Saša Santovac:U ovim turbulentnim tranzicionim vremenima Zrenjanin se našao u nezavidnoj situaciji, i zahvaljujući ekspertizi uglednih demokratskih prvoboraca, od nekadašnjeg privrednog giganta postao je mesto gde caruju beda i nezaposlenost. Naravno, takvo stanje stvari odrazilo se i na samu kulturu u gradu tako da je uz izostanak finansijske osnove postalo veoma teško izdignuti kulturu na jedan viši nivo, i u svest ljudi usaditi zaboravljene vrednosti.
2010. godine pokrenuta je inicijativa da se grad Zrenjanin kandiduje za Evropsku prestonicu kulture 2020. Godine. To je, svakako, nešto što bi u normalnim uslovima doprinelo afirmisanju Zrenjanina kao grada sa dugom kulturnom tradicijom, ali da bi se jedan takav projekat realizovao neophodno je obezbediti određene preduslove koji neće biti utemeljeni na iluzornom prikazu stanja u okviru Zrenjaninske kulture.
Pitanje koje mora da se postavi je da li mi, kao grad, uopšte imamo moralno pravo da se kandidujemo u trenucima kada su od kulture ostale uglavnom sablasno prazne ustanove koje građani ni ne posećuju iz razloga što „ kulturna gospoda“iz Demokratske stranke i Lige socijaldemokrata Vojvodine nisu u stanju da im obezbede ni osnovne egzistencijalne uslove, a kamoli nešto više od toga. Celokupna ideja potekla je 2005. godine od Zrenjaninskog pokreta Novi optimizam na čijem se čelu nalazi Branislav Guta Grubački, inače vlasnik Pozorišnog kluba Zeleno zvono. U tome je dobio svesrdnu podršku svijih mentora, a nakon što je skupština grdada Zrenjanina usvojila odluku o kandidaturi formirana je radna grupa za njenu pripremu. Ali, čim se naišlo na prepreke uslovljene neadekvatnom analizom opravdanosti projekta, čak je i sam idejni tvorac izgubio zainteresovanost. Nakon početnog entuzijazma stalo se sa radom, jer su pojedini članovi radne grupe uočili da ne postoje adekvatni uslovi za realizaciju projekta, shvativši da ideja, nažalost, nema budućnost. Tako da u 2011. godini nije preduzet praktično ni jedan smislen korak ka promovisanju kandidature.
Zvanične ostavke u radnoj grupi za pripremu kandidature dala su samo dva njena člana (programski direktor Kulturnog centra Zrenjanina Vladimir Đurić, i istoričar umetnosti Bojan Kojčić). Ali, mora se imati u vidu činjenica da zvanične sastanke u okviru radne grupe odavno ne dolazi većina članova. Već nakon prvih par sastanaka prestali su da dolaze direktor Gradske biblioteke Vladimir Vasiljev i direktorka Kulturnog centra Ankica Dostanić, a već dugo vremena na sastancima nisu prisutni ni predsednik pokreta Novi optimizam Branislav Guta Grubački, ni operativna direktorka Narodnog pozorišta Ivana Kukolj Solarov, ni arhitekta Vesna Đorđević. Knjiga je time praktično spala na dvoje ljudi, a to su direktor Narodnog muzeja Božidar Vorgić i predsednica komisije, odbornica Skupštine grada Zrenjanina Biljana Stajić. Radna grupa u stvari najbolje reflektuje bezidejnost koja se odslikava kroz nepostojanje dugoročnog razvojnog plana za kulturu.
Svoju nesposobnost i nedostatak vizionarstva članovi radne grupe pokušali su da opravdaju kandidaturom Beograda, ali treba da budemo svesni činjenice da je za iole ozbiljni kandidaturu potrebno najmanje 6 miliona evra, što je veoma teško izdvojiti. Grad Zrenjanin je putem radne grupe morao da obezbedi logistiku u vidu kvalitetnih ljudskih resursa, ali članovi radne grupe su usled sujete npr.odbili pomoć od Linca koji je bio prestonica Evropske kulture 2009. godine, a čiji je projekat ocenjen kao jako uspešan, imajući u vidu promašaje koji su kasnije usledili. Promašaje, poput Pečuja koji je smatran jednom od najvećih katastrofa u istoriji prestonica kulture.
Evidentno je da su Demokratska stranka i Liga socijaldemokrata Vojvodine uzeli previše veliki zalogaj u usta, a u celoj situaciji najviše se obrukao predsednik skupštine grada Zrenjanina i perjanica Lige Aleksandar Marton koji je u svakoj prilici isticao, prvenstveno zarad lične promocije, da je Zrenjanin kulturna industrijska metropola srednje Evrope. I, kako je kandidatura najbolja prilika da se privuku investitori iz zemalja Evropske unije, a praktično ništa nije uradio kako bi se obezbedili adekvatni uslovi za realizaciju jednog takvog ozbiljnog projekta.
Istina je da se krenulo sa nekim akcijama, ali samo da bi javnosti zamazale oči. Formiran je odbor za kulturu pri Gradskoj kući, čiji je zadatak bio da načini nacrt kulture politike grada u narednom periodu, ali je sve ostalo mrtvo slovo na papiru. Održana je i manifestacija Market kulture koja je prema rečima Aleksandra Martona trebala da preraste u tradicionalnu manifestaciju, ali i tu se palo na ispitu.
Nakon svega što se izdešavalo, sasvim opravdano mora da se postavi pitanje da li su ljudi koji se nalaze na vlasti u Zrenjaninu spremni i sposobni da učine nešto za sopstveni grad, ili i dalje narodu žele da zamazuju oči „filovanim“ projektima, skrećući im time pažnju od beznađa, u kome smo se zatekli zahvaljujući neosporivom umeću demokrata i ligaša da iz nečega stvore ništa.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR