Boris Aleksić: Dobar dan dame i gospodo. Dobro došli na konferenciju Srpske radikalne stranke. Na inicijativu Srpske radikalne stranke danas je u Skupštini Srbije održana rasprava o Kosovu i Metohiji, o saradnji sa Haškim tribunalom i vojnim savezima kojima se približava Republika Srbija. Predstavnici vlade su pozvani, kao i predsednik države, da dođu i odgovore na pitanja poslanika. Međutim, tu su bila prisutna samo tri ministra. Predsednika Borisa Tadića očigledno ne interesuje rasprava o Kosovu i Metohiji. Bio je prisutan kada se razgovaralo o Srebrenici. Međutim, kada je reč o teritorijalnom integritetu, to njega ne interesuje. Izgleda da ne interesuje ni naprednjake, pošto ni njihovi poslanici nisu bili prisutni u skupštini. Interesantno je da se raspravi, posle dužeg vremena, priključio i Borko Stefanović koji predvodi taj famozni tim za pregovore sa šiptarskim separatistima na Kosovu i Metohiji. Taj čovek je izjavio da on tačno zna šta će iz ovih pregovora dobiti Beograd, a šta Priština. Narodnim poslanicima, naravno, nije saopštio šta to dobija Tačijeva teroristička i separatistička vlast, a šta Boris Tadić. Ostao je nem u tom delu, ali je podvukao da je sve dogovreno unapred i jasno pokazao da je vlast u Beogradu spremna da, na putu za Evropsku uniju, učini sve što se od nje traži. Spremna je da se odrekne Kosova i Metohije, što je zastrašujuća činjenica.
Vlasti u Beogradu, prema Borku Stefanoviću, nemaju ništa protiv da prihvate šiptarske oznake i oznake Evropske unije na dokumentaciji takozvanog Kosova i na autotablicama. Očigledno je da se proces faktičkog priznavanja Kovova i Metohije zahuktava. Suočen sa pitanjima poslanika Srpske radikalne stranke o faktičkom priznavanju Kosova, Borko Stefanović je ostao nem. On je potvrdio naše ocene da vlast ide tim putem da bi se približila Evropskoj uniji i dobila status kandidata. Više ne da bi postala članica, već samo da bi dobila status kandidata, vlast je spremna da uspostavi dobrosusedske odnose sa šiptarskim separatistima.
Setimo se izveštaja Dika Martija koji je Hašima Tačija identifikovao kao najodgovornijeg mafijaša na Kosovu i Metohiji umešanog u trgovinu ljudskim organima. Sa takvim ljudima, odnosno njihovim predstavnicima, danas pregovaraju Borko Stefanović i režim Borisa Tadića. Srbija ih, očigledno, ne interesuje, već samo ultimatumi koji dolaze iz Brisela i Vašingtona. Znamo koji su to ultimatumi. Nedavno je i američki diplomata Džerald Galuči izjavio da će Srbija morati da prizna Kosovo ako želi da uđe u Evropsku uniju. Interesantno je da je u tom periodu Boris Tadić izjavio da je velika Albanija činjenica sa kojom bi Srbija, po njegovom mišljenju, mogla da živi, ako bi postojalo sporazumno rešenje. To je preneto 3. juna 2011. i dokaz je da je vlada Republike Srbije usvojila novi koncept, koncept velike Albanije. Žao mi je što Boris Tadić danas nije bio u skupštini, što nije smeo da dođe, da ga pitamo kako sme da daje ovakve izjave i daje takve ocene. Da li je on uopšte čitao Ustav i da li je svestan da je on predsednik Republike Srbije? Takve stvari niko ne bi smeo da izjavljuje.
To što rade predsednik i vlada predstavlja krivično delo i ono neće zastareti. Oni narušavaju ustavni poredak Republike Srbije i, pre ili kasnije, moraće da odgovaraju za svoja nedela.
I nemački ambasador Volfgang Mas potvrdio je da će Srbija morati da prizna nezavisnost Kosova i Metohije faktički, ako ne izričito, deklaracijom, de jure. To potvrđuje njegova izjava od 23. 6. 2011, da Evropska unija ne može imati interes da ponovo primi jednu zemlju koja ima nerešene teritorijalne probleme. Sličan stav su izneli i predstavnici najvećih stranaka u nemačkom parlamenatu koji su boravili u parlamentu Republike Srbije 22. juna. Pre toga je državni sekretar u Ministarstvu inostranih poslova Nemačke, Vorner Hojer, potvrdio da se od Srbije traži da uspostavi dobrosusedske odnose. A izvesni Franc Šozberger, izvestilac Komiteta regija za zapadni Balkan i predsednik Instituta evropskih regija je još 23. maja 2011. izneo inicijativu da se u pregovore sa Evropskom unijom, koji se vode između Beograda i Brisela, uključi i Vojvodina. Dakle, ucenjivanje Srbije na putu ka Evropskoj uniji se dalje nastavlja.
Mi smo ponudili aternativu, o kojoj govorimo veoma dugo. To je jačanje uloge Ujedinjenih nacija. Režim Borisa Tadića se ponaša suprotno. Izbacili su Ujedinjene nacije iz pregovora i direktno pregovaraju sa šiptarkim teroristima, iako je 2006, recimo, prilikom razgovora o Cefta sporazumu bio prisutan i Unmik, pa su pregovori, koliko-toliko, bili pod okriljem UN. Sad su UN u potpunosti izbacili i dodvorili se Evropskoj uniji.
Da bi se Srbija odbranila, mora da se pouzda u Ujedinjene nacije, u sopstveni Ustav, u Rezoluciju 1244 u kojoj se izričito navodi da su Kosovo i Metohija deo Republike Srdije, odnosno Savezne Republike Jugoslavije, u rezolucije koje su prethodile Rezoluciji 1244 i u Pariski sporazum.
I naravno, u saradnju sa Ruskom Federacijom. Bez saradnje sa Rusijom, Srbija neće moći da odbrani svoje pozicije. Do dana današnjeg, veliki broj država nije priznao Kosovo i Metohiju upravo zbog zalaganja Moskve koja je lobirala u međunarodnim odnosima da zemlje ne priznaju nezavisnost. Na tom putu su odneli pobedu. Umesto da se naša država okrene Rusiji i sa njom više sarađuje, pogledajte kako se odnose predstavnici vlasti prema predstavnicima Rusije. Iživljavaju se i neke svoje figure iz Skupštine Srbije šalju sa instrukcijama da vređaju ruskog ambasadora, ruske ministre i samu Rusiju. Kada u skupštini pomenete saradnju sa Ruskom Federacijom, Gordana Čomić vam izriče opomenu. Našem poslaniku Nataši Jovanović juče je izrekla dve opomene, bez ikakvog razloga, upravo zbog pominjanja Ruske Federacije i neophodne saradnje između Srbije i Rusije. Šansa za Srbiju predstavlja upravo saradnja sa multipolarnim svetom koji oličava Ruska Federacija, sa Ujedinjenim nacijama, a ne potčinjavanje unipolarnom svetu koji predstavljaju SAD koje dominiraju i Evropskom unijom.
Ima li pitanja? Ukoliko nema, hvala vam.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR