DrVojislavŠešelj: Dame i gospodo, mi smo vam već govorili da smo mnoge informacije koje je prikupio Savet za borbu protiv korupcije, na čijem čelu je bila gospođa Verica Barać, proverili i ustanovili njihovu istinitost. Klupko se dalje odmotava. Svi koji su pomenuti u tom izveštaju zaslužuju, naravno, hapšenje. Ima više nego dovoljno dokaza za njihovo procesuiranje. Režim je sve to obustavio. Režim je pre više godina, dosmanlijski pre ovog naprednjačkoga, naprednjaci su to nastavili, obustavio sva potraživanja Srbije prema Hrvatskoj. Ta potraživanja dostižu ogromne iznose. S jedne strane, Hrvatska uslovljava ulazak Srbije u Evropsku uniju, promenom granice na Dunavu, dodelom deset hiljada hektara površine sa leve obale Dunava, koje su navodno po katastarskim opštinama u sastavu hrvatskih opština sa desne strane. Hrvatska odbija da isplaćuje srpskim preduzećima sve ono što je bilo u njihovom vlasništvu. Hrvatska neprekidno potražuje od Srbije. Poslednje što Hrvatska potražuje iz Srbije tiče se energetskog sektora. Ona čak zahteva da joj se isplate neki visoki iznosi povodom njenog navodnog učešća u finansiranju Termocentrale u Obrenovcu.
Međutim, mi ćemo vam danas izneti neke podatke koji svedoče da su srpski političari bili potkupljeni da Hrvatima prave ustupke. Ovoga puta je reč o Mlađanu Dinkiću, dok još nije pobegao iz Srbije. Još 1977. godine potpisani su neki samoupravni sporazumi o osnivanju Zagrebačke banke. To je bilo 1977. i 1985. godine, i Jugobanka beogradska je suosnivač i suvlasnik Zagrebačke banke i vlasnik dve milijarde i dvesta miliona evra akcija. To su verovatno ondašnje nemačke marke, sada preračunate u evre, ili je izvršena procena na bazi današnje vrednosti.
U julu 2008. godine, na tužbu srpskog državljanina Paška Kačinarija, Javno pravobranilaštvo je tvrdilo da nema dokaza i da zagrebački sud nije nadležan, pa su odbacili inicijativu da se utvrdi srpsko vlasništvo nad polovinom akcija najveće banke u Hrvatskoj. Pravobranilaštvo je takav dopis prosledilo u ime Agencije za osiguranje depozita i njenog tadašnjeg direktora Milorada Džambića. Ljubiša Milanović, tadašnji otpravnik poslova u ambasadi Srbije u Zagrebu, je pokušao da zainteresuje državni vrh za slučaj Zagrebačke banke, i svu dokumentaciju je prosledio Ministarstvu spoljnih poslova. Zagrebačku banku je 2005. godine kupila italijanska Unikredit banka, koja ima ekspoziture i u Srbiji. Interesantno je da je tokom rata u Bosni i Hercegovini, Osama Bin Laden preko Zagrebačke banke oprao više od 900 miliona dolara. Novac je u kešu stigao iz arapskih zemalja preko takozvanog Saudijskog visokog komiteta u Zagrebu, i uplaćivan je u banku, odakle je distribuiran mudžahedinima u Bosni i Hercegovini.
Glavni krivac zašto je Srbija izgubila 2,2 milijarde evra je Mlađan Dinkić, koji je ukinuo srpske državne banke, pa i Jugobanku, a i državno rukovodstvo Srbije se 2008. godine odreklo tog kapitala.
Zato Srpska radikalna stranka zahteva od sadašnje Vlade Srbije da hitno pokrene postupak utvrđivanja imovine države Srbije, odnosno Jugobanke u stečaju i o imovini, odnosno kapitalu, Zagrebačke banke preko njenog pravnog sledbenika, a koja se procenjuje na tih rečenih 2,2 milijarde evra. Mi posebno pozivamo Snežanu Prodanović, Republičkog javnog pravobranioca, da hitno pokrene ovaj postupak i o tome obavesti javnost. Svi akteri prethodnog i aktuelnog režima koji su u ovom poslu svojim činjenjem ili nečinjenjem oštetili državu Srbiju za navedeni iznos, moraju biti krivično gonjeni i moraju snositi krivično-pravne i materijalne sankcije zbog toga. I svi oni koji staju u njihovu odbranu, koji sprečavaju krivično gonjenje, koji sprečavaju otvaranje istrage, zapravo su saučesnici u ovom kriminalu.
Mi smo vam i prošli put govorili o kriminalnim radnjama Maje Gojković, Igora Mirovića, vezanim za ATP Vojvodina. Vučićev režim se pravi lud. Niko ništa ne govori, niko ni na šta ne reaguje. Jedino što Maja Gojković histeriše po Narodnoj skupštini, što je potpuno odlepila, i više bukvalno ne zna šta da radi. Demonstrativno napušta sednicu Narodne skupštine. Trebalo bi je što pre strpati u pritvor, pre nego što sebi nanese i neku ozbiljniju štetu.
Mi opet prozivamo režim zbog tog kriminala, čiji su glavni akteri u njegovim redovima, u vrhu države, čiji su glavni akteri na mestu predsednika Narodne skupštine Srbije i na mestu, je li još uvek, potpredsednik Skupštine Vojvodine Igor Mirović, i šef poslaničke grupe njihove u vojvođanskoj skupštini? Dobro, nije bitno, visoki je funkcioner Srpske napredne stranke. Ko da im popamti sve te funkcije, kad se neprekidno rotiraju.
Srpska radikalna stranka je juče nastojala da preko pisarnice Predsedništva Republike Srbije uruči Tomislavu Nikoliću deset fakultetskih diploma. Deset fakultetskih diploma koje je on nesumnjivo zaslužio. Policije je formirala kordone pred zgradom Predsedništva, dovučena je čak bila i Žandarmerija. Moram vam reći da je bilo više policajaca i žandarma nego demonstranata, jer mi smo prikupili jedan broj svojih aktivista, računajući da samo predamo diplome i da se vratimo. Međutim, tamo nas je dočekalo – da smo imali toliko žandarma i policajaca angažovanih u borbi protiv kriminala, situacija bi sasvim drugačija bila u Srbiji. Predstavnik policije nas je tom prilikom obavestio da nije moguće da se diplome predaju u Predsedništvu Srbije, zato što se pisarnica renovira. To je zvanično predstavnik policije izjavio pred novinarima. A mi smo u međuvremenu ustanovili da nije bilo nikakvog javnog tendera za izvođenje radova u zgradi Predsedništva i zahtevamo da, u skladu sa članom 5, stav 2 Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, dobijemo od nadležnih službi informacije o tome ko je, u kom postupku, i pod kojim uslovima dobio posao renoviranja pisarnice u zgradi Predsedništva Republike Srbije. Ovako smo slučajno otkrili novi kriminal. I zvanični zahtev Srpska radikalna stranka nadležnom državnom organu uputiće koliko danas. Terali smo zeca, a isterali vuka. Vrši se renoviranje zgrade Predsedništva Srbije bez javnog tendera, a to je krivično delo.
To je što smo imali na današnjoj konferenciji za štampu. Obećali smo vam da ćemo za svaku konferenciju imati podatke o nekim kriminalnim aferama, da ćemo to pokretati, i da će nam to biti jedna od osnovnih preokupacija u narednom periodu. Da demonstriramo kako se vodi prava borba protiv kriminala, a ne ova fingirana borba koju vodi Vlada Republike Srbije. Izvolite, ako vi imate neko pitanje.
Novinar: Dejan Miljković, Tanjug. Zanima me vaše reagovanje na Bramercov izveštaj u Savetu bezbednosti sinoć u Njujorku, gde je rekao da bi presuda protiv Vas trebalo da bude doneta što pre i da bi trebalo razmotriti odluku o Vašem privremenom puštanju na slobodu, jer ste, kako je rekao, prekršili uslove Tribunala.
Dr Vojislav Šešelj: Bramerc je toliko pametan, obrazovan i sposoban kao da je završio isti fakultet na kome je studirao Tomislav Nikolić. Ja nikakve uslove nisam dobio, ja sam izbačen iz ševeningenskog zatvora, i to brutalno izbačen, nisam imao pravo ni da se žalim na odluku o izbacivanju.
Drugo, Bramerc bi trebalo da zna da ja ništa novo nisam rekao u političkom životu Srbije, što nisam neprekidno ponavljao u sudnici Haškog tribunala.
Ali, i to je treće, Bramercova izjava može biti važna jer ona govori o proizvoljnosti donošenja presuda. Presuda je, dakle, unapred napisana, pa može se doneti danas, može se doneti sutra, a može se doneti i posle jula meseca, kada oni predviđaju da bih ja mogao umreti. Florans Artman je saopštila javnosti da je presuda odavno napisana, a ona je valjda upućena u to, bila je dugogodišnji portparol Karle del Ponte. Kad će to biti donešeno, to mene ne interesuje, da li će sudsko veće doneti odluku da me vrati u Ševeningen, ni to me ne interesuje. Ja dobrovoljno neću otići, a evo Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, neka me hapse kao moji najbliži saučesnici u svim ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti. Imate li još pitanja? Ako nemate, hvala što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR