Zoran Krasić: Braćo i sestre Crnotravci, pomoz Bog! Nisam ja pobrkao geografiju nego je danas cela Srbija, prema statistici, Crna Trava od pre dvadeset godina. Znači, u Srbiji ne postoji razlika od mesta do mesta, isto se živi, po evropskim standardima, najboljim evropskim standardima. Trenutno Srbija bleji čekajući datum i pokušavajući da zaboravi da postoji Kosovo i Metohija, da postoji Leskovac, Crna Trava, Subotica, Beograd ... Zašto je to tako? Zato što u Srbiji, zahvaljujući naočarima, kišobranima, veštačkom đubrivu, besplatnim ginekološkim pregledima, 1200 dinara za potpis, 1500 za glas, gajba piva za celu za celu ulicu da glasa za dragog nam i voljenog đilkoša iz Bajčetine.
Srbija propada! Što? Zato što su došli neki koji prihvataju onu maksimu „ ja zadužih a ti gledaj da zadužiš još više”. Zato se teško živi!
Molim svoje prijatelje da podignu ovu parolu koju držimo, na kojoj piše „ Srbija pa sve ostalo”. Kada ova parola zavlada, u glavama Crnotravaca, Leskovačana, Nišlija i cele Srbije, Srbija će početi da se diže i da bude država. Dokle god proevropske stranke vode Srbiju, Srbija ide ka ponoru. Ko nas to upozoravas trinaest godina godina - SRS! Ko to najbolje radi od svih nas radikala - Vojislav Šešelj u Haškom tribunalu.
Kada su radikali u zatvoru ili nisu u Skupštini, srpskom narodu je teško. Danas najveći domet srpske nacionalne politike u režiji proevropskih stranaka, stranaka koje su omiljene i u Briselu i u Vašingtonu, jeste SAO Severno Kosovo (srpska autonomna oblast Kosovska Mitrovica – severni deo).
Podsećamo, kada su dolazili na vlast rekli su da imaju razumevanje svojih prijatelja u Vašingtonu i Briselu koji će da isprave istorijske nepravde prema srpskom narodu. U ispravljanju svih istorijskih nepravdi mi ostajemo bez dela teritorije, promovišemo nove političke principe i na bazi tih principa, ukoliko zažive zahvaljujući ovih đilkošima koji su na vlasti, imaćete autonomne oblasti i u Subotici, Bosilegradu, Dimitrovgradu, Novom Pazaru, Sjenici, u Tutinu, a mlađani Dinkić može da se seti da tako nešto postoji i u njegovom Vlasotincu. To je vrhunac te politike, da se ništa u Srbiji ne radi, da Srbija dokazuje svoju privrženost Evropskoj Uniji tako što će da se kupuje krastavac iz Nemačke, paradajz iz Španije. I mi treba da budemo prezadovoljni, mi smo na putu prema Evropskoj Uniji, što reče onaj Englez: da odložimo to do aprila 3000. godine. Nemam ništa protiv što neki vole da čekaju taj datum ali sam siguran da na ovom trgu nema čoveka koji bi uskliknuo od radosti čekajući april tri hiljadite. Šta će do tad da se desi - ostaćemo bez svega. Zato molim moje prijatelje, da još jednom podignemo ovu parolu i da svako od nas zapamti da je ovo izlaz za Srbiju. U centar našeg razmišljanja da stavimo Srbiju i srpske nacionalne interese. A baš nas briga za Evropsku Uniju koja ionako ne postoji. Možda sam ja nešto i pogrešio.
Ovih dana kažu da je vlast Kipra otišla u Rusiju da se pozajmi – nije otišla u Brisel. Njihov patrijarh je ponudio kompletnu imovinu Kiparske pravoslavne crkve da se Kipar izvuče iz krize. Kipar je član Evropske Unije pa ne želi da sluša Evropsku Uniju a mi imamo neke ljude koji su svesni da Srbija nikad neće biti član Evropske Unije i trude se da poslušaju prelepu lepoticu Keti. Velika Britanija vodi akciju kako da organizuje referendum da Velika Britanija više ne bude u Evropskoj Uniji a onda ode ovaj silikonski vojnik Srbije, junačina od usana, u Veliku Britaniju i onda ga ministar spoljnih poslova Velike Britanije pohvali i kaže: podržavamo Srbiju na putu ka Evropskoj uniji. U lice mu kaže ono što bi mi uSrbiji na potpuno drugačiji način, nama prepoznatljiv, rekli. Englezi ne žele da čuju za Evropsku Uniju, 70-80 posto Nemaca ne želi da čuje za Evropsku Uniju, nema Španca koji želi da čuje za Evropsku Uniju, ni Italijana, ni Grka ni Bugarina, nema Rumuna. Ne postoji niko ko veruje u Evropsku uniju, ali postoji trijumvirat: master muftija iz Bajčetine, silikonski vojnik i ono prepodobno koferče. Hajde što oni veruju, nego što teraju druge da veruju i da im aplaudiraju. E to je naš problem!
Problem je što ne verujemo Srbiji, što ne verujemo u naše potencijale i u našu snagu. Možemo da se organizujemo, potrebno je samo da to poželimo. I potrebno je da ova parola zacaruje našim glavama a da što pre zaboravimo Evropsku Uniju i da na svakom mestu proganjamo ove fukare koje još u ovako opustošenoj Srbiji pričaju o srećnom putu ka Evropskoj Uniji.
I zapamtite, Srbija je večna dok su joj deca verna!
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR