešno sprovedenu fiskalno- monetarnu politiku, devalviran devizni kurs. U takvom ambijentu ne treba se čuditi što nas ozbiljni investitori zaobilaze u širokom luku, a postojeći napuštaju.
Ja vam se zahvaljujem još jednom što ste došli na konferenciju Srpske radikalne stranke.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR