Nemanja Šarović: Dame i gospodo novinari, Sekretarijat Haškog tribunala juče je ponovo, bez ikakvog razloga, zabranio privilegovanu komunikaciju predsedniku Srpske radikalne stranke dr Vojislavu Šešelju. Komunikacija je zabranjena s pravnim timom koji mu pomaže u pripremi odbrane i sada je potpuno očigledno da Haški tribunal sada nastavlja sa maltretiranjem Vojislava Šešelja koje traje punih 11 godina.
Praktično je nepregledan spisak svih osnovnih ljudskih i procesnih prava koje su Haški tribunal, Tužilaštvo i Sekretarijat prekršili tokom poslednjih 11 godina i čak, sada kada se očekuje donošenje prvostepene presude, a podsetiću vas da je ona zakazana za 30. oktobar, Vojislavu Šešelju se ponovo nameću ograničenja, odnosno potpuna zabrana komunikacije od strane Sekretarijata Haškog tribunala.
Odluka o zabrani je doneta na osnovu pravilnika o pritvoru osoba koje čekaju sudski žalbeni postupak u međunarodnom tribunalu u Hagu, i to na osnovu pravila 65 koje garantuje praktično svakom zatvoreniku neograničenu privilegovanu komunikaciju sa svojim timom za odbranu. I, kaže u tački 5 da se ta komunikacija može ograničiti jedino kada postoji osnovana sumnja da se ta privilegija zloupotrebljava, pa onda pod četiri tačke – pod jedan: u nastojanjima da se organizuje beg, pod dva: da se utiče na svedoke ili da se oni zastraše, pod tri: da se ometa provođenje pravde i pod četiri: da se na drugi način ugrozi bezbednost i sigurnost u pritvorskoj jedinici.
U predmetu, postupku protiv Vojislava Šešelja potpuno je jasno da nijedan od ovih razloga ne postoji. Prvi mogući razlog za zabranu komunikacije je organizovanje bega. Organizovanje bekstva u slučaju Vojislava Šešelja koji se pre skoro 11 godina dobrovoljno predao Haškom tribunalu je nešto u šta niko ozbiljan ne može da poveruje. Mi koji smo imali priliku da ga posetimo u Haškom tribunalu znamo da se do njega prolazi nekih 12 zaključanih vrata, praktično 12 prstenova obezbeđenja, da je pritvorska jedinica UN praktično zatvor unutar zatvora, drugog zatvora za opštu tu populaciju kriminalnu u Holandiji i da bi bilo apsolutno nemoguće da bilo ko odatle pobegne niti bi Vojislav Šešelj, ponavljam, koji se dobrovoljno predao kako bi porazio tribunal, što je nesumnjivo i učinio, imao bilo kakav razlog da iz Haškog tribunala beži.
Drugi mogući način je uticaj na svedoke ili pokušaj zastrašivanja svedoka. Podsetiću vas da je poslednji svedok Tužilaštva saslušan još davne 2009. godine, a da je poslednji svedok Sudskog veća saslušan takođe davne 2010. godine. Prvostepeni postupak je odavno završen. Već duže od godinu dana Vojislav Šešelj čeka na izricanje presude. To je takođe nešto po čemu je on rekorder, jer nikada niko nije toliko dugo čekao na izricanje prvostepene presude i potpuno je jasno da mogućnost zastrašivanja svedoka i uticanja na svedoke ne postoji. Treći mogući razlog bi bio ometanje provođenja pravde. Koje pravde, čije pravde i na koji našin bi Vojislav Šešelj putem kontakata sa svojim pravnim timom mogao ometati provođenje pravde. To, naravno, niti je moguće niti konkretno piše u toj odluci, a mi odluku u pisanoj formi još nismo dobili , nadam se da ćemo je dobiti u roku od nekoliko dana i odmah nakon toga će biti pripremljena i žalba na odluku. Četvrti mogući razlog za zabranu komunikacije je da se na drugi način zabrani bezbednost i sigurnost u pritvorskoj jedinici. Da li to znači da putem privilegovane komunikacije sa svojim timom Vojislav Šešelj može na neki drugi način ugroziti bezbednost sebe ili drugih pritvorenika u pritvorskoj jedinici? Da li možda Sekretarijat Haškog tribunala strahuje da bi on turpiju mogao da naruči od svojih pravnih savetnika pa da na taj način pokuša bekstvo.
Kao što vidite, apsolutno ne stoji, niti bilo ko ko ima zdravog razuma može zamisliti i izmisliti bilo šta što bi opravdalo ovo novo kršenje i ljudskih i procesnih prava predsednika Srpske radikalne stranke dr Vojislava Šešelja i time se samo nastavlja i produžava i održava taj kontinuitet u kršenju njegovih prava.
Članovi tima za odbranu, odnosno pravni savetnici Milan Terzić, Dejan Mirović i ja kao kejs menadžer, odnosno rukovodilac predmeta imali smo zakazanu posetu kod predsednika stranke za 17. i 18. jun, ali je ta poseta otkazana, zbog toga što je Haški tribunal meni zabranio, takođe bez ikakvog validnog razloga posetu Vojislavu Šešelju, a onda je on odbio da bilo ko drugi putuje, jer smatra da Haški tribunal, Tužilaštvo ili Sekretarijat ne mogu određivati ko će Vojislava Šešelja od članova tima koji mu pomažu u pripremi odbrane posećivati u Haškom tribunalu.
Ono na šta želimo da upozorimo je to da je u prethodnom periodu – ovo, dakle, nije prvi put da se Vojislavu Šešelju zabranjuje komunikacija, da je to po pravilu bilo vezano za izbore. Prvi put je Vojislavu Šešelju bila zabranjena komunikacija u periodu od osam meseci. To je bilo krajem 2003. i početkom 2004. godine. Tada je obrazloženje Haškog tribunala bilo da Vojislav Šešelj može uticati na rezultate predsedničkih izbora, pa onda da može uticati na rezultate drugog kruga predseničkih izbora koji su se u to vreme održavali u Srbiji i na kraju da Vojislav Šešelj može uticati na formiranje Vlade Republike Srbije. Drugi put mu je zabranjivana komunikacija 2008. godine. To je bilo na osnovu optužbi Tomislava Nikolića i tada je praktično bio cilj Haškog tribunala da se onemogući uticaj Vojislava Šešelja na političku scenu u Srbiji.
Sve to daje za pravo da pomislimo da je upravo i ova sada zabrana komunikacije, za koju se ne zna koliko će trajati, uvod u neke nove izbore u Srbiji i da je to zapravo još jedan pokušaj da se uticaj Vojislava Šešelja eliminiše sa političke scene u Srbiji i da još jedni izbori u Srbiji proteknu bez njegovog prisustva.
Mislim da je potpuno očigledan taj strah režima od najavljenog donošenja prvostepene presude 30. oktobra u postupku koji se vodi protiv Vojislava Šešelja. Nijedan drugi pritvorenik, odnosno optuženi u Haškom tribunalu nije u pritvoru čekao donošenje presude. Čak i oni koji su optuženi za to da su lično izvršili najteža moguća krivična dela i najteže ratne zločine, poput Ramuša Haradinaja, koga je čak i Tužilaštvo Haškog tribunala optužilo za likvidaciju svedoka, bio je pušten da na slobodi čeka prvostepenu presudu, hrvatski generali koji su abolirani od nesporne krivice i od progona, od genocida nad srpskim narodom u Republici Srpskoj Krajini takođe su na slobodi čekali donošenje prvostepene presude. Ramušu Haradinaju je svojevremeno Haški tribunal čak dozvolio da se bavi politikom prilikom boravka na slobodi, a vidite da kada je u pitanju Vojislav Šešelj, kao što je 2003. godine Karla del Ponte, po praktično molbi Zorana Đinđića podigla tu političku optužnicu kako bi on bio uklonjen sa političke scene, vidite da i dalje iz istog razloga se sve čini i u Srbiji i od strane zapadnih neprijateljskih zemalja da se Vojislav Šešelj što je moguće duže zadrži u pritvoru Haškog tribunala.
Ukoliko imate nekih pitanja izvolite, ukoliko ne, hvala što ste došli na konferenciju.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR