Dr Vojislav Šešelj: Dame i gospodo, najnovija odluka Ustavnog suda, kojom je Ustavni sud odbio da se izjasni o pitanju ustavnosti Briselskih sporazuma, pokazuje zapravo da Srbija nema Ustavni sud u pravom smislu reči. U čemu je problem? Što su oni ustavni faktori, koji su u svojoj nadležnosti imali predlaganje sudija Ustavnog suda i njihov izbor, primenjivali isključivo kriterijume političke podobnosti, a ne stručne kriterijume. Tako imate sudije Ustavnog suda koji po inerciji nastavljaju da služe izvršnoj vlasti. Ustavni sud kaže, u suštini je to tako, da je reč o političkim dokumentima a ne pravnim. Kako može biti reč samo o političkim dokumentima, kad oni izazivaju pravne posledice? I da je reč o rezolucijama i deklaracijama, moglo bi se govoriti o njihovim pravnim posledicama, mada ne tako striktnim kao kad je reč o ugovorima, sporazumima, zakonima i drugim pravnim aktima. Naravno, ovde nije reč o međunarodnom ugovoru, jer se ugovor ne sklapa između dve države. Ali to je razlog više da Ustavni sud interveniše. Ovde centralna vlast sklapa sporazume sa otcepljenom i okupiranom provincijom. I centralna vlast pri tome gazi Ustav, povodeći se za interesima zapadnih sila i Evropske unije.
Srpska radikalna stranka odaje javno priznanje sudijama Ustavnog suda koji su glasali protiv takvog stanovišta. I to su dakle, jedine sudije, ima ih troje-četvoro, koji su ispravno i u skladu sa Ustavom obavljali svoju dužnost. Ostali su politički instrumentalizovani. Pogazili su sudijsku profesiju, pogazili su pravničku struku, pogazili su pre svega javni moral, a što je najgore, i sam Ustav.
Drugo, što bismo vam danas rekli na ovoj konferenciji za štampu, tiče se one naše stalne teme, načina ekonomskog oporavka Srbije. Mi smo vam govorili prošli put šta bi se desilo da su ukinute sve agencije koje se finansiraju iz budžeta. Zarada bi za budžet bila mnogo veća od one koja se postiže smanjivanjem penzija. Smanjivanjem penzija rekosmo oko 600 miliona evra se navodno uštedi za budžet, a ukidanjem agencije uštedelo bi se 800 miliona evra, 850 miliona evra. Međutim, te brojke samo prividno pokazuju pravo stanje, jer kad se državne pare sipaju tim raznoraznim agencijama, onda tu postoji i veliki odliv prema inostranstvu, na dva načina. Nije reč samo o iznošenju para u inostranstvo, jer na čelu tih agencija su vrlo bogati ljudi, nego o finansiranju određenih potreba koje su vezane za inostrane proizvođače, za inostrane poverioce, itd. Šta to znači? Kad vi podelite pare agencijama, one se nadmeću koja će kupiti stranu robu, za bilo koje svrhe, a kad se pare isplaćuju penzionerima, onda smo sigurni da penzioneri pre svega kupuju hranu, da plaćaju komunalije, struju i druge obaveze. I taj novac ostaje. Taj novac je i dalje u opticaju u samoj Srbiji. A kad date 800 ili 850 miliona unapred agencijama, od tog novca vrlo malo ide u opticaj u Srbiji. Taj novac odlazi u opticaj u inostranstvo, bilo kroz velike plate, jer ti koji imaju velike plate kupuju samo uvoznu robu, bilo kroz njihova putovanja po inostranstvu, na godišnje odmore, na letovanja, bilo za nabavku inostrane robe kojom oni opremaju svoje kabinete, svoja zdanja kojima su im sedišta itd.
Kao ključni problem pominjali smo vam nezaštićenost srpskog tržišta od prekomernog uvoza strane robe. Danas ćemo vam izneti nekoliko konkretnih pokazatelja. Pre potpisivanja sporazuma o asocijaciji o pridruživanju sa Evropskom unijom 2008. godine, Srbija je ostvarivala samo carinski prihod od 830 miliona evra, jer je naplaćivana carina na sve robe sa Zapada, iz zemalja koje su i nama naplaćivale carinu. Sada, jednostranim primenjivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Srbija je ukinula naplatu carina, a za naše robe Evropska unija i dalje naplaćuje carinu i čak nam određuje kvote za izvoz pojedinih poljoprivrednih proizvoda, na primer, šećera. Dakle, država se odrekla preko 600 miliona evra na ovaj način. Projektovana carina za 2014. godinu je oko 200 miliona evra, nešto manje od 200 miliona. Pitanje je da li će toliko ostvariti. Još nije budžetska godina završena. Ako i ostvari, to je za 630 miliona evra manje nego što smo imali budžetski prihod od carina pre potpisivanja ovog sporazuma.
Dakle, očigledno je da vlasti vode pogubnu politiku. Ta pogubna ekonomska politika počela je još 2000. godine. Sećate se kako nas je Labus zaduživao do guše, kako je ponovo potpisivao stare zajmove koje nismo morali ni da vraćamo, od svega toga imao procenat. Mafijaška vlast traje do danas. Ništa se tu bitno nije promenilo. I dalje je Srbija na izvolte. I dalje je Srbija carinski nezaštićena, a najveća šteta nije zbog toga što ovaj prihod više nemamo u budžetu, što iz budžeta gubimo 600 miliona evra, pa moraju da stradaju penzioneri, da se od njihovih jadnih penzija nadoknađuje taj iznos, ili da stradaju zaposleni u javnom sektoru, od kojih su neki već ugroženi: u prosveti, u zdravstvu i u drugim javnim službama. Najveća je šteta što mimo naplate carina, ogromne količine robe prolaze iz zemalja Evropske unije, preplavljuju naše tržište i predstavljaju nelojalnu konkurenciju, posebno u sferi poljoprivredne proizvodnje. Ne može nikad Srbija da izdvaja subvencije kakve izdvaja Nemačka. A onda Nemačka ne zna šta će sa svojim robama, čiju je proizvodnju subvencionisala, i oni ih šalju na srpsko tržište, i tržište drugih satelitskih zemalja, koje su u vazalnom odnosu prema Nemačkoj, kao najmoćnijoj evropskoj državi.
S druge strane, mi vidimo da u javnosti, u velikom delu javnosti, izraženom kroz zapadne medije, gotovo da vlada oduševljenje što neće biti ništa od realizacije Južnog toka. I pokreće se već pitanje prodaje Naftne industrije Srbije. I od te prodaje svi se sada na političkoj sceni Srbije ograđuju, osim Srpske radikalne stranke. Oni koji su potpisivali Sporazum, poput Borisa Tadića, sad se prave da ništa s tim nemaju. Ovi koji su glasali za Sporazum, i nasledili ga, iz Srpske napredne stranke, poput Aleksandra Vučića i njegovih kompanjona, i dalje se hvataju za glavu i optužuju one prethodne. A zapravo, bez obzira hoće li se ostvariti Južni tok ili ne, Srbija je imala ogromne koristi od privatizacije Naftne industrije. Prodato je tačno 51 posto vrednosti za 400 miliona evra. Ali, danas Srbija svake godine od Naftne industrije Gasproma, ima prihod koji iznosi jednu petinu budžeta. Svake godine ima prihod od milijardu evra. Kako? Naplatom akciza, naplatom carina, porezima i na osnovu deonica koje država ima u Naftnoj industriji, a iz kojih naplaćuje dividende. Dakle, ta kritika je zaista potpuno promašena.
Srpska radikalna stranka će za koji dan podneti Narodnoj skupštini zahtev za pokretanje inicijative za smenu predsednika Republike zbog kršenja Ustava. A vi znate, posle današnje izjave, da su sazreli svi uslovi da se predsednik Republike podvrgne psihijatrijskom veštačenju, da se vidi da li je Tomislav Nikolić uopšte u stanju da obavlja predsedničku funkciju. Izaći sa takvom nebulozom u javnost, s kojom je on danas izašao na otvaranju mosta preko Dunava, ne može da bude pokazatelj da se radi o normalnom čoveku. I zato zahtevamo da se ustanovi da li je on sposoban da obavlja svoju predsedničku funkciju. Mi smatramo da nije, ali želimo mišljenje kompetentnih stručnih ljudi o tome. Izvolite, ako vi imate neko pitanje. Ja sam malo promukao, jer sam svaki dan na gostovanjima po unutrašnjosti Srbije, govorim. Pošto smo i dalje blokirani na svim centralnim elektronskim medijima, prinuđeni smo da putujemo i da gostujemo po lokalnim televizijskim stanicama, a uz to držimo i tribine i sastanke opštinskih i okružnih odbora, tako da je to iscrpljujuće, ali ipak uspešno prevazilazimo medijsku blokadu. Ne mogu nas u potpunosti medijski blokirati. S druge strane, ostaje otvoren moj izazov Aleksandru Vučiću za direktan televizijski duel na televiziji sa nacionalnom frekvencijom koju on izabere. Izvolite, imate li vi neko pitanje?
Novinar: Mogu li da Vas pitam za Vaše zdravstveno stanje, tim pre što smo u štampi mogli svašta da pročitamo.
Dr Vojislav Šešelj: Ja ne znam šta ste vi u štampi čitali. Od dolaska iz Haga moje zdravstveno stanje je nepromenjeno. Konzilijum lekara koji prati moje zdravstveno stanje i odlučuje o mom daljem lečenju, će sačekati još mesec-dva dana do konačne odluke da li će biti operacija. Operacija će valjda svakako biti, ali da vide da li ću prethodno ići na hemioterapiju ili na zračenje, pa tek onda na operaciju. To ćemo znati za nekih dva meseca.
Novinar: Što se tiče Haga, kako tu stvari stoje? I dalje ste pri stavu da se nećete dobrovoljno vraćati?
Dr Vojislav Šešelj: Ja se sigurno neću dobrovoljno predati, pa neka me ovi moji saučesnici u svim ratnim zločinima eventualnim isporučuju, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Nemoguće je da ja bilo kakav zločin izvršim, a da oni nisu direktno u tome učestvovali.
Novinar: Teša Tešanović, Srbin info. Kakav je Vaš stav i stav Srpske radikalne stranke povodom saradnje države Srbije sa MMF-om?
Dr Vojislav Šešelj: Pa, saradnja sa Međunarodnim monetarnim fondom upropastila je sve države koje su se lakomisleno upustile u tu saradnju, pa i nas. Kod nas je stanje u privredi bilo mnogo bolje kad nismo imali nikakve aranžmane sa njima. Oni zapravo upravljaju našom ekonomskom politikom. Oni upravljaju našim budžetom. Nije im palo na pamet da kažu – ukinite te agencije, nego smanjite plate i penzije. Nije im palo na pamet da kažu: obnovite carine sa zemljama koje naplaćuju carine za srpsku robu. Nego, smanjite plate i penzije. I to je diktat Međunarodnog monetarnog fonda. I ova sadašnja vlast, naprednjačka, je vazalna u odnosu na Međunarodni monetarni fond, Svetsku banku, Evropsku uniju i sve zapadne sile. I ona nema ni svoju volju, ni svoje ciljeve. Ona je samo instrument delovanja protiv srpskog naroda. Imate li još pitanja? Hvala vam što ste došli.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR