Nemanja Šarović: Dame i gospodo novinari, 21. maja je predsednik Srpske radikalne stranke, dr Vojislav Šešelj, na konferenciji za štampu, upozorio da postoji opasnost od terorističkih napada u Srbiji i izneo podatke o operaciji „Igl“, koju pripremaju Amerikanci.
Vojislav Šešelj je tada saopštio da, nakon eskalacije rata u Ukrajini i vraćanja Krima pod suverenitet Ruske Federacije, Balkan ponovo dobija na geostrateškoj važnosti i da su zapadnjaci kao glavnu metu za destabilizaciju Balkana odabrali Srbiju, kao centralnu zemlju Balkana i teritoriju gde bi potencijalno Rusija mogla da se strateški pozicionira u odnosu na Evropu.
On je tada naveo da su u oktobru, novembru i decembru prošle godine i u januaru ove godine u Beogradu boravila dva agenta, jedan iz Tel Aviva pod nazivom Majkl Braun i Naser Pacoli, radi pripreme operacije „Orao“, koja podrazumeva odabir ciljeva za terorističke akcije na teritoriji Srbije, dovođenje i davanje instrukcija pojedincima i grupama, koje su ubačene u sve regionalne centre u Srbiji.
Vojislav Šešelj je tada precizno naveo i brojeve mobilnih telefona, koje su ova dvojica koristila. Međutim, u to vreme su svi državni funkcioneri praktično negirali takvu opasnost, tvrdili da informacije, koje je izneo predsednik Srpske radikalne stranke, nisu tačne. A pre svih, u javnost je izašao bivši general Momir Stojanović, koji je predsednik skupštinskog odbora za kontrolu bezbednosnih službi.
Međutim, kao što smo mogli da vidimo pre dva dana, tri nedelje kasnije u odnosu na tu konferenciju za štampu, upravo Momir Stojanović za „Novosti“ ekskluzivno govori o tome kako su planirana tri napada na jugu centralne Srbije i na Kosovu i Metohiji i kako su, zapravo, ti teroristički napadi, o kojima je govorio predsednik Srpske radikalne stranke, ustvari realna opasnost.
Mi smo tada rekli šta je smisao ove akcije i zašto se ta akcija uopšte i organizuje, šta je suštinski cilj Amerikanaca. To je pritisak na režim u Beogradu, kako bi se ubrzala implementacija Briselskog sporazuma, kako bi se napravio otklon od Rusije i kako bi se spoljna politika Republike Srbije uskladila sa spoljnom politikom Brisela.
Prilikom posete Vašingtonu, premijeru Vučiću je saopšteno sve što treba da uradi i jasno mu je stavljeno do znanja da Amerikanci više neće trpeti bilo kakvu neodlučnost, laviranje i sa Briselom i sa Moskvom istovremeno, i oni su zahtevali da se postepeno uvode sankcije Ruskoj Federaciji.
U sklopu ovih pritisaka sa Zapada je i planirana poseta Angele Merkel. Očekuje se da će početkom jula Angela Merkel boraviti u Beogradu i da će i ona, pored implementacije Briselskog sporazuma, naravno, isključivo onog dela koji je suprotan interesima srpskog naroda, insistirati na dva uslova.
Prvi uslov je da Srbija omogući prijem Kosova u Ujedinjene nacije. Oni će insistirati na tome da to bude obavljeno po modelu dve Nemačke, odnosno da se građani Srbije obmanjuju tako što će reći da mi ne moramo priznati nezavisnost Kosova, ali da moramo dozvoliti da oni dobiju stolicu u Ujedinjenim nacijama. Stolica u Ujedinjenim nacijama bi omogućila da Kosovo bude primljeno i u Savet Evrope i u OEBS i u Evropsku uniju, što takođe nije moguće dok ne bude priznato od strane Ujedinjenih nacija kao država. I dan-danas pet članica Evropske unije nije i za sada ne planira da prizna nezavisnost Kosova i mi se zaista nadamo da će to tako i ostati.
Drugi uslov na kome Nemačka insistira je da se Srbija distancira od Milorada Dodika i aktuelne vlade u Republici Srpskoj i da pristane na ustavne promene, koje bi vodile jačanju centralnih institucija u Bosni i Hercegovini i marginalizaciji institucija Republike Srpske.
To su dva uslova. Naravno, ta lista uslova je nepregledna i kako mi ispunimo jedan, tako se, evo već 15 godina, dodaju nova tri uslova na tu listu. Vidovdan, odnosno 28. jun je neki rok do kada bi naše državno rukovodstvo trebalo te zadatke da izvršava ili da se obaveže da će ih izvršiti u najkraćem roku, a u suprotnom, ono čime im se otvoreno preti sa Zapada su upravo te terorističke akcije i destabilizacija Srbije.
Druga tema o kojoj smo želeli da govorimo je činjenica da je Vrhovni upravni sud Grčke, državni savet, naložio vladi da poništi odluku o smanjenju penzija iz 2012. godine, jer je, kako kažu, ta odluka neustavna, suprotna grčkim zakonima. I ono što je možda još bitnije, je da je ona suprotna Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Vi znate da je Srpska radikalna stranka, od samog nagoveštaja da bi moglo doći do smanjenja plata i penzija, to osudila i da smo mi od prvog trenutka insistirali da niko ne može smanjivati i ukidati stečena prava. Moguće je da se smanji plata onima koji rade, dakle, moguće je da se smanji plata u javnom sektoru ili u državnoj upravi, ali je apsolutno protivustavno i protivzakonito da se smanjuju stečena prava, da se smanjuju penzije, jer bi to bilo isto kao kada biste svakom građaninu Srbije, koji ima neku ušteđevinu u banci, oduzeli 10 posto te ušteđevine. Dakle, što se tiče penzionera i prava koja im se oduzimaju, nema apsolutno nikakve razlike da li ćete oteti nekome pare sa tekućeg ili štednog računa ili ćete smanjiti penziju.
Evropska konvencija o ljudskim pravima je ista i za Grčku i za Srbiju i potpuno je jasno da, kao što je to protivustavno u Grčkoj, protivustavno je i u Srbiji.
Ja ću vas podsetiti na činjenicu da je Srpska radikalna stranka odmah po donošenju ovoga zakona podnela inicijativu Ustavnom sudu Republike Srbije, i to po hitnom postupku, i zatražila da se ta odluka poništi.
Mi danas zahtevamo da se ta odluka momentalno poništi, ali ne samo da penzije budu vraćene na nivo koji je bio pre smanjenja, odnosno na ono što jeste zakonski nivo, već da se penzionerima isplati i ono što im je oteto u međuvremenu, a to je negde oko jedne penzije otprilike, možda nešto manje.
Pretpostavljamo da će odgovor režima, kao i do sada, biti da nema novca. Mi smo i prethodnih meseci predlagali rešenje. Rešenje koje predlaže Srpska radikalna stranka je da se sa budžeta Republike Srbije skinu brojne nevladine organizacije, od kojih ne samo da nemamo nikakve koristi, već od aktivnosti većine njih trpimo i direktnu štetu, što Srbiju izuzetno mnogo košta.
Vas će možda iznenaditi podatak da je u 2012. godini iz republičkog budžeta za rad nevladinih organizacija izdvojeno 7,7 milijardi dinara, a u 2013. godini 14,38 milijardi dinara. Radi se o ogromnim sredstvima, zaista ogromnim sredstvima. Sa lakoćom bi se od toga mogle isplaćivati plate i penzije, ali je, nažalost, režimu Aleksandra Vučića znatno bitnije da finansira organizacije onih ljudi u Srbiji kojima, ja sam siguran 99,99 građana Srbije ne bi dalo ni jedan jedini dinar, a to su organizacije Sonje Liht, Sonje Biserko, Nataše Kandić, Borke Pavićević, Miljenka Derete, Nadežde Gaće i njima sličnih. To su ljudi koji dobijaju ogroman novac, koji apsolutno ničim nije zaslužen. A penzioneri, koji novac jesu zaslužili, koji su ga zaradili, iz njihovih džepova se otima.
Nataša Kandić, na primer, njen Fond za humanitarno pravo je za dve godine samo iz republičkog budžeta (pitanje je šta su još dobijali od lokalnih samouprava, i to je praktično nemoguće proveriti u 160 lokalnih samouprava u Srbiji), ali za dve godine iz republičkog budžeta su dobili skoro 18 miliona dinara.
Centar za kulturnu dekontaminaciju Borke Pavićević, na primer, u jednoj godini više od 10 miliona.
Da ne čitam, sad tih podataka ima zaista puno, a radi se o iznosima koji prelaze desetine miliona dinara. Znači, nema za penzionere, nema za javni sektor, ali ima za Borku Pavićević, za Natašu Kandić i njima slične.
Ovo je praksa koja se mora pod hitno prekinuti i pod hitno se, to ću ponaviti, to je zahtev Srpske radikalne stranke, osim vraćanja penzija na zakonski nivo, penzionerima mora vratiti i isplatiti u potpunosti ono što im je oteto u prethodnih šest meseci.
Izvolite, ukoliko imate nekih pitanja.
Novinar Teša Tešanović, Srbin-info: Najavljen je predlog Velike Britanije, Rezolucije o Srebrenici u Savetu bezbednosti.
Kakav je komentar Srpske radikalne stranke na najavu te rezolucije i na buduću halabuku, koja će biti podignuta vezano za dvadesetogodišnjicu Srebrenice?
Nemanja Šarović: To je kontinuitet politike Zapada prema Srbiji. Mi ne sporimo da se desio zločin, ali o genocidu jednostavno nije moguće govoriti, jer pravno gledano, nijedan od elemenata genocida tamo ne postoji. Potpuno je jasno da će oni režim u Beogradu pritiskati. To je pritisak i na Republiku Srpsku. To je pritisak i na Milorada Dodika i Zapad se neće smiriti dok ne ostvari te svoje ciljeve, a ciljevi su upravo ovo o čemu smo na početku konferencije govorili i jedan od zahteva Angele Merkel je uništavanje institucija Republike Srpske i jačanje centralnih institucija Bosne i Hercegovine.
Koliko čujemo, i Hrvatska sprema sličnu deklaraciju. Kako će taj tekst do kraja izgledati, to ne znamo, ali znamo da će biti izuzetno negativan po Srbiju.
Mi smo čuli prethodnih dana zahteve da se u istorijske udžbenike u Srbiji unese odrednica da je u Srebrenici počinjen genocid i to je ono na šta Srpska radikalna stranka godinama upozorava, da ćemo mi pod pritiskom Zapada i zahvaljujući antisrpskom Haškom tribunalu nositi žig genocidnog naroda.
Naravno, što se nas tiče, mi ćemo se suprotstaviti tome svim sredstvima i očekujemo da i režim ipak neće pristati na nešto što bi za sva vremena, zaista, zapečatilo način na koji bi istorija o njima sudila.
Izvolite, imate li još neko pitanje?
Ukoliko nemate, hvala vam što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR