Nemanja Šarović: Prošlo je šest dana od kako su sramnom presudom još sramnijeg Haškog tribunala oslobođeni hrvatski zločinci Ante Gotovina i Markač i polako se stišava medijska prašina koja se u prvom trenutku podigla. Smatramo da je to pravi trenutak da se, sada već mirne glave, posle šest dana, sumira ono što se dogodilo.
Kao ko zna koliko puta do sada, možemo reći da je bilo po onoj narodnoj „tresla se gora, rodio se miš“, odnosno Srbija je još jednom dobila žestok šamar od SAD i EU, naši državni funkcioneri i državno rukovodstvo su davali nekakve pompezne izjave i na kraju se nije desilo ništa.
Srpska radikalna stranka zahteva da državni vrh Republike Srbije, u prvom redu premijer Ivica Dačić i predsednik Tomislav Nikolić, konačno povuku nekakav konkretan potez kojim će pokazati SAD i EU i svim drugim državama u svetu da Republike Srbija više neće pristajati na poniženja kakva je do sada trpela, a da ukoliko to ne žele da učine ili ukoliko nemaju hrabrosti da to učine, onda je jedini izlaz i za Tomislava Nikolića i za Ivicu Dačić da podnesu ostavku. Mislim da ih na takav korak obavezuje i Ustav Republike Srbije i predizborna obećanja koja su dali narodu, jer onaj ko je na čelu države, a nije sposoban i voljan da zaštiti osnovne vitalne nacionalne interese svoga naroda, onda je minimum kakav se očekuje da te osobe podnesu ostavke.
Srpska radikalna stranka smatra da Srbija ima minimalan kredibilitet u međunarodnim odnosima i da, ukoliko želimo da i taj minimum kredibiliteta koji nam je ostao sačuvamo, moramo konačno reagovati na ova poniženja koja doživljavamo. Nažalost, umesto toga smo dobili dnevnopolitičke izjave i od strane predsednika i od strane premijera. Ukazaću vam na neke. Pre svega, Ivica Dačić, koji izgleda pati od teškog oblika amnezije, rekao je kako je za razliku od Hrvatske, Srbija svoje generale hapsila i isporučivala uz veselje i uz muziku, kako je on to rekao. Nadam se da srpski narod nema toliko kratko pamćenje.
Ko su ti koji su srpske heroje i srpske generale hapsili uz veselje? Hapsio ih je Vojislav Koštunica, koji je, podsetiću vas, uhapsio više nego Tadić i Zoran Đinđić zajedno, ali ih je hapsio u vladi koju je podržavao upravo taj Ivica Dačić. Kasnije je srpske generale hapsio sam Dačić, on je uhapsio Karadžića, on je uhapsio Mladića i Gorana Hadžića i onda kaže da Srbija treba da se stidi što tokom prethodnih godina nije uradila ništa za Srbe koji se nalaze pred Hagom i da je više dopisa otišlo u Tužilaštvo nego za one koji su radili za odbranu Srba koji su zatočeni u Hagu. Da li onda toga treba da se stidi Ivica Dačić ili Srbija?
Srpska radikalna stranka već godinama ukazuje na negativan odnos koji državni organi imaju pre svega prema Vojislavu Šešelju, ali isto tako i prema drugim Srbima koji su tamo zatočeni. Mi smo ukazivali na to da se dešavalo da, kada Tim za odbranu Vojislava Šešelja zatraži određenu dokumantaciju, prvo se taj zahtev prosleđivao Haškom tribunalu, prvo su ta dokumenta dostavljana Haškom tribunalu i često se dešavalo da čak Vojislav Šešelj od sekretarijata Haškog tribunala dobije ta dokumenta koje je tražio njegov Tim za odbranu, a da Tim za odbranu zvaničnu dokumentaciju dobija posle pola godine, godinu, ili da je čak nikada i ne dobije.
Ali, to je upravo bilo, ponavljam, za vreme vlade Vojislava Koštunice, naravno i za vreme Đinđićeve vlasti, ali u najdužem periodu je bilo za vreme vlasti u kojoj je neposredno učestvovao ili koju je podržavao sam Ivica Dačić.
Dalje, premijer Srbije kaže da Srbija ne može u samoizolaciju. Da li je to samoizolacija kada nam SAD i EU, pod čijom je nesumnjivom kontrolom Haški tribunal, još jednom ponove – a to je upravo rečeno kroz ovu presudu – da su Srbi najgori narod u Evropi i da je protiv Srba apsolutno sve dozvoljeno, da Srbe možete nekažnjeno ubijati, da možete vršiti etničko čišćenje, da im možete otimati teritoriju, da nikad bilo ko ko protiv Srba izvrši neki zločin neće biti kažnjen? Da li je to izolacija koju drugi sprovode prema nama ili mi sprovodimo samoizolaciju ukoliko dignemo glas protiv takvog ponašanja i takvog stava, ne međunarodne zajednice, kako to tvrdi Ivica Dačić, već pre svega država ka kojima stremi uporno ovdašnja vlast.
Srpska radikalna stranka smatra da i debata koju je Vuk Jeremić zakazao u UN povodom rada „ad hok“ tribunala neće doneti bilo kakvu konkretnu korist Republici Srbiji ili građanima Srbije, već da je i to pre svega u funkciji smirivanja strasti i u funkciji domaće političke scene. Zašto to kažemo? Zato što je takva aktivnost unapred osuđena, da kažem, na propast. Propast – zato što neće biti nikakvih konkretnih posledica. Ako već znamo da šta god da bude rečeno u toj debati neće imati bilo kakve konkretne psledice ni po status Republike Srbije ni po oslobađajuće presude koje su donete ustaškim generalima i brojnim drugim zlikovcima, ukoliko se zna da to neće imati nikakav uticaj na druge Srbe koji su i dalje zatočeni u Haškom tribunalu – koja je onda korist, osim smirivanja domaće javnosti i šta to Srbija može očekivati kao posledicu te debate? Da li će naš dobitak biti u tome što ćemo opet moći da kažemo kako smo mi moralni pobednici? Srbiji je dosta da nas najviše državno rukovdstvo i onda kada izgubimo proglašava nekakvim moralnim pobednicima. Ono što srpski narod želi i ono što Srpska radikalna stranka zahteva je da najviši državni organi konačno počnu da štite nacionalne interese i da povlače konkretne poteze od kojih će, da kažem, neke posledice i ostati.
Kao što ste i vi čuli, mediji već uveliko najavljuju da će presuda Haradinaju, koja je zakazana za 29.novembar, takođe biti oslobađajuća. Međutim, ono što nas posebno čudi je to što istovremeno, iz državnog vrha, čujemo da naredni susret sa Hašimom Tačijem, koji je zakazan za 4.decembar, neće biti otkazan bez obzira na to šta će se desiti sa Haradinajem i kakva će biti presuda za njega.
Kakvu poruku ovim postupkom šalje Vlada Republike Srbije? Mi smo dobili jedan žestok šamar oslobađanjem Gotovine i Markača. Umesto konkretne reakcije, nas državno rukovodstvo ubeđuje da ne smemo u samoizolaciju, da bez obzira što je to velika nepravda, moramo nastaviti evroatlantske integracije koje su nas dovele u tu situaciju. Sada u tim poniženjima Srbije idemo korak dalje. Čak i pre nego što je doneta za nas nepovoljna presuda i presuda koja će abolirati zločine i samog Ramuša Haradinaja, ali između ostalog i čitave OVK, mi unapred tvrdimo i obaveštavamo međunarodnu javnost da Republika Srbija i njeni državni organi po tom pitanju neće učiniti ništa. Dakle, poruka je: „Udrite dalje po Srbima, ponižavajte nas, oslobađajte zločince, šta god da uradite Republici Srbiji i srpskom narodu naše državno rukovodstvo neće reagovati“. Ako je već tako, onda se postavlja pitanje da li Srbija i srpski narod zaslužuju takav odnos, a mislim da se kod ovih ljudi pre svega radi o patološkom odnosu, jer koliko god da Evropska unija kinji Srbiju utoliko je državni vrh Srbije servilniji.
Kao što znate, ti pregovori sa Kosovom su najavljeni za 4.decembar, a poseban problem predstavlja to što i dalje javnost Srbije, Narodna skupština ako hoćete, ne zna apsolutno ništa o platformu koju je, navodno, naše državno rukovodstvo pripremilo za te pregovore.
Što se Srpske radikalne stranke tiče, ja smatram da ta platforma najverovatnije ne postoji. Ukoliko se sećate, pre petnaestak dana, najviši predstavnici državne vlasti, između ostalog i predsednik Narodne skupštine, najavili su da će za dva ili tri dana platforma za pregovore sa Prištinom biti predstavljena najpre šefovima poslaničkih grupa, a potom Narodnoj skupštini, da će biti zakazana sednica i da će na taj način platforma biti predstavljena i celokupnoj javnosti Srbije. U međuvremenu ništa, prošlo je ne samo tri dana nego petnaest, ništa se nije dogodilo i sada više niko tu platformu ni ne pominje. Naše sumnje da ta platforma zapravo i ne postoji je podgrejala i nedavna inicijativa Tomislava Nikolića, koji je od Srpske akademije nauka i umetnosti zatražio savet kako će se u tim pregovorima i kako će se po pitanju Kosova i Metohije narod i država Republike Srbije postaviti i kako da se suočimo sa tim problemom.
Ukoliko je Tomislav Nikolić hteo bilo kakav savet, onda je potpuno jasno da je savet trebalo tražiti pre nego što je napisana platforma. Ukoliko je platforma napisana i ukoliko postoji, postavlja se logično pitanje zašto Tomislav Nikolić u ovom trenutku traži savet SANU. Jedini logičan odgovor na to pitanje je: zato što je već potpuno jasno da će rezultat pregovora biti katastrofalan po Srbiju i srpski narod, a da Tomislav Nikolić ovom svojom inicijativom prema SANU samo pokušava da spere tu odgovornost sa svojih leđa, odnosno da makar deo odgovornosti za potpunu nemoć, koju je iskazao i on i Dačić, prebaci na SANU.
Konačno o čemu smo želeli da govorimo je to što je nakon presude Haškog tribunala hrvatskim generalima Vlada Republike Srbije otkazala najavljenu posetu potpredsednika Vlade Republike Srbije Suzane Grubješić Zagrebu. To je Ivica Dačić propratio rečima: „O čemu bismo razgovarali posle ovakve presude“.
Srpska radikalna stranka smatra da ono što su Gotovina i Markač za zločine nad srpskim narodom učinjene u Hrvatskoj, to su Hašim Tači i Ramuš Haradinaj za zločine nad srpskim narodom koji su učinjeni na prostoru Kosova i Metohije.
Ukoliko nemamo šta da razgovaramo sa predstavnicima hrvatske države koju zvanična Srbije priznaje, o čemu će to onda Dačić razgovarati sa predstavnicima nezavisnog Kosova, ukoliko dođe do još jedne sramne presude Haškog tribunala i ukoliko nakon Gotovine i Markača bude oslobođen i Ramuš Haradinaj.
Ova nedoslednost pokazuje da Ivica Dačić suštinski ne vodi računa o interesima srpskog naroda, da su sve izjave koje daje drethodnih dana suštinski namenjene isključivo srpskoj javnosti i da to predstavlja bacanje prašine u oči srpskom narodu.
Izvolite ukoliko imate nekih pitanja, ukoliko nemate, hvala što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR