Nemanja Šarović: Srpska radikalna stranka najoštrije osuđuje to što se predsednik Vlade, Ivica Dačić juče po drugi put susreo sa ratnim zločincem, teroristom i licem sa crvene poternice Hašimom Tačijem.
Kako smo čuli nakon sastanka, Ivica Dačić se hvali što su i Brisel i albanska strana iznenađeni kooperativnošću - njegovom i srpske strane, a ne pita se da li bi u bilo kojoj ozbiljnoj državi bilo zamislivo da se neki visoki predstavnik, recimo SAD ili bilo koje zemlje EU, sastaje, večera i pregovara sa licima koja se nalaze na crvenim Interpoovim poternicama. U svakoj državi bi to bio slom državnog poretka i to je nešto što je apsolutno nemoguće. Međutim, još jedanput se pokazuje da u Srbiji nije.
Mi u Srpskoj radikalnoj stranci, naravno, takvim raspletom nismo iznenađeni. Jedino što bi moglo da nas iznenadi je bilo kakav pozitivan ishod ovih pregovora do kojih dolazi već drugi put.
Još jednom se pokazalo da srpski pregovarači ili ne znaju u šta se upuštaju kada ulaze u te pregovore, ili da svesno obmanjuju javnost u Srbiji u pogledu onoga o čemu će se pregovarati. Podsetićemo vas da je pre sedam dana Ivica Dačić ubeđivao javnost u Srbiji kako će on nametnuti koje će biti teme razgovora, kako mu je iz Brisela obećano da neće biti nametanja tema, a mogli smo čuti, pre svega iz prištinske štampe, a sada direktno od portparola Ketrin Ešton, Maje Kocijančić da je EU ta koja određuje teme o kojima će se razgovarati i isto tako da jedna od tema svakako neće biti status Kosova, jer je i za EU i za Hašima Tačija to tema o kojoj više razgovora nema.
Naše državno rukovodstvo je moralo, pre nego što je pristalo na susret sa Hašimom Tačijem, da razmišlja o tome kakve će posledice taj susret imati po spoljnopolitičku reputaciju Republike Srbije i kako će sve one zemlje koje nisu priznale nezavisnost Kosova reagovati na to što se najviši državni zvaničnici Srbije sastaju sa ovim, kako sam več rekao, teroristom i ratnim zločincem Hašimom Tačijem.
Ono što je sigurno je da će se te zemlje osećati izigranim i da ovim sastancioma sa Tačijem Republike Srbija šalje poruku, potpuno jasnu, da je spremna da prizna de fakto nezavisnost Kosova, ali da jedino pokušava da sačuva obraz pred domaćom javnošću i da to ne proizvede gubitak nekih političkih poena na izborima koji dolaze.
Pre susreta sa Tačijem, Dačić je ubeđivao građane Srbije da se tu radi o nekakvim pripremnim sastancima. Međutim, čuli smo da, što se tiče EU, to nisu bilo kakvi pripremni sastanci, već se radi o nastavku dijaloga i nastavku normalizacije odnosa koja je započeta prethodnim susretom, a koja će biti nastavljena, kako smo sada čuli, u decembru.
Susreti sa Tačićem, gurnuli su, makar privremeno, u drugi plan i raspravu o platformi koju srpski pregovarački tim ima, ili je nema, ili još nije definisana. Međutim, jasno je da ti razgovori i sastanci sa predstavnicima zapadnih zemalja, pre svega EU i SAD, teku i bez obnarodovanja platforme srpske strane, kao i to da se bez jasne platforme već rešava dosta toga i postižu određeni dogovori. Onda je zaista pitanje čemu uopšte buduća platforma, ako je moguće da se pregovara i bez nje.
Što se tiče platforme koju ima EU i Hašim Tači, oni su jasno istakli daje njihova polazna tačka od koje neće odstupiti to da je Kosovo nezavisna država i da su granice Kosova nepromnljive.
Kada je u pitanju stanje srpske južne pokrajine južno od Ibra, od nas zapadne sile zahtevaju da prihvatimo realnost, a kada je u pitanju stanje severno od Ibra, odnosno severni deo Kosova, onda nam kažu da ta realnost koja postoji, odnosno da je postojanje srpskih institucija nešto što se mora menjati i mora ukidati.
Potpuno je jasno da ukoliko očekujemo da bude nekog pomaka u pregovorima i ukoliko želimo da Srbija odmakne dalje u tim evrointegracijama, da je upravo srpska strana jedina koja će morati da čini kakve takve ustupke i da sa šiptarska strana, kao i do sada istrajavati i da će konačno ti tzv sporazumi biti kapitulacija Republike Srbije.
Da će to i biti tako, govori nam promena retorike i činjenica da sada najviši državni zvaničnici, kada govore o Kosovu, govore o tome da će Srbija krioz pregovore štititi svoje osnovne nacionalne interese. Ta promena retorike nekome može biti slučajna, može misliti da je to nebitno, ali ona nije ni slučajna ni nebitno. Dakle, Srbija će na Kosovu i Metohiji braniti svoje nacionalne interese ili će braniti teritorijalni suverenitet i integritet. Potpuno je legitimno da Srbija ima nacionalne interese, na primer, u Mađarskoj, pa da poboljša status srpske zajednice u Mađarskoj, kao što ima nacionalni interes da poboljšavamo status Srba u Crnoj Gori ili u Čikagu, ali se jedino na Kosovu i Metohiji može braniti teritorijalni integritet i suverenitet. Umesto toga, sve češće čujemo priču o svakodnevnom životu Srba koji treba poboljšati i omogućiti, a potpuno je jasno da ovi pregovori koji su do sada vođeni i tzv. sporazumi koji su dogovoreni nisu niukom smislu doveli do poboljšanja svakodnevnog života Srba na Kosovu i Metohiji.
Ono što je sigurno je da ovo što sada propagira naše državno rukovodstvo svakako nije ono što piše u Ustavu Republike Srbije, jer u Ustavu Repblike Srbije se već u preambuli jasno naglašava da je Kosovo i metohija neodvojivi deo Republike Srbije.
Međutim, potpuno je jasno da i predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić i premijer Ivica Dačić prihvataju ptiču o normalizaciji odnosa i da u njoj aktivno učestvuju, a to suštinski znači da Republika Srbija pristaje na ono stanje koje je stvoreno 1999.godine bombardovanjem Srbije, iako je jedina normalizacija odnosa i stanja na koje može pristati Republike Srbija – vraćanje Kosova pod ustavno pravni poredak Republike Srbije.
Kako smo obavešteni u šturim izjavama, jedini rezultat večere Dačića sa zločincem i teroristom Hašimom Tačijem je da će biti sprovedeni u delo sporazumi koji su dosada postignuti,a posebno Sporazum o integrisanom upravljanju graničnim prelazima.
Iskoristiću priliku da i vas i građane Srbije podsetim na sadržinu i štetnost tih sporazuma. Već u naslovu, gde piše: „Dogovoreni zaključci u vezi sa integrisanim graničnim prelazima“, stoji fusnota koja kaže: „jedna od strana priznaje liniju kao granicu, a druga strana priznaje liniju kao administrativnu graničnu liniju“. Šta ovo znači: da će EU kao garant ovog sporazuma, kako to nedvosmisleno kažu, ovaj sporazum tumačiti kao što tumači međudržavne sporazume kada se radi o zemljama EU, dok će za domaću javnost naši političari dobiti tu privilegiju da pričaju kako to za Srbiju nije granica nego administrativna linija i kako naše državno rukovodstvo, makar formalno nikada neće priznati nezavisnost Kosova.
U članu 1 kaže se da se ovi sporazumi prave u skladu sa Lisabonskim sporazumom, relevantnim propisima EU – a to su sve, podstiću vas, međudržavni sporazumi i kaže se da su obe strane deo agende EU za Zapadni Balkan. Dakle, potpuno je jasno da EU vidi Kosovo i Srbiju kao dve različite države i uostalom, otome jasno govori činjenica da će EU uskoro potpisati SSP sa Kosovom. U tački 4 se kaže da će zajednički integrisani bezbedni punktovi biti u zoni IBM prelaza i da će zvaničnici svake od strana sprovoditi relevantnu kontrolu, svaka od strana u sklopu sa svojim pozitivnim propisima. Dakle, Srbija time priznaje i Ustav Kosova, ovde se ne radi o bilo kakvim privremenim institucijama niti o poštovanju Rezolucije 1244, već kao što Kosovo priznaje srpske propise, isto tako, na žalost, državno rukovodstvo Srbije priznaje njihov. U tački 5, koja je do sada izazivala najviše polemike u javnosti, jer je svojevremeno Borislav Stefanović je tvrdio da neće postojati carina već da je reč o nekakvim carinskim svedocima, kao što vidite, prilikom primene sporazuma, carinske svedoke više niko ne spominje, ali ostaje tekst sporazuma koji će biti primenjen i koji kaže da će sporazumi uključivati izbalansirano prisustvo svih pripadajućih službi obeju strana, kao što su carina, policija itd.
Konačno, Ivica Dačić pričao kako će biti naplaćivani nekakvi porezi na tim administrativnim prelazima, da neće biti govora o carini i carinskim prihodima, u tački 8 se kaže da se sporazum ne odnosi na opšta ili posebna pitanja koja se odnose na prihode i na poreze. Dakle, o porezima nema apsolutno nikakvog govora i jasno je da je to još jedan pokušaj da se zaštiti obraz pred domaćom javnosti, da se obmane domaća javnost i da se zaštiti rejting političkih stranaka koje čine aktuelni režim.
Odbijanje srpskog stanovništva, pre svega na severnom delu, da prihvati ovakve sporazume bio je osnovni razlog za postavljanje barikada širom severa Kosova i Metohije, Srbi su na tim barikadama proveli mesece, a na kraju se to završilo tako što ih je državno rukovodstvo pozvalo da od barikada odustanu, iako je jasno da srpski nacionalni interesi time trpe veliku štetu i da se time odričemo teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Nakon toga, Ivica Dačić je čak, da bi zatvorio alternativne prelaze, poslao i žandarmeriju na srpski narod, a mi danas postavljamo pitanje i Nikoliću, i Vučiću, i Dačiću – da li će ponovo slati žandarmeriju na srpski narod koji ne bude prihvatio sprovođenje ovoga sporazuma u delo.
Ukoliko imate pitanja, izvolite. Ukoliko nemate, hvala što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR