Dr Ana Simonović: Dobar dan svima i hvala novinarima što su došli u ovako velikom broju, kao i uvek. Na današnjoj konferenciji ćemo se baviti aktuelnom platformom za rešavanje problema Kosova.
Iako platforma još nije ni na koji način prikazana javnosti, ona je iznesena pre par dana ambasadorima stranih zemalja, prvenstveno zemalja EU, a danas će predsednik Nikolić, kako saznajemo, platformu za rešavanje problema Kosova izneti predstavnicima opozicionih stranaka.
Prvo što možemo da primetimo je da ovaj režim sve radi preko reda. Prvo uspostavlja tzv. integrisane prelaze, odnosno granicu na Kosovu i Metohiji, pa onda o svojim planovima, odnosno o platformi, izveštava pre svega strane ambasadore, pa će tek posle obavestiti opoziciju, odnosno parlemant i narod. Umesto da sve bude obrnuto: da se za najvažnije nacionalno pitanje u zemlji prvo napravi opštenarodni konsenzus, pa da se on ustanovi u Skupštini i da se tek posle toga informišu strane vlade i postupa po eventualnom dogovoru. Znači, ovde se sve dešava naopako.
Iako detalji platforme nisu poznati nikome od nas iz običnog sveta, ono što možemo da saznamo iz medija su dve varijante, veoma slične. Jedna je tzv. široka autonomija za sever KiM, pri čemu svima treba da bude jasno da je to autonomija u okviru granica tzv. nezavisnog Kosova – čim je reč o autonomiji. Dakle, to je samo po sebi apsurdno i neprihvatljivo. Takođe se pominje da će se problem Kosova rešiti nekakvim oslanjanjem na Ahtisarijev plan, odnosno, pominje se nešto što se zove “Ahtisari plus“. Prvo, da se podsetimo da je Ahtisarijev plan nešto što je odbijeno u Savetu bezbednosti UN. To je pod jedan. Pod dva je da je još 2007. Narodna skupština Republike Srbije donela Rezoluciju po kojoj se Ahtisarijev plan odbija. Prema tome, niko – ni ova vlada, niti bilo koja vlada – ne može da pravi platformu koja se oslanja na plan koji je Skupština odbila!
Šta bi taj plan podrazumevao? To, opet, saznajemo iz medija: ukidanje bezbedonosnih struktura na severu Kosova i Metohije, ukidanje lokalne samouprave, ukidanje sudstva. Znači, sve funkcije državnosti bi bile ukinute, čak i za sever Kosova, a jug, odnosno Srbe južno od Ibra niko više ni ne spominje, iako ih je dva puta više nego Srba na severu Kosova. Još jedan od tih bolnih momenata koje bi plan podrazumevao je da bi školstvo i visoko školstvo moglo da se odvija po pravilima i programima Republike Srbije – ako to dozvoli Priština. Šta to znači? Da će naša deca na Kosovu možda morati da uče da je Tači, ili Haradinaj, ili neki njima sličan – veliki spasioc ili dobročinitelj ili nešto tako! To je taj njihov „Ahtisari plus“.
„Ahtisari plus“ može samo da bude Rezolucija 1244 minus!
Podsetila bih sve da je Srpska radikalna stranka pre izbora imala izvesna strahovanja da će nepatriotske, proevropske snage dobiti u parlamentu dvotrećinsku većinu i time steći pravo da menjaju Ustav i da posle na osnovu tog izmenjenog Ustava mogu da rade ovako strašne stvari kao što je ocepljivanje dela države. Ono što gledamo i što svi preživljavamo je mnogo strašnije. Ovo je najgori mogući scenario. Oni to rade ne nepoštovanjem Ustava, nego apsolutnim ignorisanjem Ustava i Rezolucije 1244.
Pri tom se režim služi bezbrojnim obmanama, lažima i zamenama teza. Ako se setimo NATO bombardovanja Srbije, ono je nazvano operacijom „milosrdni anđeo“ – to je bila jedna odvratna zamena teza. Ovaj režim, kao i sve druge ispostave novog svetskog poretka se služi istim jezičkim zavrzlamama, pa tako razgovore sa teroristima nazivaju hrabrošću; granicu nazivaju nekakvim integrisanim prelazima; buduću ambasadu Kosova, koju planiraju da naprave, zovu kancelarijom; buduće ambasadore zovu oficirima za vezu; ali uprkos tim jezičkim vratolomijama, svakom normalnom Srbinu je jasno da je ovo brutalna izdaja srpskih nacionalnih interesa, izdaja Srba sa severa Kosova i još više izdaja Srba južno od Ibra.
Znači, ovo nije nikakva plaforma nego čista kapitulacija i izdaja.
Tri su elementa koja se stalno provlače, tri teze koje su strašne same po sebi. Prvu plasira, mesecima – od avgusta, prvi zamenik premijera Vučić, a to je da Srbija nešto mora da uradi. Kaže da Srbija mora da pristane na bolne kompromise, Srbija mora ovo ili mora ono. Nikad nijednom rečju nije rekao šta će se desiti ako Srbija to ne učini. Ništa! Ništa se neće desiti! Niti će nas ko bombardovati, niti će nam ko uvesti sankcije, ništa nam se desiti neće. Možemo, eventualno, da ne dobijemo taj nekakav datum – a daj Bože da ga ne dobijemo nikad! To je sve što može da se desi ako ne prihvatimo da se odreknemo dela svoje zemlje.
Druga velika obmana i laž je ono što Dačić plasira da ova vlast mora da reši pitanje Kosova. Ova vlast to navodno mora da reši i taj problem ne sme da se ostavlja nekim budućim generacijama. Zašto? Mi nigde ne žurimo. Problem Kosova je ogroman problem i rešavaće se, imođe da se rešava još deset ili dvadeset godina. Zašto ne sačekati da stasa neka nova generacija sposobnih i patriotskih političara koji će umeti da prepoznaju prijatelje u svetu i koji će umeti da se na njih oslone i da u nekoj novoj konstalaciji snaga za 10 ili 15 godina, kada se nešto promeni, reše problem Kosova na način koji je povoljan za Srbe ili Srbiju. Ova vlada ne mora da to uradi! Minimalno što ova vlada mora da uradi je da zadrži status kvo, ako ne ume ništa bolje od toga, a ne da čini korake unazad i da kapitulira ničim izazvano. Vlade kapituliraju pod pritiskom rata, bombardovanja i slično, a ova vlada nije ni pod kakvim pritiskom da bi morala sada da kapitulira.
Treća velika obmana je princip uvažavanja zatečenog stanja, odnosno realnog stanja na kosovu. Ako se ovaj princip uvažava, to znači da uvažavamo sve posledice NATO bombardovanja i sve posledice zločina i terora koji su Šiptari činili nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji.
Juče sam, na internetu, gledala program SPS i SNS. Evo šta se kaže u programu SPS od 11.12.2001, strana 21: „Kosovo i Metohija je sastavni deo srpskog identiteta i državnosti. Za socijaliste Srbije Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija jenerazdvojni deo Republike Srbije, a rešavanje problema izazvanih nasilnom secesijom, nelegalnom i nelegitimnom agresijom NATO-a i jednostranim proglašavanjem nezavisnosti najvažnije je državno, nacionalno, istorijsko, moralno i duhovno pitanje srpskog naroda i Republike Srbije. Istrajno ćemo insistirati na poštovanju i primeni Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN iz 1999. To je iz programa socijalista.
Evo šta kažu i iz SNS: SNS ne može i neće da prizna nezavisnost Kosova. SNS neće prihvatiti nijedno rešenje koje gazi dostojanstvo građana Srbije i ne uzima u obzir minimum nacionalnih interesa države Srbije i srpskog naroda. SNS smatra da je svaki dogovor koji priznaje isključivo realnost na terenu stvorenu sistematskim i kontinuiranim proterivanjem i etničkim čišćenjems rpskog i drugog nealbanskog stanovništva sa Kosova i Metohije neprihvatljiv.
Ja bih se sada obratila cenjenim članovima i glasačima SPS i SNS da ili pokušaju da izvrše pritisak na svoja rukovodstva koja krše Ustav, Rezoluciju 1244 i sopstvena programska opredeljenja, a ako to nisu u stanju – da jednostavno bace svoje partijske knjižice i da se time ograde od izdaje.
To je ono što smo imali pripremljeno za ovu konferenciju, a ako imate nekih pitanja – izvolite.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR