Nemanja Šarović: Dame i gospodo novinari, prošlo je više od mesec i po dana od parlamentarnih izbora u Srbiji i sada mirne duše možemo reći da su bile dovoljne i dve liste kandidata.
Na jednoj listi su mogli biti kandidati Srpske radikalne stranke, dok su na drugoj listi mogli da zajedno budu kandidati svih parlamentarnih stranaka koje su prešle cenzus i ušle u Skupštinu, i koje sada, svaka sa svakom, pregovaraju o formiranju Vlade.
Podsetiću da su pred izbore pričali jedno, međusobno su se žestoko optuživali, ali su po zatvaranju biračkih mesta pokazali svoje pravo lice i ponovo dokazali da formiranje Vlade ne zavisi od bilo kakvih principa, već isključivo od toga ko će imati magičnu brojku od 126 poslanika. Ona stanka koja bude oformila tu većinu, ona će formirati Vladu u kojoj niko nikoga neće pitati iz koje je stranke, ni šta je radio u proteklih 12 godina, ni šta je govorio u kampanji.
Kako je moguće da u kampanji demokrate otvoreno govore građanima Srbije da neće formirati Vladu sa Dinkićem, odnosno URS, a sada vidimo kontakte na najvišem nivou između DS i URS? Znači da oni ipak mogu jedni sa drugima. Kako je moguće da naprednjaci tvrde u kampanji da ne mogu sa Dačićem i SPS, a sada odjednom mogu sa SPS? I, kako SPS, navodno, prvo ne može sa LDP, a sada je i ta kombinacija moguća?
Lideri parlamentarnih stranaka svesno obmanjuju građane Srbije i tvrde da na tim dogovorima i susretima razgovaraju izključivo o prioritetima Vlade i planu rada Vlade Republike Srbije za naredni period. Ali, kako je onda moguće da svaka stranka može sa svakom strankom? Da li to znači da su programi i prioriteti parlamentarnih stranaka isti? Ako je tako, postavlja se pitanje zašto su u kampanji obmanjivali građane Srbije da između njih postoje znatne razlike.
Rekao bih da je danas jasno što su iz EU nakon izbora poručili da je potpuno svejedno ko će formirati novu Vladu. To je zato što između parlamentarnih stranaka nema nikakve razlike i što će svi oni postupati po diktatu EU. Jasno je da će Vladu formirati ona stranka koja najviše popusti pred zahtevima manjih koalicionih partnera. Dakle, oni koji budu više dali manjim strankama: URS, SPS i LDP, ti će formirati Vladu,
Najveće zlo koje je Srbiju zadesilo posle 5. oktobra je to što je u vladama učestvovalo po 15 ili 20 stranaka, što se nije znalo „ko pije, ko plaća“ i što su sve te male stranke više vodile računa o svojim stranačkim interesima i vukle na svoju stranu, umesto da postoji nekakva jedinstvena koncepcija o prioritetima, o kojima nam pričaju pred formiranje svake vlade.
Jedini pravi rezultat prošlih izbora je što u Skupštini Srbije više neće biti Srpska radikalna stranka, odnosno što u parlamentu više neće biti prave opozicije. To je već počelo da se pokazuje i to će građani na svojoj koži osetiti u narednom periodu.
Vidite da sada, kada se govori o Kosovu i Metohiji, kada je očigledno da se ulazi u završnu fazu suštinskog priznanja nezavisnosti Kosova i Metohije, više niko od parlamentarnih stranaka protiv toga ne diže glas.
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić je najavio susret sa predsednikom tzv. Kosova, a niko od parlamentarnih stranaka ne reaguje. Počela je primena sporazuma, Nikolić je u kampanji govorio da je potrebna revizija dogovora koje je napravila prethodna vlada, upoznat je od predstavnika i pregovarača EU Roberta Kupera sa svim sporazumima. Sada tvrde da ne postoje tajni delovi sporazuma, iako u samim sporazumima piše da postoje delovi koji, zbog stavova samih stranaka, nisu mogli da budu uneti u pisani tekst sporazuma.
Niko se protiv tih sporazuma više ne buni, iako je očigledno da su svi sporazumi, ne samo jedan ili neki njihovi delovi, već svi postignuti sporazumi protivustavni i protivzakoniti. Posledica tih sporazuma je oduzimanje tablica, jer sporazum o slobodi kretanja kaže da će na teritoriji Kosova postojati samo KS ili RKS tablice. A posledica koju EU očekuje i od koje zavisi datum dobijanja pregovora je očigledno i taj susret na vrhu, kao i gašenje institucija na severu Kosova i Metohije.
Takođe je bitno, a druge stranke o tome ne govore, da predstavnici EU i Vlade Srbije smatraju da su srpske institucije južno od Ibra već ukinute. Više niko ne govori o lokalnim samoupravama južno od Ibra. Niko više ne govori o opštini Štrpce, u kojoj je nasilno sproveden koncept uspostavljanja šiptarske vlasti, odnosno šiptarske opštine. To je bila i ostala tabu tema, i za prethodnu i za sledeću Vladu.
Siguran sam da će u narednom periodu svi građani Srbije uvideti da, bez obzira na to što nikad u Skupštini nije bilo više stranaka, a sada ih je 44, nikada nije bilo manje razlike između tih parlamentarnih stranaka nego što je sada slučaj.
Ako imate pitanja, izvolite, ako ne, hvala što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR