Dejan Mirović: Dame i gospodo, današnja konferencija će za temu imati najvažniju oblast u Republici Srbiji, a to je poljoprivreda. Kao što znate, a pokazali su i štrajkovi i sve što se dešava sa našim poljoprivrednicima već desetak godina, individualni poljoprivredni proizvođači su došli u bezizlaznu situaciju. Katastrofalna politika vlade je, pod patronatom svemoćne i bezalternativne Evropske unije, dovela do toga da naša poljoprivreda bude na najnižim granama u poslednjih nekoliko decenija. Detalje će vam saopštiti predsednik Saveta za poljoprivredu Srpske radikalne stranke, gospodin poslanik Milorad Krstin. Izvolite.
Milorad Krstin: Hvala. Srpska radikalna stranka, kao i svake godine kad je vreme žetve i otkupa pšenice i ječma, upozorava da će se prilikom otkupa ponoviti scenario iz prošlih godina, kada su skladištari i mlinsko-prerađivačke industrije nametnuli cene koje nisu pokrivale ni najosnovnije troškove proizvodnje. Procene Vlade Srbije, na čelu sa resornim Ministarstvom poljoprivrede, da će prosek roda pšenice u 2011. godini iznositi šest tona po hektaru su apsolutno netačne. Prosek će maksimalno iznositi između 3,5 i 3,8 tona pšenice po hektaru.
Da bi se to izbeglo, vlada mora da prestane da bude nemi posmatrač i da hitno naloži Robnim rezervama da otkupe oko 250.000 tona pšenice po ceni koja pokriva troškove proizvodnje i koja ne bi smela da bude niža od 20 dinara. Ovu kalkulaciju su pravili eminentni stručnjaci koji se bave agro-biznisom, a ujedno iza ove cene stoje Zadružni savez Vojvodine i Zadružni savez Srbije. Ukoliko se to ne uradi, nastaviće se trend smanjivanja žitnih površina, što će neminovno dovesti do nestašice pšenice. Cena brašna i hleba, samim tim, biće povećena.
Tajkuni i moćnici koji u ovoj kriznoj ekonomskoj situaciji mogu da plate pšenicu, a tu prednjači „Viktorija grupa“, odnosno Ružica Đinđić i Milija Babović, do juče su nudili „Vojvodina agraru“, udruženju koje okuplja veće proizvođače pšenice, skandalozno nisku cenu, između 15 i 16 dinara po kilogramu. Zbog toga Srpska radikalna stranka traži baš od Robnih rezervi da otkupi tih 250 000 tona po ceni od najmanje 20 dinara, kako bi naterali tajkune da ne izađu sa minimalnim cenama.
Dejan Mirović: Da li ima nekih pitanja? Ako ne, dodao bih da je očigledno da je reč o jednoj vrsti sprege domaćih tajkuna, o kojoj je gospodin Krstin pričao, i pogubne politike Evropske unije. Ovde se sakriva od javnosti da zemlje istočne Evrope koje su nove članice Evropske unije, do 2013. godine nemaju pravo da imaju iste subvencije u poljoprivrednoj oblasti kao zemlje Zapadne Evrope. To znači da mit da će nam poljoprivreda procvetati u Evropskoj uniji nema nikakve veze sa stvarnošću. Ako Evropska unija ili Evropska ekonomska zajednica išta radi, od svoga postojanja, to je da daje subvencije francuskim, holandskim, nemačkim i sličnim proizvođačima, i to se neće promeniti dokle god je na snazi ovakvo ustrojstvo Evropske unije. Videli smo da čak ni proizvoćači u Poljskoj, Češkoj, Bugarskoj i tako dalje, ne dobijaju subvencije kao oni u Francuskoj. Potpuno je iluzorno očekivati da će Republika Srbija imati bolji tretman, a ubeđen sam da ćemo imati još gori tretman nego zemlje istočne Evrope. Šta to u praksi znači, videli smo na primeru Bugarske. Ona je nekada bila najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda u istočnoj Evropi, a sada ih uvozi.To je ono što nam donosi mit da Evropska unija nema alternativu. Zahvaljujem.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR