Vladan Jeremić: Dame i gospodo, Srpska radikalna stranka smatra da Vlada Srbije ima očigledno nerešive probleme, i velike zablude u ekonomskoj i kreditnomonetarnoj politici. Uz najsvežiji i očekivani podatak da građani Srbije imaju najniže plate u regionu, podsećam vas samo da Srbija ima i ubedljivo najnižu stopu zaposlenosti u Evropi, i pre krize ova stopa se kretala do 44 odsto, i bila je na samom dnu te evropske lestvice, a od trenutka izbijanja krize stopa zaposlenosti je pala na oko 38 odsto, jer je i broj zaposlenih smanjen za oko 200 hiljada. Jasno je svima da na zaposlenima počiva cela ta državna konstrukcija, oni zarađuju, troše zarađeno, plaćaju porez, tako da podatak o stopi zaposlenosti mnogo više govori o nekakvom stvarnom ekonomskom i socijalnom stanju nego bilo koji drugi ekonomski pokazatelj. To, na primer, i daje jasan odgovor na to zašto je budžet prazan, zbog čega čak ni država ne plaća osnovne račune, ili možda daje odgovor na pitanje odakle ona očajnička želja za prodajom Telekoma. Rast srpskog BDP-a je, po mišljenju nas iz Srpske radikalne stranke, jedna iluzija koja je bazirana pre svega na privatnoj potrošnji i na zaduživanju koje tu potrošnju podstiče i finansira. Dakle, onog trenutka kada je zaustavljen priliv kapitala u Srbiju, kada je došlo do pada kreditne aktivnosti i potrošnje, domaća ekonomija je i definitivno zakoračila u velike probleme, a o tome možda i najjasnije govori i činjenica da se Srbija našla u onoj malobrojnoj grupi zemalja koje su već u ranoj fazi ekonomske krize morale da potraže pomoć od međunarodnih i finansijskih institucija. Dalje, industrijska proizvodnja je daleko ispod nivoa na kome je bila 1989. godine, naravno dodatni problem predstavlja to što je potrošen ogroman novac od kredita, donacija i od prodaje državne imovine, a da pri tom, složićete se, ništa nije urađeno za realni sektor ili infrastrukturu, dakle svi oni potencijalni izvori iz kojih se privreda mogla na neki način revitalizovati, praktično su iscrpljeni. Na snazi je bio princip da ćemo privatizacijom rešiti sve. Međutim, u situaciji smo da je praktično najveći deo privatizovanih preduzeća danas u neuporedivo lošijoj situaciji nego pre privatizacije. Ono što takođe karakteriše aktuelnu situaciju u Srbiji, samo je refleksija neodgovorne ekonomske politike koju vodi vlada, jeste i to što su gotovo svi tajkuni vezani za sektor trgovine i usluga, što nije slučajno, i da je malo inostranih investicija usmereno ka proizvodnji za izvoz. Naravno, krediti su ulazili u zemlju, novac je usmeravan ka građanima koji su tim novcem kupovali inostranu robu, i na kraju te neslavne priče Srbija je ostala bez ozbiljne industrije, sa zaduženim građanima. Na kraju krajeva, ovakav način kruženja novca i robe je služio isključivo stimulisanju tuđih ekonomija a uništavanju sopstvene. Srpska radikalna stranka je do sada nebrojeno puta ukazivala na pogubnost ovakve politike. To što se država zadužuje direktno uzimanjem deviznih kredita ili emitovanjem dinarskih hartija od vrednosti je gotovo svejedno jer kako je domaća neto štednja negativna, kako Srbija kao celina troši mnogo više nego što zarađuje, postalo je jasno, dakle, da taj nedostajući novac može da stigne isključivo ili od inostranih kreditora il i kroz domaći bankarski sektor, mada mislim da ovaj izraz nije najprihvatljiviji jer jasno je da domaći i srpski bankarski sektor ne postoji. Motiv države u ovom procesu je jasan, do izbora je, naravno, neophodno sprečiti jedan finansijski kolaps ili slom i sačuvati socijalni mir po svaku cenu i onda pokušati da i u narednom periodu nastave sa ovakvom politikom. Dakle, ono što želim ovom prilikom da istaknem jeste da je na sceni praktično jedan prikriven, ali izuzetno aktivan proces prelivanja novca sa države na dužnike i banke kroz direktno subvencionisanje kamata. Tako se zapravo i stiglo u situaciju gde ukupan spoljni dug menja svoju strukturu, povećava se učešće države, smanjuje se učešće privatnog sektora. Naravno, pošto se krediti države moraju vratiti, nije teško zaključiti da će ceh platiti poreski obveznici i buduća budžetska potrošnja istovremeno. Ukazivali smo na to da država šalje jednu ohrabrujuću poruku svojim kreditorima, a to je da kredite neprestano uzimamo. Tačno je da su problemi veliki, odnosno da se grca u dugovima do guše, ali kao što je bio pokušaj sa Telekomom, postoji uvek to rešenje da se preostala državna imovina rasproda i da se na taj način vrate obaveze po kreditima. Naravno, druga strana ima jedan motiv koji joj je omogućen ovakvom ekonomskom politikom u Srbiji, a to je da su kamate koje se u Srbiji mogu naplatiti, naravno, izuzetno visoke, u proseku su najveće u Evropi i kreditori mogu da biraju da li će novac sa ogromnom zaradom ulagati u vrednosne papire Narodne banke Srbije ili obveznice Ministarstva finansija, ili će kreditima nastaviti da uništavaju i privredu i građane Srbije. Još jedan od pokazatelja pogubnosti ekonomske politike svakako je i visina inflacije. Prema najsvežijim podacima, za poslednjih godinu dana domaća inflacija je premašila 14 procenata i Srbija, nažalost, spada u grupu ekonomski neodgovornih i, rekao bih, nemoćnih zemalja koje u uslovima potpune ekonomske stagnacije imaju visoku stopu inflacije. Inflacija je, naravno, hronični problem domaće ekonomije i Narodna banka Srbije nikako ne uspeva da ga reši, uvek pronalazeći nekakve zgodne izgovore i opravdanja. Jedan od najnovijih izgovora koji bi, da nije tužan, bio smešan jeste to što su se pozvali na rast cena hrane. Naravno, cene hrane rastu svuda, ne samo u Srbiji, ali je jedino u Srbiji je prisutna ovako visoka, neprimereno visoka inflacija. Naravno, kao u mnogim drugim sferama, Srbija ogromne probleme ima u sferi monetarne politike i pokušava da ih reši tako što primenjuje nekakva tuđa iskustva, i to se, na kraju krajeva, svodi na neuspeh. Monetarna politika Srbije, to je poznato, oslanja se na koncept ciljane inflacije, naravno pretpostavljajući, može se reći, da u Narodnoj banci Srbije pokušavaju da na neki način pogode količinu novčane mase koja je potrebna da bi inflacija ostala u nekom planiranom okviru. Kada inflacija pripreti da će izaći iz ciljanog okvira, onda Narodna banka Srbije pribegava meri podizanja kamatne stope, smanjuje količinu novca u opticaju. Međutim, ono što jeste jedan od osnovnih problema, to je pre svega sama struktura tržišta. Mi u Srpskoj radikalnoj stranci nekoliko puta smo upozoravali na dominaciju monopola i to je, naravno, velika prepreka standardnim instrumentima monetarne politike. I ono što bih još želeo da istaknem, to je da, iako smo bili svedoci nagoveštaja nekih poreskih reformi, jasno je da nikakve suštinske izmene u toj oblasti nema mi i dalje smatramo da porezi moraju da budu progresivni, odnosno da onaj ko više zarađuje mora da plaća progresivno a ne proporcionalno više, a drugi princip koji je po našem mišljenju izuzetno značajan jeste da se porez plaća u zemlji iz koje se i kontroliše poslovanje i time bi i problem čuvenog ofšor poslovanja bio u najvećem delu rešen jer, naravno, ne treba da vas podsećam na carstvo tih firmi koje su registrovane po raznoraznim egzotičnim ostrvim, a Srpska radikalna stranka želi ovom prilikom da istakne i to da mala i srednja preduzeća, kao i preduzetnici, po našem viđenju predstavljaju osnovu razvoja kao u svim ekonomijama u tranziciji, kakva je i ova naša. Da predstavljaju, dakle, i najpogodniji način za samozapošljavanje, za ispoljavanje preduzetničkih sposobnosti. Potrebno je, dakle, realno a ne samo deklarativno otvaranje novih radnih mesta i neophodno je, u cilju prevazilaženja svih negativnih efekata ekonomske krize, pružiti podršku ovakvim preduzećima, i to kako već u samoj fazi osnivanja tako i kroz podsticaj razvoja postojećih. Kada je o problemima reč, u sferi, dakle, administrativnih problema, Srpska radikalna stranka smatra da je neophodno zakonskom regulativom pojednostaviti, pre svega, proceduru dobijanja pojedinih dozvola i saglasnosti, zatim u okviru gradskih i opštinskih uprava obrazovati, od postojeće kadrovske službe, one koje će pružati pomoć oko potrebne dokumentacije za registraciju, prijave zaposlenih radnika, pomoć pri izradu biznis planova, i tako dalje. Neophodno je da se omoguće da mala i srednja preduzeća pokrivaju više tržišnih segmenata na kojima postoji potreba za njihovim proizvodima i uslugama kako bi došli do povećanja njihovog tržišnog učešća. I naravno, stvaranje uslova u vidu međunarodnih ugovora na bazi reciprociteta. Kada je o subvencijama reč, neophodno je subvencionisati početak rada malih i srednjih preduzeća, kao i razvojne projekte koji će biti odabrani isključivo na osnovu dobrih poslovnih ideja obrazloženih u biznis planu i potkrpljenih dokazima o mogućnosti realizacije, a ne kao što je to da sada bio slučaj apriori na osnovu pripadnosti političkim partijama. I takođe, naravno, potrebno je obezbeđivanje subvencija prilikom uvođenja sistema kvaliteta i inovacija kao preduslov za izvoz na strana tržišta. To je naše viđenje trenutne ekonomske situacije u kojoj se država nalazi pre svega zbog neodgovornog vođenja ekonomske politike, kao i jedan od načina u kojem Srpska radikalna stranka vidi put za izlazak iz ove složene i teške ekonomske situacije u kojoj se nalazi država, građani i privreda Srbije. Ukoliko ima pitanja, izvolite. Ukoliko nema, hvala.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR