Vladan Jeremić: Dame i gospodo, ja sam Vladan Jeremić, a današnjoj konferenciji za novinare prisustvuju kolege narodni poslanici u Skupštini Srbije, Lidija Dimitrijević i Radiša Ilić. U Vladi Republike Srbije sve je više disonantnih tonova. Ono što je započelo na tzv. Biznis forumu koji je nedavno održan na Kopaoniku, nastavljeno je ovih dana, a u kontekstu najave povećanja PDV-a.
Srpska radikalna stranka već duže vreme ukazuje na to da je vlada u potpunosti dezorijentisana u vođenju ekonomske politike. Eventualno povećanje PDV-a bi se veoma negativno odrazilo i na privredu i na građane, i to iz nekoliko razloga:
Prva posledica bila bi povećanje cena na malo i veliko u momentu kada je socio-ekonomski položaj izuzetno složen. Ovo bi, definitivno, uticalo i na dodatni pad kupovne moći, jer su primanja u Srbiji, usled pomeranja kursa na 100 dinara za jedan evro, već realno umanjena. Primanja u privredi su smanjena za 8%, a cene na malo su porasle za preko 6%, tako da bi eventualnim povećanjem stope PDV-a cene na malo bile podignute za nekih 4 do 5%, što će značiti još veći pad prometa koji je od početka ove godine, prema nekim pokazateljima, u proseku 13,5% za proizvode i 12,9% za usluge na nivou Republike Srbije.
Drugo, uvećanje PDV-a izazvalo bi inflatorni pritisak i prouzrokovalo da samo u jednom mesecu postignuta inflacija bude veća nego za šest meseci prošle kalendarske godine.
Kada je o privredi reč, lakše posledice eventualnog povećanja PDV-a bile prouzrokovane da je Ministarstvo finansija prihvatilo ranije apele i izmenilo članove 16, 48 i 50 u Zakonu o PDV-u, koji primorava preduzeća da avansno uplaćuju državi porez za poslove koje nisu naplatili, i time ih poštedelo zapadanja u nelikvidnsot. Rokovi plaćanja u privredi Srbije produžili su se na 150 dana, a najveći dužnik je država, koja kompanijama putne privrede i građevinskim kompanijama duguje još za poslove iz 2007. godine. Preko 3200 malih, srednjih i velikih preduzeća podiglo je kredite kod komercijalnih banaka u periodu od početka 2007. do kraja 2008. godine, da bi poreskim upravama unapred isplatilo PDV, za poslove koje još nije naplatilo. Zbog tog zaduživanja, 2350 takvih preduzeća je trenutno nelikvidno, a preko 150 je zatvoreno, jer nije moglo da nadoknadi gubitke. Povećanje PDV-a u takvim uslovima poslovanja koje je propisala država, i bez regulatornih tela za naplatu potraživanja, predstavlja otvoreno teranje privrede u dalje propadanje.
Povećanje PDV-a odvratilo bi potencijalne strane investitore od ulaganja u Srbiju jer ovdašnji poslodavci imaju najveće poreze i doprinose na zarade u Evropi, a pri tom ne postoje dovoljno čvrste garancije države za zaštitu kapitala i imovine jer prosečan trgovinski spor traje 5,5 godina. U odnosu na Hrvatsku i Mađarsku, niža stopa PDV-a u Srbiji bila je prednost za investiranje, što znači da bi povećanjem izgubili jedan od aduta u privlačenju stranih investitora.
Dakle, jasno je da Vlada Republike Srbije nema nikakvu dugoročnu strategiju na osnovu koje bi povlačila poteze u privredi u vreme trajanja ekonomske krize. Ideja o povećanju poreza ide u pogrešnom smeru, jer je pravi pravac reforma države i kresanje budžetskih izdataka. Državna potrošnja u Srbiji je jedna od najviših u svetu, a što se više troši u državnom sektoru, a manje u privatnom, utoliko je potrošnja neefikasnija, pa je utoliko veća šteta u ekonomskom pogledu.
Srpska radikalna stranka smatra da je, umesto povećanja postojećih ili uvođenja novih, trebalo razmisliti o efikasnosti naplate postojećih poreza. Ako oko 30 procenata privrede čini sivi sektor, prostora za bolju naplatu PDV-a očigledo ima. Ali je ključni problem što neke politički moćne strukture imaju interes da štite ovakvo stanje, koje prouzrokuje korupciju pri naplati poreza, i neefikasnost poreske administracije. Da se razumemo, poreza u Srbiji je mnoštvo i stope su po pravilu visoke. Opterećenoj privredi, a pogotovo siromašnim građanima, treba pomoći preciznom socijalnom politikom, a ne apsurdnim porezima.
Najbolji primer povećanja poreza, koje je samo dodatno urušilo privredu, je u Mađarskoj, koja se takođe previše zaduživala kod MMF-a i drugih evropskih i međunarodnih finansijskih institucija, tako da je samo odlagala, ali ne i rešavala važne ekonomske probleme zemlje. Srpske vlasti su, nažalost, očigledno na putu da naprave istu grešku. Neophodno je da o ovakvim stvarima budu donete zajedničke odluke poslodavaca, sindikata i vlade, kako bi se izbegle posledice u praksi.
Ali, ne poput farse od jučerašnjeg sastanka takozvanog Radnog tela za izlazak iz krize, gde su očigledno privrednici, predvođeni tajkunima Miroslavom Miškovićem i Milanom Bekom, pokušali da sa ministrima dogovore svoje dalje širenje poslovnih imperija, dok izgleda da su predstavnici sidikata bili samo nemi posmatrači. Nedopustivo je da se o ovako važnoj temi razgovaralo iza zatvorenih vrata. Srpska radikalna stranka traži da se obelodani šta je dogovoreno iza kulisa, odnosno koliko ima istine u informacijama da su Mišković, Beko, Kostić i ostali zatražili da uđu u upravne odbore propalih državnih preduzeća. I sve se to dešava u trenutku kada u Srbiji više od 600 000 ljudi živi ispod granice siromaštva, oko 155 000 dece živi u siromaštvu, a isto toliko njih na granici siromaštva, a 125 000 građana koji žive ispod granice siromaštva starije od 65 godina.
Očigledno je da vlada ne želi, ne ume i nema kapaciteta da se uhvati u koštac sa rešavanjem ovih problema.
Zahvaljujem se na pažnji. Ukoliko imate pitanja, izvolite. Ukoliko ne, hvala.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR