Dr Vojislav Šešelj: Dame i gospodo, otvaram redovnu konferenciju Srpske radikalne stranke. Obaveštavam vas da je 2. novembra održana sednica Centralne otadžbinske uprave na kojoj je odlučeno da stranka srpskih radikala pokrene veliku mobilizaciju sopstvenog članstva i svih srpskih patriota na planu suprotstavljanja sadašnjem prozapadnom izdajničkom režimu u Srbiji, na planu suprotstavljanja svim pokušajima da se Srbija uključi u Evropsku uniju ili u NATO pakt. Mi ćemo svoju aktivnost ubrzanim tempom, koliko danas, započeti u svim mestima u Srbiji, u svim opštinama, u svim mesnim zajednicama i ta akcija će dobijati na intenzitetu onoliko koliko mi budemo u stanju da mobilišemo naše članove. Ja sam ubeđen da će to biti uspešna akcija u kojoj ćemo svi učestvovati. Pozivam sve medije u Srbiji da, uprkos pritiscima režima, pokažu interesovanje za te naše akcije. Znam koliko ste izloženi svakodnevnim telefonskim pozivima, da vas kritikuju, da vam prete, da vas napadaju. Negde pokušavaju i da potkupe novinare, urednike i direktore. Dakle, metode su im različite, ali situacija na medijskoj sceni nije bila gora u proteklih 25 godina. U vreme devedesetih godina, u vreme Miloševićevog režima jeste nekoliko centralnih medija bilo pod strogom kontrolom, ali kroz Srbiju mogli ste da gostujete na lokalnim medijima do milje volje. A sad ovaj režim pokušava sve da apsolutno kontroliše. Ovaj režim nije u stanju da ispuni svoja izborna obećanja. Ovaj režim nema nikakve koncepcije u vođenju ekonomske politike. Ovaj režim živi od danas do sutra, stalno novim obećanjima nas zasipaju, stalno nagoveštaji nekih njihovih aktivnosti a zapravo nema tu ničega. Defiluju ovde razni Guzenbaueri i slični, stalno se dovode neki koji obećavaju investicije, a kad pogledate, nama bi bilo mnogo bolje da mnogi od tih investitora nikad nisu došli, pa da država ne mora da iz sopstvenog budžeta daje novac za njihov rad. Umesto da oni iz svog profita finansiraju državu, situacija je obrnuta – sada država daje novac da bi ovde oni nešto radili i svoje profite izvlačili van teritorije Srbije.
Ulazak u Evropsku uniju bila bi propast za Srbiju i za celi srpski narod. Nama tamo nema mesta. Uzalud Aleksandar Vučić galami na albanskog premijera. A što se na taj način nije postavio prema onima sa Zapada, koji su priznali i Kosovo i koji neprekidno tvrde da je to svršena činjenica? Lako se iskaliti na jednom jadniku iz male države, ali treba se usprotiviti velikim silama koje vode politiku protiv Srbije, pa čak vode politiku i današnje Albanije u antisrpskom pravcu. U tome je suština. Šta bi bile osnovne smernice te nove ekonomske politike? Mi moramo pre svega provoditi striktnu carinsku kontrolu i slomiti uvoznički lobi u Srbiji. Nema nam ekonomskog oporavka dok svako živi može da uvozi šta mu pada na pamet, a naša domaća proizvodnja je bez ikakve zaštite. To je tajna ozdravljenja privrede, a ne sada Rusija zatvorena za Poljsku ili Holandiju, za njihove poljoprivredne proizvode, odjednom ogromna količina te robe iz Poljske i Holandije dolazi u Srbiju, a nama Srbima prete da ne smemo da povećavamo svoj izvoz u Rusiju i da nadoknadimo ono što je Rusija izvozila iz drugih zemalja. Dakle, nama prete – vi ne smete da učinite nešto u svoju korist ali zato morate da kupujete sve naše po dampinškim cenama i dok nam sasvim ne upropaste i ovo jedino što nam je još preostalo, a to je poljoprivreda.
Ovaj režim se ne drži ni morala, ni časti u politici. Ovaj režim živi od medijske manipulacije. Jedino za šta su sposobni, pogotovo čelnik režima Aleksandar Vučić, je medijska manipulacija i on je tu vrhunski majstor. U Srbiji mu nema ravna. Ali ta medijska manipulacija na duge staze ne može da da nikakve ozbiljne rezultate. Na duge staze ona dovodi do propasti. Mi samo gubimo vreme. Narodu nisu rekli pravu istinu pred izbore. Što narodu odmah nisu rekli posle izbora smanjićemo vam platu i penzije? Što to tada nisu rekli, a znali su da to spremaju. Dakle, s tom politikom se ne može nigde, može se sa jednom racionalnom promišljenom politikom, koja će biti usmerena u pravcu integracije Srbije sa Rusijom i drugim savezničkim državama do onog statusa koji u tom savezu imaju Belorusija, Kazahstan, bilo kroz ODKB, bilo kroz Zajednicu nezavisnih država i tako dalje. Sve dakle ono što možemo da postignemo da sačuvamo naš suverenitet i teritorijalni integritet, ali da se integrišemo maksimalno da bi ozdravili i naše društvo i našu poljoprivredu i našu nacionalnu svest.
Pored ove promašene ekonomske politike i režima koji simboliše Aleksandar Vučić, koji sve više dobija totalitarne crte, imamo predsednika Republike koji svojim primerom pokazuje da niko i ne pomišlja u Srbiji da iskoreni korupciju. I imamo predsednika Republike koji je stekao fakultetsku diplomu, a da ni jedan jedini ispit nije polagao. Ne zna ni gde mu se fakultet nalazi, ne zna ni na koji odsek tog fakulteta je bio upisan. I sve stoji. Malo je to izneseno u medijima, sad se to zataškava, niko ne sme ni da mu postavi to pitanje. Pa ne može, ne treba više uopšte o njemu govoriti. On mora da ode s te funkcije. Mora što pre da ode, jer to je sramota za Srbiju. Ja moram da izrazim i žaljenje što su ti ljudi koji su na čelu današnjeg režima potekli iz naše Srpske radikalne stranke, što su dugo godina bili naši prvi saradnici, što su u određenom smislu bili i uzdanica Srpske radikalne stranke, ali njihova izdaja, njihovo okretanje ćurka naopako pokazuje koliko su jake sile koje su se zaverile protiv Srpske radikalne stranke. One su naučnim metodom pristupile sagledavanju njihove ličnosti, nalazeći slabe tačke, obećavajući, potkupljujući, preteći i koristeći sve druge načine vođenja specijalnog psihološkog rata.
To je u nekoliko reči za uvodni deo ove konferencije, mi ćemo šire eksplicirati naše političke stavove u ovom pogledu na mitingu Srpske radikalne stranke, odnosno mitingu koji je organizovao komitet za moju odbranu, na kome će biti svi aktivisti Srpske radikalne stranke i drugi naši prijatelji, koji će se održati u subotu u 12 časova na Trgu Republike. Izvolite, ako vi imate neko pitanje.
Novinar: Odustajete li od ideje Velike Srbije? (Studio B)
Dr Vojislav Šešelj: Smisao Srpske radikalne stranke, smisao našeg postojanja je ideja Velike Srbije. Ako bi se ugasila ta ideja, šta bi onda mi tražili na političkoj sceni? U tu ideju su se i Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić zaklinjali 15 godina, pa onda odustali. Pa šta će onda oni na političkoj sceni? Kao, ne zna neko drugi bolje od njih da služi zapadnim silama. Zna, ali zašto su oni dovedeni na vlast? Zato što su oni u većoj meri spremni na izdaju, s obzirom da su ranije bili na sasvim suprotnim pozicijama. Zato Tadić, koji je veliki izdajnik, ni za 10 godina po pitanju Kosova ne bi ovoliko izdao koliko su Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić i uz njih Ivica Dačić, izdali za mesec dana.
U tom je suština, i ono što oni ne mogu da shvate, to je da su oni dovedeni na vlast za jednokratnu upotrebu. I Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić Amerikancima služe kao toalet papir – upotrebi i baci. Kad se jednom upotrebi, više apsolutno svrhe postojanja nema. Ko to posle nosi na pranje, na hemijsko čišćenje itd., to se svuda u svetu baca. Tako će i njih dvojicu da bace. Kome oni trebaju, kad obave prljave poslove? Nikome.
Novinar: A kako sprovesti ...?
Dr Vojislav Šešelj: Mi mobilišemo sve naše unutrašnje stranačke snage i pokušavamo da angažujemo sve ostale srpske patriote da privučemo i da krenemo u jednu sveukupnu političku akciju. Vi znate da je Srpska radikalna stranka stranka striktno demokratskog karaktera, da smo mi za miroljubive metode političke borbe, ali te miroljubive metode podrazumevaju i parlamentarne i vanparlamentarne. Veliko je nezadovoljstvo u narodu, mi smatramo da to nezadovoljstvo treba kanalisati. Srpska radikalna stranka je politička partija koja na najbolji, najadekvatniji način može da kanališe te težnje i narodne interese.
Novinar: Vi ste u Haški tribunal otišli par nedelja pre nego što je ubijen Zoran Đinđić, premijer Srbije. Neki su pozivali da, kada se vratite u Srbiju, da budete saslušani. Jeste li Vi spremni da razgovarate sa tužiocima vezano za slučaj Đinđić, šta znate o tome, da li ste tada znali da se sprema atentat, s obzirom da je Vaš tada zamenik Tomislav Nikolić rekao onu poznatu rečenicu?
Dr Vojislav Šešelj: Ko se seća još Đinđića? Đinđić je tamna prošlost srpskog naroda. Nestao je sa političke scene, imamo već druge, ozbiljnije stvari za raspravu. Drugo, ja sam već jednom saslušavan, uz moj pristanak, na tu temu. Kompletno moje saslušanje je objavljeno, postoji i na mom internet-sajtu, postoji na sajtu Srpske radikalne stranke, objavljeno je i u mojoj knjizi „Ubistvo mafijaškog premijera Zorana Đinđića“. Ja sam uoči odlaska u Hag u nekoliko medija, mislim da je to bila BK televizija poslednja, najavio da će biti krvoprolića u Srbiji. Ja nisam baš znao: e, ubiće Zorana Đinđića, ali nisam ni isključivao tu mogućnost. Ja sam u Narodnoj skupštini rekao, kad su mi neki kojih više nema na političkoj sceni tokom mog govora uzvikivali iz sale: „Hag, Hag, Hag“, ja sam im odgovorio: – Da, mene čeka Hag, a vas čeka, kako rekoh, 28. ili 29. maj. To se desilo, na drugi način, ali je situacija bila takva da su ozbiljni ljudi mogli prognozirati do čega će doći. Čak, moram da budem iskren, ja sam očekivao da će biti više krvoprolića. Na svu sreću, nije bilo više. Ja sam zadovoljan što nije bilo više. Ali su toliko bile zaoštrene suprotnosti među dojučerašnjim saveznicima da je to moralo da pukne. Suprotnosti su izbile između onih koji su DOS doveli na vlast.
Novinar: Ali spremni ste opet da tužiocu date izjavu?
Dr Vojislav Šešelj: Ne, više nisam spreman. Neka prvo razgovaraju sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, oni su u to vreme bili moji najbliži saradnici. Oni su mnogo više zainteresovani, nadam se, da se to rasvetli, nego ja. Što bih ja za to bio zainteresovan, nemam ja vremena za gubljenje.
Novinar: Gospodine Šešelj, kad smo već kod ubistva Đinđića, jedna od vaših zapaženijih izjava u Hagu je bila to da ste se obradovali kad ste čuli da je Đinđić ubijen. Da li se kajete zbog te izjave i da li se i dalje radujete zbog smrti Đinđića?
Dr Vojislav Šešelj: Pa ne radujem se, pošto su me neke druge stvari sad preokupirale, ali tada sam se radovao i to uopšte nemam nameru da krijem, čak sam na to radovanje ponosan, jer tada se srpski narod oslobodio jednog velikog izdajnika i mafijaša. Nisam ja to izgovorio u toku haškog procesa, nego sam to rekao istražnom sudiji i tužiocu i to imate na snimku sa mog saslušanja. Prema tome, nema tu ništa nejasno i zašto bih se sada zbog toga kajao? Zoran Đinđić predstavlja tamnu stranu srpske istorije, ono najlošije što nam se moglo desiti u poslednjih nekoliko decenija.
Novinar: Još jedno pitanje, u vezi sa vašim zdravstvenim stanjem. Ovde su članovi vašeg pravnog tima govorili da je vaše stanje veoma teško, da imate dve metastaze na jetri, pa možda je to i bio razlog za vaše puštanje iz Haga. Da li je to tačno?
Dr Vojislav Šešelj: Zar vi stvarno mislite da su te dve metastaze bile razlog za moje puštanje? Pa tamo i drugi ljudi boluju od raka, pa umiru, pa nisu bili pušteni. Jednostavno, Hag nije znao šta da radi sa mnom i Hag je hteo da me se otarasi. Što se tiče mog zdravstvenog stanja, tu nikakvih tajni nikad nije bilo. Ja sam imao velikih problema sa srcem, sa tahikardijom i aritmijom i posle izvesnog vremena to mi je sanirano. Što se toga tiče, normalno funkcionišem. Operisali su mi debelo crevo i pojavile su se metastaze. Sa limfnih čvorova su ih uklonili, nedavno su se pojavile na jetri, na dva mesta. Dakle, dobio sam dva kancera. Znate kako sam nazvao te kancere? Ta dva moja kancera na jetri nose imena Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Prema medicinskoj dokumentaciji koju dosad imam, to je moguće operisati i ja se nadam da ću to u skorije vreme operisati, dok završim sve ostale kontrole i ispitivanja.
Novinar: Mnogi mediji su pre vašeg dolaska govorili da ne dolazite da se lečite, i to ima veze sa ovim što ste rekli, nego dolazite da se svetite, čak su spominjali da se svetite deci Tominoj i Vučićevoj.
Dr Vojislav Šešelj: To je Vučić plasirao. To je sve Aleksandar Vučić i vi gledajte prvo gde je to plasirao – u „Informer“.
Novinar: Pa ja sam iz „Informera“.
Dr Vojislav Šešelj: E vi ste iz „Informera“! Pa vi najbolje znate da je vaš vlasnik, glavni i odgovorni urednik Aleksandar Vučić.
Novinar: Pa nije.
Dr Vojislav Šešelj: Jeste. I on vam uređuje svaki dan prvu stranu „Informera“. Sad ću vam ja reći istinu. Ja sam rekao mojim saradnicima u Srpskoj radikalnoj stranci, da uopšte oko toga ne prave neke probleme, mogu da prave samo neka šegačenja. Kada je Haški tribunal doneo odluku da se uputi zahtev Vladi Holandije i Vladi Srbije, da se izjasne o mom eventualnom puštanju na slobodu, saznao sam iz pouzdanih izvora da se vlast u Srbiji na čelu sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem spremila da izda sve te garancije, da me drže u kućnom pritvoru. Ja sam im onda preko srpskog konzula Dragana Milojevića u Hagu poručio da se ne igraju glavama, ako slučajno to urade, onda će oni biti moji glavni neprijatelji a ne Haški tribunal i onda se svašta može desiti, onda mogu računati na moju osvetu. Ako ja ne stignem da se osvetim, umrem pre toga, to će se preneti na pokolenja. A vi znate, u srpskom narodu postoji poslovica: „Ko se ne osveti, taj se ne posveti“. A drugo, vi znate u srpskoj tradiciji da se nikada osveta ne provodi nad ženama, nad decom, nad nemoćnim starcima i nad bolesnima. Znate vrlo dobro da je moje osvetničko raspoloženje usmereno bilo direktno na Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. I oni su znali da se nisam šalio i zato su tamo naveli da će prihvatiti sve ono što ja prethodno prihvatim. Ali znate šta je bilo povodom druge inicijative? Ja sam opet zvao konzula i rekao da im prenese isto, a Vlada je onda ponovila raniju formulaciju – daće garancije ako ja prihvatim uslove. Ali su dodali novi argument, smatrajući da će to motivisati Haški tribunal da me ne puste, naveli su zahtev za koji su unapred znali da ga ni mrtav ne bih prihvatio, da ja prihvatim garancije vlade Aleksandra Vučića. Međutim, Haškom tribunalu sam toliko dozlogrdio da više, kakvo god bi pismo dobili od Vučića i njegovih ovih kvaziministara, da ih više to nije interesovalo, spakovali su me i poslali. Jedini su ustupak napravili Aleksandru Vučiću, na njegova svakodnevna kukanja, zvanja telefonom, da odlože moj dolazak dok se ne završi poseta albanskog premijera Beogradu. Jer je policiju i žandarmeriju morao da angažuje oko te posete, ne bi mogao kao juče da pošalje žandarmeriju sa heklerima na beogradski aerodrom ili na neka druga mesta gde su stajali u pripravnosti.
Novinar: Samo, jel ostaje i dalje i sad kad ste se vratili i osveta i posveta ili ste se predomislili?
Dr Vojislav Šešelj: Pa ja vam sada kažem u kakvoj situaciji sam pretio osvetom. A sada to Vučić dalje nakarikava preko svojih medija kako mu odgovara. To mene ne interesuje. I danas su neke novine objavile da sam ja došao da se svetim. Ne. Ja sam se, pre svega, vratio zato što moji neprijatelji i neprijatelji mog naroda više nisu mogli da me podnesu. Zamislite da sam vama radio ono što sam njima radio za dvanaest godina. (smeh) Još nisam sve završio što sam hteo povodom ovog pitanja. Zato sam se vratio. A sad kuka onaj generalni sekretar JUL-a Aleksandar Vulin, kukaju još neki Vučićevi doglavnici, kao – Amerikanci me poslali da bih uzdrmao Srbiju, da bih izazvao destabilizaciju Srbije. Pa ti izdajnici su se odavno poistovetili sa Srbijom. Znači, uzdrmati stabilnost vlade je destabilizovati Srbiju! Ima li tu ikakve logike? Može li iko normalan tako da pomisli? Pa vlade se moramo otarasiti da bi se Srbija stabilizovala. I sad odjednom ovi koje su Amerikanci doveli na vlast kukaju da su mene Amerikanci poslali. I tu se Vučić preračunao. Prvo nekoliko puta preko svojih novina, „Informer“, plasira u javnost da Amerikanci njemu rade o glavi, valjda u političkom smislu, možda i u nekom drugom, ne znam. I to nekoliko puta plasira preko Vulina, i on kao da nije svestan da Amerikanci odmah znaju da on iza toga stoji, da to nisu slobodni strelci. Ali zbog čega ga Amerikanci pripremaju za političku egzekuciju? Pa zato što on predstavlja upotrebljen toalet papir. Upotrebili su ga, sad ga bacaju, sad će nekog novog. Oni tragaju za tim novim na srpskoj političkoj sceni. Možda su ga već našli a mi i ne znamo još ko je to pouzdano. Ne mislite valjda da bi Amerikanci zaigrali na moju kartu, ili da bih ja zaigrao na američku? Pa kad nisam hteo 1991. godine ili 1990, kad su bili spremni da me postave za glavnog lidera srpske opozicije, kako bih ja to sad uradio?
Novinar: Bile su drugačije okolnosti, sada je 2014. godina.
Dr Vojislav Šešelj: Sad su okolnosti takve da ja nastavljam gde sam ono stao 2003. godine.
Novinar: Samo jednu stvar, pošto nisam uspela da shvatim iz vašeg odgovora, dakle i dalje postoje razlozi za tu osvetu Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću ili ne? Ako postoje, na koji način? Druga stvar koja me zanima, kad pričate o patriotskom savezu sa kojim želite da formirate novi blok i borite se protiv režima, ko su stranke koje su danas patriotske, koje su stranke sa kojima mislite taj posao da radite i da li je DSS koji vodi Sandra Rašković-Ivić jedna od njih?
Dr Vojislav Šešelj: Prvo, mislim da sam bio dovoljno jasan. Moje reči o osveti su bile direktno vezane za očekivane garancije povodom zahteva Haškog tribunala. Pošto je moja pretnja uspela, sad više nema nikakve osvete ni osvetoljubivosti. Tu sam, nadam se, bio jasan. Što se tiče patriotskog bloka, nisam pomenuo nikakav patriotski blok, koliko se ja sećam.
Novinar: Stranke?
Dr Vojislav Šešelj: Nisam ja ni pominjao stranke. Ja sam rekao Srpska radikalna stranka i sve srpske patriote. Meni sad treba neko vreme da vidim koga sve Aleksandar Vučić kontroliše u takozvanoj nacionalnoj opoziciji, koga je on doveo sada na rukovodeća mesta u drugim strankama ili koga je uzeo pod svoje okrilje različitim metodama. Ne mogu ja unapred da to iznosim. Ja imam određenih indicija, ali znate, ozbiljan političar ne iznosi indicije u javnost dok nema dokaze. A vi znate na šta ja mislim takođe, čak možda ste bolje informisani nego ja, koga sve od njih kontroliše Aleksandar Vučić.
Novinar: Šta mislite o DSS-u?
Dr Vojislav Šešelj: Što se DSS-a tiče, ne znam uopšte kakva je situacija tamo. Koštunica je podneo ostavku. Svi njegovi najbliži saradnici su napustili stranku. Ja sam čuo iz pojedinih medija, iz pojedinih privatnih razgovora šta se tamo desilo. Prsti Aleksandra Vučića su sigurno umešani, na koje sve načine neposredno, to ćemo tek da istražujemo. I sve što saznamo, po svom starom običaju, mi ćemo izneti u javnost. Izvolite.
Novinar: Neki vaši kadrovi koji su otišli, gospodin Todorović, Stevo Dragišić, su otišli iz radikala ali nisu otišli u SNS. Da li očekujete da će se oni vratiti i da li bi ih primili nazad?
Dr Vojislav Šešelj: Njih dvojica nikad nisu otišli iz Srpske radikalne stranke. Obojica plaćaju članarinu redovno. Juče je i Stevo Dragišić bio ovde. Bio je i u mom kabinetu juče. Došao je da me dočeka. Prema tome, svi su oni već članovi stranke, ali mi računamo i na one koji su nekada bili, pa su u određenom trenutku prestali da budu, napustili ili se pasivizovali. Mi ćemo svima ponuditi da se vrate, osim onima koji su ukrali poslanički ili odbornički mandat Srpske radikalne stranke. Što bismo tražili da se oni vrate? Kome oni trebaju?
Novinar: Čak i onima koji su otišli u SNS, pa su nezadovoljni...
Dr Vojislav Šešelj: Naravno, ko god bude želeo i ko se god nije isprljao nekom kriminalnom aferom, njemu su širom otvorena vrata Srpske radikalne stranke, iz bilo koje partije. Mi smo čak našim opštinskim odborima ostavili odrešene ruke, da mogu na lokalnom nivou da prave koalicije sa onom strankom za koju smatraju da im najviše odgovara u pogledu realizacije interesa svoje opštine. Tako da ima gradova u Srbiji, gde smo u koaliciji sa Demokratskom strankom, ima gradova u Srbiji gde smo u koaliciji s naprednjacima itd. Mogu vam nabrojati nekoliko tih gradova. Na primer, u Bajinoj Bašti smo sa naprednjacima, u Baču smo sa demokratama i tako, da ne navodim sad, nisam siguran da bih mogao da navedem sva mesta kako gde stojimo. Ali, naši odbori imaju jednu striktnu direktivu – samo u slučaju da s druge strane nisu oni koji su ukrali naš mandat. U Bajinoj Bašti nisu takvi, u Baču nisu takvi, a tamo gde je neko bio naš poslanik ili odbornik, ukrao mandat i otišao u protivnički tabor, pa sad s nama da pravi koaliciju – e to ne može.
Novinar: Jel vas zvao neko iz Srpske napredne stranke?
Dr Vojislav Šešelj: Ne, zašto bi me neko zvao iz te stranke?
Novinar: A kako komentarišete pisanje medija u Srbiji o vašem dolasku?
Dr Vojislav Šešelj: Pa, bilo je veoma zabavno. Pa dobro, znate, ne može se reći da je to bilo unisono. To sve zavisi od novinara i od medija u kome se informacije objavljuju, ali većina izveštaja je bila korektna. Zahvalni smo onim televizijama koje su nam dale najviše prostora, zahvalni smo onim novinama koje su nam dale najviše prostora. Neki su tu bili maksimalno korektni, neki nisu, neki su izmišljali stvari kao „Kurir“, navodeći da je nama Mišković dao džip, pre šest godina. Ja sam zamolio šeficu kabineta, gospođu Mihajlović, da vam pripremi bar u deset primeraka kompletnu dokumentaciju o kupovini tog džipa. To je jedna stvar. A druga stvar, taj džip je kupio Tomislav Nikolić, stranačkim parama, sa računa plaćeno. Da sam ja tada bio u Beogradu, nikada toliko para ne bismo dali za džip sigurno. Vi znate da sam se ja vozio onim trofejnim džipom iz vremena bombardovanja, koji je OEBS ostavio, misija OEBS ga je ostavila šiptarskim teroristima, pa je naša policija zaplenila nekih pedesetak komada. I Milošević je naložio da se jedan od tih džipova, pošto su bile neke dojave o mogućem atentatu na mene, dodeli Srpskoj radikalnoj stranci a ne meni lično. I taj džip nam je dosmanlijska vlast Zorana Đinđića otela, da li beše 2001. ili 2002. godine – 2001. godine. Mi se od tada sudimo sa MUP-om, dobijamo na Vrhovnom sudu, Vrhovni sud nekoliko puta vraća na ponovni postupak, i opet ništa. Vi se sećate valjda da su svojim telima taj džip branili i Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. E sad ćemo njih neprekidno prozivati, kad će da isprave taj nezakoniti postupak i kad će da vrate džip Srpskoj radikalnoj stranci. Nije to ništa moje privatno. To je džip vlasništvo Srpske radikalne stranke.
Novinar: Završeni su izbori u Republici Srpskoj. Kakav je vaš stav po pitanju trenutne situacije u Republici Srpskoj?
Dr Vojislav Šešelj: Pa, situacija je veoma komplikovana. Ja se nadam da je moguće da srpske patriotske partije nađu zajednički jezik. Ono što bi bilo optimalno za srpski narod, to bi bila široka koalicija Dodikove stranke i SDS-a. Dakle, stranke Nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke. To bi garantovalo stabilnost Republike Srpske na duže vreme. Bojim se da su tamo umešani interesi velikih sila, bojim se da tamo glavne konce vuku Amerikanci, Englezi i Nemci. I kako će se stvari dalje odvijati, ostaje da se vidi. Još mogu da vas obradujem jednom vešću, da je Srpska radikalna stranka na izborima u Republici Srpskoj povratila parlamentarni status, i sada imamo dva narodna poslanika u Narodnoj skupštini.
Novinar: Da li ćete se sresti sa Dodikom ako postoji šansa?
Dr Vojislav Šešelj: Pa neću izbegavati taj susret. Nemam razloga da tražim taj susret, da insistiram na tome, ali ako se negde ukaže prilika, zašto da ne. Sa svakim političarem iz Republike Srpske koji nije svojevremeno ukrao mandat Srpske radikalne stranke. Tamo ima nekoliko tih koji su krali mandate.
Novinar: Ana Tadić, „Informer“.
Dr Vojislav Šešelj: Izvolite. Koliko vas ima danas iz „Informera“? Lepo ste se rasporedili.
Novinar: Hoćete li ići u Tribunal na izricanje presude kada to bude?
Dr Vojislav Šešelj: Ne, zašto bih išao. Nisu mi taj uslov ni postavljali. Niti sam ja tražio da me puste. Ja jednostavno nikakve zahteve nisam podnosio. Kad sam dao završnu reč, usmeno sam tražio ukidanje pritvora. Oni su me pismeno odbili. Ja posle toga nikakav zahtev nisam podnosio. Kad su pokrenuli prvu inicijativu po službenoj dužnosti letos, tražili su moje izjašnjenje. I ja sam naveo, čini mi se, pet uslova, ako se sećate: da ću se baviti politikom, da ću držati mitinge, da ću davati izjave za medije i da ću na svakom mestu napadati Haški tribunal kao antisrpski nelegalni sud. Ovoga puta nisu mi tražili uopšte da se izjasnim o tome. Nisu me pitali čak ni da li podnosim let avionom. Samo su me strpali u avion direktno sa aerodromske piste i prvog me ubacili u avion da budu sigurni. Dakle, ja se odazvati neću, a onda kad oni izdaju nalog Vladi Republike Srbije, onda će Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić odlučivati šta će uraditi s tim nalogom. Ja nigde neću bežati. Ako oni odluče da me uhapse, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, oni me mogu uhapsiti. Mogu me i sad uhapsiti. Oni će onda u tom slučaju, ako me uhapse, morati da provedu onaj formalni sudski postupak koji traje oko dve nedelje, jel tako i da nalože tim sudijama koji su njihovi poslušnici da donesu odluku da me isporuče. I znate, to bi bio jedan istorijski paradoks, možda u izvesnom smislu istorijska pravda. Oni koji su bili moji najbliži saradnici, i moji najdirektniji saučesnici u svim mojim ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, da me isporuče Haškom tribunalu. Pa zar mislite da bih ja propustio tu mogućnost koja mi se ukazala? Dakle, nema mog dobrovoljnog povratka. Ako me režim uhapsi i isporuči, to je već druga stvar. Mi se s oružjem u ruci u tom slučaju nećemo suprotstavljati režimu. Biće demonstracija, biće javnih protesta, ali krvoprolića neće biti, kao što ga nikada nije bilo na mitinzima Srpske radikalne stranke, osim onog mitinga koji je organizovao Vučić, pa se dogovorio s nekim grupama da napadnu policiju, pa izazvao krvoproliće, pa neprekidno obećavao da će istražiti slučaj ubijenog Ranka Panića, i uvek obmanuo javnost u tom pogledu. Oni su dve i po godine na vlasti, još uvek taj slučaj nije istražen. Čak se zaklinjao njegovoj... Šta je istraženo? Ko je ubio Panića?
Novinar: Pripadnik Žandarmerije.
Dr Vojislav Šešelj: Kako mu je ime i prezime?
Novinar: U zatvoru je. Kažu da je u pritvoru...
Dr Vojislav Šešelj: Izvinite, ja nisam to čuo. To nije bilo na medijima koji su meni dostupni. Ja sam redovno pratio Prvi i Drugi program Radio-televizije Srbije, televiziju B92, ali to mi je promaklo.
Novinar: ...Bilo je.
Dr Vojislav Šešelj: Dobro. Ako je bilo, tim bolje. Onda povlačim svoju primedbu ako je bilo. Ali da vidimo da li je to baš taj. Da nisu identifikovali pogrešnog.
Novinar: Predali ste se i dobrovoljno ste otišli u Hag.
Dr Vojislav Šešelj: Ja se nisam nikome predao. Ja sam otišao u Hag, jer sam obećao srpskom narodu na velikom broju mitinga, kad odem u Hag da ću rasturiti Haški tribunal i NATO pakt i Evropsku uniju i holandsku kraljicu. I zbog ovog poslednjeg obećanja, ja sam 23. februara 2003. godine krenuo u Hag. I očekivao sam tamo svečani doček, znate, očekivao sam počasnu gardu na aerodromu, dođe holandska policija i insistira da ja prvi izađem iz aviona. Ja sam mislio upravo zbog tog dočeka. Izvedoše me odmah niz one stepenice pravo na pistu. Nisu mi dali kroz koridor da idem. I tamo vidim nema nigde počasne čete, strpaše me u auto i odvezoše u Ševeningen. Tako je došlo do mog hapšenja, zahvaljujući mojoj naivnosti. A ja se predao nisam.
Novinar: Kako gledate na to 12 godina kasnije, jel se isplatilo?
Dr Vojislav Šešelj: U kojem smislu reči isplatilo?
Novinar: Politički, izgubili ste 12 godina života.
Dr Vojislav Šešelj: Nisam ja izgubio 12 godina života. To je bilo 12 godina moje borbe koja je dala rezultate. Posle te moje borbe, više niko normalan, ozbiljan i pošten na svetu ne može da kaže da je Haški tribunal legalan i regularan sud. Ja sam maksimalno raskrinkao Haški tribunal. Rasturio sam ga. Ja sam na to ponosan. Da ništa drugo u svom životu nisam uradio. Tu je jedanaest tomova mog svedočenja, odnosno mog učešća u raznim procesima u Haškom tribunalu. Pre svega u mom, pa onda svedočenja kod Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Gorana Hadžića, i evo spremao sam se da svedočim kao svedok odbrane u procesu Ratku Mladiću, pa smo od toga odustali i odložili negde do januara ili februara. Nisam odustao od svedočenja, nego smo samo pomerili momenat svedočenja.
Novinar: Jel to znači da se vraćate u Hag da svedočite?
Dr Vojislav Šešelj: Možda ću i preko video-linka iz Beograda. I ta mogućnost postoji, znate. I kod mene su se pojavljivali preko video-linka. I zašto bih putovao i gubio vreme, kad mogu tako da svedočim.
Novinar: Izvinite, u kom ćete delu svedočiti u korist Mladića?
Dr Vojislav Šešelj: Pa pre svega, oko razbijanja koncepta udruženog zločinačkog poduhvata. To je osnovni smisao mog svedočenja. Što se tiče drugog dela vašeg pitanja, ja sam u toku svog robovanja u Haškom tribunalu objavio šest knjiga u proseku od po 1000 strana. I u rukopisu imam još šest knjiga. Dakle, ja tamo nisam gubio vreme. Jer su dosta mediji pisali, kako ja tamo igram šah. Pa naravno, šah je duhovna gimnastika, nekada remi, nekada preferans itd., nekada i tablić čak. Ali ja sam svakog dana tamo radio. I ja sam sa sobom doneo ogromnu količinu rukopisa. Poslao sam kolima sve svoje lične stvari. Ona torba teška koju su mi nosili na aerodromu, nosio je prvo jedan vaš kolega iz „Blica“, pa mu je bila previše teška, pa je onda priskočio neko iz naše stranke. Obećao mi je to u avionu, prešao se. Pivljanin mislim. Ranko Pivljanin. Sve su u njoj moji rukopisi, rukom pisani. To je hiljade i hiljade strana. Tako da ne mislim da je to vreme izgubljeno. Naravno, morala se određena cena platiti u pogledu stranke, u pogledu porodice, u pogledu zdravlja itd. Ali ja sam na tu cenu bio spreman. Ja sam znao šta me tamo čeka. Nisam baš, da budem iskren, očekivao da ću ostati 12 godina. Za medije sam rekao – između tri meseca i tri godine. Intimno sam računao najviše pet godina. Pa su me malo tu iznenadili ovom dužinom procesa, ali nijednog trenutka se nisam pokajao. I ponosan sam što sam bio zatočenik Haškog tribunala i što sam tamo pokazao kako se drži pravi srpski četnički vojvoda pred sudom neprijatelja svog naroda.
Novinar: Da li ste igrali šah sa Ante Gotovinom?
Dr Vojislav Šešelj: Ne, nisam ga nikad video da igra šah. Bili smo neko vreme, godinu-dve dana, na istom spratu. Bili smo u korektnim odnosima. Ali on je prilično zatvoren čovek i spreman da razgovara o sportu, o Španiji i o takvim temama. Nikad ga nisam čuo da s nekim razgovara o ratu ili o politici. A znate, tamo smo se svi našli u istoj jazbini i tamo se družite prema nekim ličnim afinitetima, kakav je koji čovek. Ja sam najviše voleo da se družim, to iskreno da vam kažem, s ljudima koji su mnogo čitali knjige, a najmanje sa onima koji su stalno kukali zbog svoje sudbine. Stalno sam govorio: ja sam ovde došao da poginem i zašto ja sad tebe da žalim ako i ti pogineš.
Novinar: A ko je kukao?
Dr Vojislav Šešelj: E, to vam nikada neću reći. Mogu samo javno da žigošem one izdajnike koji su ulazili u dil sa tužilaštvom zarad manje kazne, pristajali da lažno svedoče protiv drugih.
Novinar: A ko je najviše čitao knjige?
Dr Vojislav Šešelj: Ko je najviše čitao knjige – pa ja. Ja računam negde oko 1000 knjiga ukupno da sam pročitao za ovih 12 godina.
Novinar: Izvinite, da vas pitam, da li ste ikada dobili od konzulata poziv za glasanje? Da li je od strane konzulata Srbije dolazilo do nekih administrativnih pitanja vezano za to?
Dr Vojislav Šešelj: Da, svi smo dobijali, koji imamo državljanstvo Srbije, poziv na glasanje i uglavnom smo se svi odazivali. Drugo, svi konzuli za ovih 12 godina, svi konzuli u srpskoj ambasadi u Hagu bili su veoma korektni, od pokojnog dr Prcovića, do poslednjeg konzula, Dragana Milojevića, koji je došao da me isprati na aerodrom. Svi su bili veoma korektni i kad god neko od nas zatraži da konzul dođe radi overe nekog potpisa (to je bilo najčešće), on bi odmah dolazio.
Novinar: Neki tvrde da vi nemate uopšte državljanstvo Srbije.
Dr Vojislav Šešelj: Ja nemam?! Ja imam državljanstvo Srbije, jer sam upisan u knjigu državljana Srbije još 1986. godine.
Novinar: Da, da, ali koji pasoš imate?
Dr Vojislav Šešelj: A, koji pasoš imam? Nisam hteo nijedan da pokažem na aerodromu. Policajka me je pitala za pasoš, ja sam rekao “nemam” i prošao, a imao sam u džepu pasoš Savezne Republike Jugoslavije što su mi vratile zatvorske vlasti i imao sam odštampanu objavu sa mojom kolor-fotografijom, koja je imala funkciju privremenog pasoša, ali ni to nisam hteo da pokažem, jer su ovi imali nalog, kad ja to predam, da mi to oduzmu na aerodromu, da ne bih dalje putovao. Ja sam i to zadržao.
Novinar: Znači, konzul vam nije doneo novu dokumentaciju?
Dr Vojislav Šešelj: Ne, niti sam ja podnosio zahtev, niti je bilo vremena.
Novinar: Pa vi niste predali zahtev. Da ste predali zahtev...
Dr Vojislav Šešelj: Pa znam, ali kako bi znao konzul da to uradi. Vi znate kad se vadi pasoš treba dve nedelje uglavnom, a kod mene je sve bilo munjevitom brzinom. Ja ne znam po kom to propisu, ako ja nisam podneo zahtev, a nisam ga podnosio. Izvolite, ima li još pitanja?
Novinar: Nekima je bilo smešno što je Nikolić otputovao u Hilandar baš kada ste se vi vratili. Kako vi to komentarišete?
Dr Vojislav Šešelj: Pa to je njegova privatna stvar što je išao u Hilandar. Ja sam očekivao da će pobeći negde na Južni pol, ali ne bih se izrugivao sa Hilandarom. Svi Srbi koji imaju mogućnosti treba da posete Hilandar. Tamo je srpska carska lavra, tamo srpski kaluđeri primaju sa radošću svakog Srbina i ne bih na tu temu da se šegačim, iako se rado šegačim po raznim drugim temama.
Novinar: Vas će primiti patrijarh srpski, je li tako?
Dr Vojislav Šešelj: Ne znam ja ništa o tome. Ništa ja o tome ne znam, niti me je pozvao. Video sam u nekim medijima, jel opet „Informer“ ili „Kurir“, ko to beše, da sam ja tražio prijem. To nije istina. Što ne objavite taj izvor, ko vam je rekao? Ja nisam tražio prijem, a ako bude nekog razloga da se susretnemo, ako me pozove itd., zašto da ne.
Novinar: Očekujete li možda medijsku blokadu ili zabranu skupa u subotu?
Dr Vojislav Šešelj: Pa ja mislim da oni nemaju mogućnosti da zabrane taj skup, nema pravnog osnova. A šta će da urade u svojoj ispamećenosti, to ćemo videti. Bilo je nekih najava da je Vučić organizovao neke navijačke grupe, neću da ih identifikujem, možda informacija nije sasvim pouzdana, da već na aerodromu izazovu incident i da se polupaju stakla itd. Mi smo to izneli u javnost i do toga, na svu sreću, nije došlo. Ja ih i ovog puta upozoravam: Komitet za moju odbranu drži politički skup na Trgu republike, skup mirnog karaktera. Formalni sazivač skupa je komitet za moju odbranu. Naravno, na skupu će biti u najvećem broju srpski radikali, ali očekujemo i sve ostale srpske Komentari
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR