Poslednji sporazum „crnogorski obavezno, srpski ko hoće“ između premijera Igora Lukšića i tri opozicione stranke, predstavlja najveću podvalu Srbima i poslednju izdaju srpskih nacionalnih interesa. Poslednju, jer posle izdaje Srpskoga jezika, garanta postojanja srpskoga naroda, lideri takozvane prosrpske opozicije više nemaju šta izdati. Odnarođeni kvaziopozicionari su dali sebi za pravo da iznesu na politički buvljak Srpski jezik i prodaju ga šefu režima Milu Đukanoviću, osvjedočenom naprijatelju srpskog naroda. Koju godinu ranije, isti politički establišment je na buvljak iznio Državnu zajednicu i prodao je na pokradenom referendumu. Za sve vrijeme „čuvanja“ zajedničke države, (tj. novca koji su od Beograda dobili da pomognu narodu i spase državu), kleli su se, dakako, da na falsifikatu i antisrpstvu stvorenu „državoliku tvorevinu“ nikad priznati neće. Između izdaje države i izdaje Srpskoga jezika, u hodu su se privikavali na „realnost“ i „mahinalno“ skakali na himnu Sekule Drljevića, slikajući se ispod zastave „obnovljene državnosti“. Usput su prosrpski lideri, takmičeći se sa režimom ko će se više dopasti „zapadnim prijateljima“ tj. srpskim neprijateljima, „objašnjavali“ obmanutom srpskom narodu da identitetska pitanja nijesu bitna (čitaj: antievropska su i staromodna), važni su kriminal i korupcija?! Nijesu lideri prosrpskih stranaka zaboravljali naglašavati ni značaj „evroatlantskih integracija“, promovišući „evropske vrijednosti“ poput „parade ponosa“. Tako su i ličnim primerom dokazivali srpskom narodu da je srpsko nacionalno i tradicionalno shvatanje sistema vrijednosti nešto mnogo retrogradno i, kao takvo, kamen spoticanja na „evropskom putu“ koji „nema alternativu“. Nijesu više gadljivi ni na svetsku organizaciju za ubijanje po Planeti, zvanu NATO pakt. Naprotiv, rado odu kod njih na kaficu da im „objasne“ zašto ih Srbi ne vole.
Izgleda da je i Srpska Pravoslavna Crkva stavljena na prodaju. I to od onih koji je vode u Crnoj Gori?! Naime i na žalost, glavni njeni čuvari uporno izbjegavaju da je nazovu srpskim imenom, ponizno se režimu nudeći.
Stranka srpskih radikala godinama upozorava srpski narod na izdajničke poteze tzv. opozicionih stranaka, ali taj isti narod ih je na poslednjim izborima nagradio udobnim skupštinskim klupama, iz kojih mogu nesmetano da trguju srpskim nacionalnim interesima.
Razmjere posledica poslednjeg izdajničkog čina lažnih opozicionara, prihvatanje obaveznog školovanja na crnogorskom jeziku i obaveznog predmeta crnogorski jezik uz „Srpski ko hoće“, za djecu kojima je Srpski maternji jezik, nadilaze sve dosadašnje izdaje. I sva naknadna „tumačenja“ sporazuma tipa „Srpski i crnogorski ravnopravno“ i slično, ne znače ništa drugo nego baruštinu u kojoj će se, i po režimskom namontiranom popisu većinski jezik Srpski, izgubiti. Nasilje zvano nastava na crnogorskom jeziku, uz antisrpske i nenaučne školske programe, je poslednji akt industrije zla, koja ima zadatak da sakrije istinu, a promoviše laž, i da potpuno ispere mozak i zatre pamćenje našoj djeci. A sve u funkciji pravljenja „novog čovjeka“ bivšeg ministra Backovića. Konačan rezultat ovog sporazuma, kojim su i SDP-ovci zadovoljni, (onda možete misliti koliko je pravedan i dobar za Srbe), je nestajanje Srpskoga jezika a sa njime i srpskog naroda u Crnoj Gori. Jer, jezik umire poslednji.
Jedini garant opstanka Srba na ovim prostorima je školovanje srpske djece na Srpskom jeziku, odvojeno od djece kojima je maternji neki drugi jezik. I bez tzv. crnogorskog jezika! Sve drugo predstavlja obmanu udružene vlasti i provladine opozicije i zamka je za srpski narod, koji bi kroz školovalje djece na tuđem jeziku, čak i sa primjesama Srpskog u bilo kojoj varijanti, vrlo brzo bio asimilovan.
Stoga, Stranka srpskih radikala upozorava srpski narod, da u ime svog duhovnog i biološkog opstanka, mora preuzeti odgovornost za budućnost svoje djece. Važno je da Srbi budu svjesni činjenice, da će dalekosežno, nesagledivo teže posledice po opstanak njihovog potomstva, imati nastava na tzv. crnogorskom jeziku, nego gubljenje jedne školske godine. Ukoliko dopustimo da naša djeca nastavu u školi slušaju na tuđem jeziku, ona više neće biti ni naša, ni srpska! Biće bezlična masa poluobrazovanih sluga zapadnim bogatašima i domaćim tajkunima. I živjeće kao robovi u zemlji prividne slobode, u kojoj pridjev „srpski“ neće smjeti izgovoriti.
Poslednjim izdajničkim činom lažnih opozicionara, srpskom narodu je sve oteto, pa je tako i formalno okupiran. Stranka srpskih radikala poziva trezveni dio naroda, koji više ne vjeruje lažnim opozicionarima, da nam se pridruži, kako bi se zajedno izborili za svoja osnovna ljudska prava. Jedino tako možemo vratiti Srpski jezik u škole, a srpskom narodu pogaženo dostojanstvo. Za iskrene patriote, kakvi su Srpski radikali, Srpski jezik, Srpska crkva i srpska država, nikad ne mogu biti na prodaju.
Predsjednik,
Vidosava Ostojić
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR