Dragan Todorović: Dame i gospodo novinari, u Skupštinu Republike Srbije stigao je Predlog Zakona o upotrebi vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije. I kada uzmete i pogledate ovaj zakon, ono što odmah upada u oči je problem koji mi već dosta dugo potenciramo, a to je puzajuća metoda ulaska Srbije u NATO pakt, ili preuzimanja obaveza izvršavanja uloge koju će srpska vojska, odnosno pripadnici srpske vojske dibiti u svim operacijama koje vodi NATO pakt, odnosno Sjedinjene Američke Države. I zakonodavac je baš predlogom ovog zakona pokušao da zakukulji i zamumulji sve ove predloge, da to ostane dosta nedorečeno kako ne bi moglo formalno da se kaže da ovaj zakon nije u skladu sa Ustavom, ali pojedini članovi ili pojedine odredbe daju mogućnost čak i vladi da bez odluke Narodne skupštine šalje pojedine pripadnike Vojske Republike Srbije. Za razliku od prethodnog zakona Savezne Republike Srbije i Crne Gore, ovaj zakon je dosta nedefinisan, iako je Ustav strogo definisan. Ne daje mogućnost za bilo kakvo tumačenje. Član 140 jasno govori da se Vojska Srbije može upotrebiti van granica Republike Srbije samo po odluci Narodne Skupštine Republike Srbije i nikako drugačije. I tu je stvar gotova. Međutim, kad pogledate ovaj zakon, onda odmah na početku se suočavate sa već iskazanom namerom da je sve praktično planirano i podređeno takozvanim mirovnim operacijama koje se vode u svetu, a koje su pre svega izazvale Sjedonjene Američke Države. U članu 2 kaže se da su razlozi slanja ove misije očuvanje nacionalne, regionalne i globalne bezbednosti mira u svetu. A kako, u skladu sa čime? Za razliku od prethodnog zakona koji je to jasno definisao u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija i zaključenim međunarodnim ugovorima, a ne po proceni da je ugrožen mir u svetu. Jeste, ugrožen je mir u Avganistanu. Ali ko ga je ugrozio? Ugrozile su ga SAD. Ugrožen je mir u Iraku. Ko ga je ugrozio? Ugrozile su ga ponovo SAD. Postoji potencijalno ugrožen mir zato što postoji problem vezan za Iran. Ko potencira taj problem? SAD. Severna Koreja, takođe. Vi znate, između ostalih, da je naša država zločinački napadnuta 1999. godine bez odluke Saveta bezbednosti. I to Aamerikanci rade non-stop. Kada izazovu problem, onda, s obzirom da je ugrožen svetski mir, e, onda se pozivaju i pripadnici vojske drugih država kako bi navodno očuvali mir i stabilnost u svetu. I to su stvari koje ovaj zakon posredno, na mala vrata, omogućava. Evo, u članu 2, stav 1, tačka 4, kaže, pruža pomoć u otklanjanju posledica međunarodnog terorizma i terorističkih napada većih razmera. Gde će to Srbija biti ugrožena zbog ovoga? Hoće, biće ugrožena ako njeni pripadnici odu uz kontingent NATO pakta, bilo gde, na bilo koju teritoriju, bilo koju zemlju, tamo će oni koji se bore protiv SAD i pripadnike srpske vojske smatrati neprijateljima. Imali ste primer, pre dvadesetak dana, čoveka koji je u jednoj takvoj misiji izgubio život, sličnoj misiji. Tu su stvari potpuno jasne. Kad krenete malo dalje, postoje neke stvari koje su prosto neverovatne. Član 3, stav 1, tačka 3, kaže da se aktivnosti vojske Srbije i drugih snaga odbrane u vezi sa učešćem u multinacianalnim operacijama u javnosti objektivno predstavljaju. To se odnosi na vas novinare. Znači, oni koji to ne budu radili, oni će u skladu sa zakonom kršiti taj zakon. Šta znači objektivno prikazivanje tih akcija? Ako vi smatrate da su te akcije u kojima učestvuju naši vojnici potpuno nepotrebne za našu državu, da su inspirisane pre svega Amerikom i Zapadom, onda ćete vi biti protiv ovoga zakona i nećete to prikazivati u skladu sa ovim zakonom. I onda ćete doći na udar ovog zakona, treba samo videti kaznene odredbe i ako se krši član 3, ne samo novinari, nego i javne političke ličnosti ili bilo ko drugi ko bude kritikovao takve operacije, dolazi u mogućnost da odgovara po ovom zakonu. Ali šta govori ovo? To govori da su ovi svesni unapred da će slati pripadnike vojske u takve takozvane mirovne operacije i da će doći u problem jer će javno mnjenje to iznositi i stvarati problem. A član 4 kaže, obaveze koje je Republika Srbija preuzela zaključenim međunarodnim ugovorima. Šta znači zaključen međunarodni ugovor? Ne znači ništa dok nije ratifikovan u parlamentu. On se zaključuje, ali ne može da se primenjuje na osnovu toga, ne može da ima posledice sem ako bude ratifikovan u Skupštini. I mi smo imali do sada već dosta takvih primera. Zaključe se ugovori, ali zbog toga što vladajuća većina po pojedinim stvarima ne može da postigne konsenzus, ti ugovori se primenjuju kao da su ratifikovani u Skupštini. I to je problem koji se ovde čak i otklanja, jer će ovim zakonom to biti omogućeno. A to ne sme da se dogodi. I ovo je protivustavna kategorija. Član 5 kaže, pripadnici vojske Srbije se mogu angažovati u multinacianalnim operacijama i učestvovati u aktivnostima iz člna 2, stav 1, ovoga zakona. Da vam ne navodim. I kaže, dužni su da postupaju u skladu sa Ustavom Republike Srbije, zakonom, odlukama nadležnih organa. E sad bi bilo interesantno da pogledate Ustav i da nađete gde to Ustav definiše kako će se naši pripadnici oružanih snaga ponašati u Avganistanu, ili bilo gde u svetu. Pazite, Ustav, što se tiče vojske, ima svega četiri člana, 139, 140, 141 i nigde ne definiše ovaj problem. A da je ovo nonsens, pokazuje drugi stav ovoga člana, kaže, pripadnici drugih snaga odbrane, u skladu sa potrebama, mogu se angažovati u multinacionalnim operacijama iz člana 2, stav 1 ovoga zakona i dužni su da postupaju u skladu sa zakonom, odlukama.... Tu nema Ustava. Zašto kod ovih nema? To su drugi pripadnici, to su lekari ili iz nekih drugih rodova. Kako je moguće da zakonodavac donese ovakav predlog zakona? I ono što će biti posebno interesantno, to je član 8, kaže da Narodna skupština razmatra godišnji plan upotrebe za izvršavanje planiranih multinacionalnih operacija u tekućoj godini. Ali četvrti stav kaže, izuzeto od odredbe stava tri ovoga člana, Narodna skupština može u skladu sa interesima Srbije odobriti upotrebu i učešće Vojske Srbije u organizacijama iz člana 2, tačka 2, 3, 5 ovog zakona koje nisu predviđene godišnjim planom upotrebe ako se znatno pogorša bezbednost ili humanitarna situacija u svetu. E, to je protiv Ustava. Ne može. Ako može godišnjim planom, onda treba i sa godišnjim planom i da se predvidi. Onda će, kad god vladajuća većina dođe u situaciju da Amerikanci traže od njih, iako nije predviđeno godišnjim planom, na dnevni red postaviti i to pitanje. A član 10, stav 3 je još gori, kaže, Vlada izuzetno može odobriti učešće drugih snaga odbrane u humanitarnim operacijama koje nisu predviđene godišnjim planom upotrebe. To je apsolutno protiv Ustava. Samo Narodna Skupština ima to pravo, nema Vlada. I to su stvari koje na najbolji način govore o tome da će narod morati na referendumu da se izjasni o ulasku u NATO pakt. Jer mi već imamo primer sa Euleksom. Gde smo mi praktično derogirali Rezoluciju 1244. Iako je za Kosovo i Metohiju, po Rezoluciji 1244 nadležna Skupština Ujedinjenih nacija, odnosno Savet bezbednosti, iako Rezolucija 1244 daje određena prava Republici Srbiji, mi smo se dobrovoljno odrekli tog prava i omogućili da se uspostavi misija Euleska , mimo Rezolucije 1244, i da se mimo Ujedinjenih nacija to pitanje sada rešava sa Evropskom unijom, i da nam ona preko svoje misije suštinski nanosi najtežu moguću štetu, da njena misija služi samo da se sprovede plan Martija Athisarija koji nije prošao u Savetu bezbednosti, ali je zato prošao Euleks koji će u skladu sa tim planom da formira sve institucije te kvazidržave Kosovo. I zato će Srpska radikalna stranka biti protiv usvajanja ovog zakona u Skupštini Republike Srbije, zato što je štetan, a ukoliko bude usvojen, protiv nekih njegovih članova ili odredbi mi ćemo podneti zahtev Ustavnom sudu Srbije da se izjasni da li su ti članovi u skladu sa Ustavom ili ne.
Mi smo imali toliko za današnju konfereciju za štampu. Izvolite, ako ima neko pitanje.
Novinar: A kada će to biti na dnevnom redu?
Dragan Todorović: Pa, pretpostavljam da će to biti u narednom periodu, pošto je stiglo nekoliko predloga zakona vezano za vojsku, odnosno za odbranu. Stigao je predlog nacionalne strategije, civilno služenje vojnog roka, tako da očekujemo da će vrlo brzo doći na dnevni red. Ali, ovim želimo da skrenemo pažnju javnosti pre nego što dođe u Skupštinu, i da eventualno na vreme, ako ima onih razumnijih, u Vladi shvate koliko je ovaj zakon štetan i ako su očekivali da se neće uočiti ovi problemi, da shvate da to nikako neće proći. Ako nema više pitanja, hvala vam veliko što ste prisustvovali.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR