Dragan Todorović: Dame i gospodo novinari, Srpska radikalna stranka upozorava javnost Srbije da su Boris Tadić i Demokratska stranka zaveli neviđenu diktaturu. Na konferenciji za štampu Srpske radikalne stranke nema nijedne televizije sa nacionalnom frekvencijom i ono što je posebno interesantno, već mesecima se ne pojavljuju ekipe Radio-televizije Srbije i postavlja se objektivno pitanje da li u ovoj državi postoje stranke prvog reda, stranke drugog reda i stranke o kojima apsolutno ne treba i ne sme da se čuje ništa. Mi znamo da je predsednik Boris Tadić već delio Srbiju i građane Srbije na građane prvog reda i drugog reda, ali kako je moguće da najveća opoziciona stranka mesecima na ovakav način bude tretirana i onemogućena da se preko sredstava javnog informisanja čuje ono što ima da kaže u toku nedelje? Ono što se posebno ističemo danas, to su problemi Srba na Kosovu i Metohiji vezano za struju.
I kao što je sve do sada radio Boris Tadić i Demokratska stranka, tako će i ovaj problem biti na štetu građana sa Kosova i Metohije, i to posebno građana koji žive levo od reke Ibra. Oni su u potpuno drugačijem položaju nego građani koji žive u Kosovskoj Mitrovici, Zubinom potoku, i Leposaviću. Oni imaju struju, vi znate kakva je bila prošla zima, kakvo je bilo prošlo leto, kakva je situacija sada. Pojedina naselja nemaju struje već 30 dana. Ti građani su pokušali, pre svega preko Ministarstva za Kosova i Metohiju, gospodina Gorana Bogdanovića, da saznaju šta će učiniti Republika Srbija kada su u pitanju oni. To pitanje su postavili i predsedniku skupštine Slavici Đukić-Dejanović na sastanku koji su sa njom održali. Oni do dana današnjeg nemaju zvaničan odgovor.
Njima se u razgovoru samo kaže: “Vidite vi na lokalu, pa se dogovorite sa Kekom”, što prevedeno na jezik onih koji dole žive znači, vi ste prepušteni sami sebi, izručili smo vas na milost i nemilost Keku, odnosno, budućoj novoj državi Kosovo. I za to su direktno odgovorni Boris Tadić i Demokratska stranka. I na mala vrata, kroz ovakve poteze, oni praktično predaju Kosovo i Metohiju Šiptarima, i tu već više nema nikakve dileme. Mi ćemo nadam uspeti za kratko vreme da dobijemo sve podatke vezane za sporazum koji je Boris Tadić potpisao sa Evropskom unijom o Euleksu, mnogo pre nego što je Euleks stigao na Kosovo i Metohiju, i to govori da Boris Tadić i Demokratska stranka sve vreme onemogućavaju Srbiji da koristi Rezoluciju 1244 i da zaštiti svoje interese kada je u pitanju Kosovo i Metohija.
Boris Tadić apsolutno postupa po nalozima Amerike i Evropske unije kako bi olakšao nezavisnost Kosova. Ono što je takođe posebno interesantno, a o čemu obaveštavamo javnost, je budući saziv Skupštine Republike Srbije za sredu 13. maja u 16 časova. Taj saziv je stigao juče, mada su ga zaveli pod 5. maj, ali juče je stigao u Skupštinu Srbije, ukupno ima 59 tačaka, ima i ratifikacije i tako dalje, ali od 18 predloženih zakona ima ukupno 1.500 članova, a po Poslovniku, mi amandmane možemo da predamo pet dana pre održavanja sednice, to je danas. Pogledajte u kakvoj mi to državi živimo, pogledajte vi rukovodstvo Skupštine, pogledajte ovu vladajuću većinu kako se izruguje i državi i Skupštini Republike Srbije i poslanicima. 1.500 zakona, od toga samo Predlog Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, 353 člana, izuzetno važan zakon. Pa, da li vi mislite da postoji, da ne kažem živ čovek ili neko, ko je u stanju da za dva dana sve ovo pročita, podnese amandmane i tako spreman dočeka početak sednice? Ne, ovo govori da je vladajuća većina apsolutno nesposobna i da je cilj samo da obmane građane Srbije i da nije spremna da čuje opravdane primedbe na njene predloge, na predloge ovih zakona, kako bi se time poboljšali i uslovi i zakoni i kako bi svi mi u Skupštini Republike Srbije, svi smo birani od građana Srbije, doprineli da ono što usvaja Skupština Republike Srbije bude što kvalitetnije.
Ali, šta ćete, kada imate Borisa Tadića i žuto preduzeće na vlasti, ne može ništa drugo ni da se očekuje. Ali, interesantno je kad pogledate ovaj dnevni red, šta se sve već nalazi u ovom dnevnom redu. A između ostalog, imate dva zakona. Jedan zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Srbije i Crne Gore i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o saradnji u oblasti sprečavanja širenja oružja za masovno uništenje i unapređivanje odbrambenih i vojnih odnosa, i drugi zakon koji je još interesantniji, to je Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti statusa i pristupu u korišćenju vojne infrastrukture u Republici Srbiji. I jedan i drugi zakon praktično govore o dobrovoljnoj okupaciji Srbije od strane Amerike. I tu nema nikakve dileme. Kad pogledate ova dva zakona, pogledate neke stvari i prava koja se daju američkim vojnim snagama, situacija je potpuno jasna.
Kaže, član 4, ulazak, izlazak, kretanje, vozačke dozvole, osoblje Sjedinjenih Država može da ulazi i da napušta Republiku Srbiju sa ličnim dokumentima izdatim u Sjedinjenim Državama i putnim nalozima za kolektivna i pojedinačna putovanja. Tu nema jednog jedinog slova vezano za državu Srbiju ili bilo koje druge organe Srbije. Kaže: “U cilju sprovođenja ovog sporazuma, osoblje Sjedinjenih Država ima pravo na slobodu kretanja u Republici Srbiji.” Okupacija. Ko je išao Zapadnom Nemačkom, nekada sam išao tom stranom dok sam se bavio transportom, imali ste prilike da vidite šta to znači. To znači da američke snage špartaju po Nemačkoj bez ikakvih ograničenja i ono što je posebno važno, kaže: “Organi Republike Srbije će prihvatiti kao punovažno, bez polaganja vozačkog ispita ili obaveze plaćanja taksi za uverenje za upravljanje vozilom koje su osobi u Sjedinjenim Državama izdali odgovarajući organi Sjedinjenih Država. Nošenje oružja i uniforme – osoblje Sjedinjenih država ovlašćeno je da nosi uniformu za vreme obavljanja službenih dužnosti u vezi sa aktivnostima u skladu sa ovim sporazumom i da nosi oružje dok je na dužnosti ukoliko je na to ovlašćeno sopstvenim naredbama. Strane će sarađivati u preuzimanju neophodnih mera radi pružanja bezbednosti osoblju Sjedinjenih Država i imovini u Republici Srbiji.”
Jednostavno, ovim zakonom ozakoniće se okupacija od strane američke vojske. Pazite, član 10 – komunikacije i usluge: “Srbija je saglasna sa mogućnošću upotrebe da oružane snage Sjedinjenih država koriste radiofrekvencijski spektar i to bez nadoknade.” Ko ovo može da potpiše? Ko ovo može da prihvati? I ono što je posebno važno, ovim zakonom o potvrđivanju sporazuma između Vlade Srbije i Crne Gore i Sjedinjenih država, Srbija prihvata da osoblje, vojno i civilno osoblje Vlade Sjedinjenih Američkih Država, uključujući pripadnike oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država koje se nalazi na teritoriji Srbije i Crne Gore, radi aktivnosti u vezi sa ovim sporazumom, uživa imunitet u skladu sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima od 18. aprila 1961. godine. To znači, ako neki Amerikanac, vojnik ili tehničko osoblje, ili bilo, ko siluje neku srpsku devojčicu, kao što su to uradili na Kosovu i Metohiji, neće odgovarati po zakonima Republike Srbije. Ako, recimo, neki vazduhoplov, avion, Sjedinjenih Američkih Država obori žičaru na Kopaoniku, kao što je to uradio američki pilot u Italiji, i tom prilikom je poginulo 25 ljudi, neće odgovarati po zakonima Srbije nego će odmah biti prebačen u Ameriku. I ovo pokazuje da Boris Tadić i Demokratska stranka potpuno prihvataju okupaciju Srbije od strane Amerike i govori da stvari u Srbiji moraju da se menjaju, da građani Srbije ovo moraju da znaju, da budu upozoreni i mi ćemo najverovatnije morati vrlo brzo na vanredne parlamentarne izbore jer ovo što se dešava ni u kom slučaju ne može ostati bez odgovora.
Postoji još jedan problem koji je izuzetno izražen, a vezan je za ove izbore 17. maja koji se održavaju u Hrvatskoj. Nečuveno. Naša se država i naši resursi, pre svega Radio-televizija Srbije, potpuno upregla da pomogne Hrvatskoj na putu ka Evropskoj uniji. Naša država poziva Srbe koji su ispred ustaškog terora, ispred ustaških tenkova i aviona pobegli 1995. godine, da odu sedamnaestog da glasaju i da se vrate u Srbiju, ne samo da aboliraju dželata, nego da ga nagrade jer će broj glasova Srba koji budu glasali 17. maja poslužiti Hrvatskoj kao argument u zahtevu za ulazak u Evropskoj uniju. Umesto da postavi pitanje šta je sa stanarskim pravima Srba. Stanarsko pravo je vlasničko pravo. Šta je sa zakonom o zemljištu koji je donela Hrvatska? Kojim će preko 17 odsto, koliko ja znam, vlasništva nad zemljom u rukama Srba pripasti Hrvatskoj. Šta je sa onima koji su se vratili i koliko se to Srba vratilo u Hrvatsku? Ta pitanja se ne postavljaju, ali se zovu da izađu 17. maja na izbore.
I ono što se desilo prekjuče u Haškom tribunalu, vezano za izricanje kazne pukovniku Šljivančaninu, govori o tome da će Haški tribunal u istoriji biti zapisan kao jedna od najmonstruoznijih organizacija koja služi interesima Amerike i Evropske unije. Po navodnoj komandnoj odgovornosti, Šljivančaninu se sa pet godina, koliko je dobio u prvostepenoj presudi, povećala kazna na 17 godina. Pri tom je Ramuš Haradinaj, koji je stravične zločine vršio sopstvenim rukama kod ubijanja, klanja, spaljivanja, silovanja, oslobođen. Naser Orić, direktno odgovaran za preko 3.300 srpskih žrtava u okolini Srebrenice, oslobođen. A Veselin Šljivančanin osuđen na 17. godina. Boris Tadić i dalje ponavlja, Evropa nema alternativu i mi ne smemo da prekinemo saradnju sa Haškim tribunalom. To samo znači da ne smemo da prekinemo da izvršavamo naloge koje nam daju Amerikanci dok nas potpuno ne budu uništili.
Izvolite, ukoliko vi imate nekih pitanja.
Novinar: Kako komentarišete jučerašnju izjavu gospodina Velimira Ilića o tehničkoj koaliciji opozicionih stranaka? Da li ste učestvovali u nekim razgovorima povodom toga i da li vam je uopšte prihvatljiva ta ideja s obzirom da je u igri SRS?
Dragan Todorović: Pre svega, što se tiče Srpske radikalne stranke, mi smo i do sada sarađivali sa nekim opozicionim strankama u Skupštini Republike Srbije po pojedinim pitanjima kada smo imali zajedničke političke interese i kada smo time branili interese građana Srbije i države Srbije. Mi ćemo tako nastaviti i dalje da radimo. Ta saradnja je pre svega bila sa Demokratskom strankom Srbije, Novom Srbijom, u pojedinim slučajevima smo sarađivali i sa LDP-om Čedomira Jovanovića. a što se tiče saradnje sa strankama koje vode američki i engleski ambasador, niti je bilo niti će biti ubuduće. Što se tiče tehničkih koalicija naše iskustvo nije baš pozitivno kada su u pitanju te tehničke koalicije, pre svega zbog toga što su to vrlo labave norme, znate, i u ovim koalicijama kada formirate vladu, vidite kako je to problematično, kako stranke insistiraju na nekim svojim interesima u tehničkim koalicijama, to je još izraženije. Mi smo imali jedno takvo iskustvo 1994. godine, ono je dalo samo u prvom momentu jednu određenu korist i efekat kada je to objavljeno, ali vrlo brzo posle toga nije od toga praktično bilo ništa, nismo uspeli da dođemo do nekih bitnijih rezultata. I ja bih vas podsetio samo na sve koalicije, čak i predizborne koalicije koje su sklapane, one su čak i u samom stvaranju, ili tokom funkcionisanja pojedini članovi tih koalicija, separatno vodile pregovore, kao što je Koalicija „Zajedno“ u Beogradu, kada je Đinđić, mimo znanja Vuka Draškovića i Vesne Pešić, pregovarao sa Slobodanom Miloševićem, pa kad je u pitanju DOS i tako dalje. Znači, to su stvari koje praksa pokazuje kao problematične, mi ostajemo otvoreni za sve razgovore, mislim da ta saradnja neće biti dovedena u pitanje, ali nemamo nekih pozitivnih iskustava.
Novinar: Zašto su u izveštaju Srpske radikalne stranke o finsnsiranju nema imena fizičkih i pravnih lica koja su dala prilog?
Dragan Todorović: Pa znate, logika nalaže da dođete do dva zaključka, ili da ih nema ili da nismo hteli da ih prijavimo. Nažalost, u pitanju je ova prva stvar. Nema ih. Srpska radikalna stranka nema fizičkih lica koje finansiraju, videćemo sad za ove izbore u Zemunu i na Voždovcu. Zbog situacije u kojoj se nalazimo, a to je kredit i dugovi koji su nam ostavljeni, ako bude potrebno, tražićemo pre svega od poslanika da pomognu da bi ovu kampanju sproveli na način koji bi nam omogućio da se predstavimo građanima Zemuna i Voždovca.
Novinar: Znači, isključivo se izdržavate od ovog novca koji dobijate od...
Dragan Todorović: Isključivo se izdržavamo od ovog novca i mi smo zadovoljni iznosom sredstava koje primamo. Srpska radikalna stranka ima oko 12 miliona i nešto mesečno od 78 poslanika. Dodatnih do 16 miliona, tri miliona i petsto ili šesto hiljada dobijamo od Skupštine grada Beograda za odbornike, od lokalnih skupština za odbornike u skupštinama opština i od Skupštine Vojvodine, i to su dovoljna sredstva, to su nam uvek bila dovoljna sredstva za funkcionisanje stranke, da uštedimo i da sačekamo izbornu kampanju i sve je to bilo tako do 2008. godine, a onda su uzeta dva kredita, od 40 i 70 miliona, jedna kratkoročna pozajmica koja je pretvorena u kredit koji nam je izašao na 70 miliona i to nas je u velikoj meri dovelo u jako tešku finansijsku situaciju zato što nam blokiraju račun, skidaju nam sa računa kad god stignu otplate za kredit koji je bez odobrenja stranke podigao Tomislav Nikolić i taj spor se vodi pred Četvrtim opštinskim sudom.
Novinar: Vaši poslanici finansiraju?
Dragan Todorović: Ne, nikada nismo tražili od poslanika da finansiraju stranku, ja znam da je u nekim strankama obaveza, čak i 10 odsto od primanja, bez obzira da li ste poslanik ili neki funkcioner, ali to su stranke koje funkcionišu kao preduzeće, te stranke imaju svoje direktore, one imaju osnovnu logiku da treba da ostvare ne politički cilj, nego poslovni. Njihova logika je da se ostvari što veća korist. A kako se finansiraju, mogli ste da saznate iz izjave Gorana Kneževića, bivšeg gradonačelnika grada Zrenjanina, tako da tu po tom pitanju nema nikakve dileme. Ja sam vam ovde iznosio podatke vezane za nabavku stotina tona hrane od strane Pokrajinskog komiteta Demokratske stranke, ali niko jedno jedino slovo nije preneo. Pokazivao sam vam otpremnice, jedan od kamiona koji je zaustavila policija i tako dalje. Što niste krenuli tim tragom? Što ne idete tragom „Ušća“, pogledajte ko je samo učestvovao, čiji su funkcioneri učestvovali u „aferi Ušće“, čiji u Sartidu, u Beočinu? Pa redom. Naša vrednost preduzeća procenjuje se na 60 milijardi evra, 70 odsto te vrednosti prodato je za nešto oko dve milijarde i sedam stotina hiljada, 90 odsto učesnika u toj prodaji bili su pripadnici Demokratske stranke, ja mislim sedam ili osam G 17 plus, a ostatak otpada na ostale stranke. Zato je Vuk Drašković, 1997. godine, kumovao Demokratskoj stranci i dao joj ime žuto preduzeće i mislim da mu je to jedna od boljih stvari koje je uradio. Izvolite, imate li još pitanja? Ukoliko nema, hvala što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR