SRS je podnela dve interpelacije Narodnoj skupštini Republike Srbije, 26. i 27. jula 2011. Godine, u vezi sa aktuelnom politikom Vlade Republike Srbije prema Kosovu i Metohiji i odnosom režima Borisa Tadića prema NATO-u. Očekuje se da će se interpelacije najkasnije do sredine septembra naći na dnevnom redu Skupštine.
Objavljujemo dokumenta u celini.
REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA
POSLANIČKA GRUPA
SRPSKE RADIKALNE STRANKE
27. jul 2011. godine
BEOGRAD
PREDSEDNIKU NARODNE SKUPŠTINE REPUBLIKE SRBIJE
Na osnovu člana 129. Ustava Republike Srbije i člana 220. i 221. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosimo:
INTERPELACIJU
o radu Vlade Republike Srbije po pitanju:
Da li aktuelna politika Vlade Republike Srbije u vezi sa Autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija predstavlja narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije?
Poštujući Ustav Republike Srbije, suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, kao i većinsku volju građana, poslanici Srpske radikalne stranke koji podnose ovu interpelaciju, smatraju da je neophodno razjasniti u Narodnoj skupštini pogubne posledice politike republičke vlade prema autonomnoj pokrajini Kosovu i Metohiji, kojima se narušava teritorijalni integritet Srbije i krši Ustav.
Poslanici Srpske radikalne stranke smatraju da ni jedan deo Srbije nije vlasništvo ni jedne vlade, političke stranke ili funkcionera. Niko u ime Srbije ne sme da trguje srpskom teritorijom i da posredno ili neposredno, de facto ili de jure prizna samoproglašenu nezavisnost Kosova i Metohije.
Vlada Republike Srbije je spremna da zarad sticanja statusa kandidata za Evropsku uniju ispuni sve zahteve Brisela, a jedan od njih je uspostavljanje dobrosusedskih odnosa, što podrazumeva faktičko priznanje tzv. države Kosovo.
To što čini Vlada Republike Srbije predstavlja najjači udarac srpskim nacionalnim interesima. Republička vlada na ovaj način ugrožava ustavni poredak, krši zakone i narašuva civilizacijske norme.
Ovlašćeni predstavnik Srpske radikalne stranke za ovu interpelaciju je narodni poslanik Boris Aleksić.
OBRAZLOŽENjE
U preambuli Ustava Republike Srbije navodi se sledeće: „polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deoteritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima, građani Srbije donose Ustav Republike Srbije.“ Prilikom stupanja na dužnost, predsednik Republike, pred Narodnom skupštinom polaže zakletvu koja glasi: „Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije,uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.“
U članu 182. stoji: „Republika Srbija ima Autonomnu pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohija. Suštinska autonomija Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija urediće se posebnim zakonom koji se donosi po postupku predviđenom za promenu Ustava.“
Rezolucija SB UN 1244 prvenstveno se odnosi na ranije rezolucije Saveta bezbednosti: 1160, 1199 i 1203, iz 1998. Rezolucija 1160 sadrži izjavu priznanja i jemstva suvereniteta i teritorijalne celovitosti Savezne Republike Jugoslavije, to jest Srbije i Crne Gore od strane Ujedinjenih Nacija. U njoj se posebno kaže sledeće: (Savet bezbednosti) “Potvrđuje privrženost svih država članica suverenitetu i teritorijalnoj celovitosti Savezne Republike Jugoslavije...” Ista izjava je ponovljena u rezolucijama 1199 i 1203 iz 1998. U Rezoluciji 1244 iz 1999. još izričitije se kaže da (Savet bezbednosti) Iznova potvrđuje privrženost svih država članica suverenitetu i teritorijalnoj celovitosti Savezne Republike Jugoslavije i drugih država u regionu, u skladu sa Helsinškim završnim aktom i Aneksom 2.
Republička vlada je ulaskom u direktne pregovore sa šiptarskim separatistima (bez UNMIK-a) protivustavno započela faktičko priznanje nezavisnosti tzv. države Kosovo. Na ovaj način krši se Ustav, ali i Rezolucija SB UN 1244.
Po međunarodnom pravu priznanje država može biti:
- De jure – vrši se putem izričitog formalnog akta.
- De facto – nastaje kada država stupa u odnose sa nepriznatom državom ili vladom bez prethodnog izričitog akta.
Ekonomski sporazumi pojedinih država sa SSSR-om između 1921. do 1924. godine smatraju se faktičkim priznanjem Sovjetskog saveza.
Borislav Stefanović imenovan od strane republičke vlade kao šef tima za pregovore, sa šiptarskim separatistima je razgovarao i o CEFTA sporazumu – ugovoru o slobodnoj trgovini koji je zaključen 2006. godine. 2006. godine UNMIK je učestvovao u razgovorima. Međutim, 2011. godine republička vlada je preko svog ovlašćenog predstavnika Borislava Stefanovića uz savete EU i SAD eliminisala UNMIK i započela direktne pregovore sa šiptarskim separatistima i teroristima. U prošlosti zaključivanje ekonomskih ugovora sa nekom državom predstavljalo je njeno faktičko priznanje. Režim Borisa Tadića po pitanju Kosova i Metohije uz posredništvo EU povlači isti potez.
U sporazumu koji je Borislav Stefanović u ime republičke vlade dogovorio 2. jula 2011. godine za administrativnu liniju prema KiM upotrebljava se reč „granica“. KiM pod kontrolom šiptarskih terorista i trgovaca ljudskim organima i Srbija su prema ovom sporazumu ravnopravne strane, što znači da su subjekti međunarodnih odnosa tj. države. Prema tom sporazumu: stanovnici svake strane treba da budu u mogućnosti da slobodno putuju u okviru ili preko teritorije druge strane. Ovakvu formulaciju mogu da propišu i dogovore samo suvereni činioci međunarodnog prava i međunarodnih odnosa – države. U sporazumu se preciziraju i prava „građana obe strane.“ Svaka strana će preduzeti sve mere da omogući građanima druge strane da putuju neometano preko i kroz teritoriju druge strane koristeći vozačke dozvole koje su izdale njihovi matični organi. Na ovaj način se još jednom potvrđuje da republička vlada faktički priznaje Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu. Ko priznaje neki dokument, priznaje i organ (instituciju) koja ga je donela.
Šiptari su ovim sporazumom čak dobili pravo da u ličnim dokumentima menjaju prezimena Srba i njihovo državljanstvo. Srpska prezimena se nakon sporazuma u novim dokumentima zvršavaju na „i“ dok je srpsko državljanstvo preformulisano u „kosovsko“. Navedenim potezima republička vlada i režim Borisa Tadića su faktički priznali samoproglašenu nezavisnost tzv. države Kosovo, prekršili Ustav, zakone i Rezoluciju 1244. Na ovaj način režim Borisa Tadića prihvata nasilnu asimilaciju Srba, što predstavlja zločin protiv čovečnosti jer se nasilno menja etnička slika i omogućava dominacija jedne etničke grupe nad drugom!
Boris Tadić je, kako su preneli mediji, početkom juna izjavio: „Srbija ideju o stvaranju velike Albanije smatra opasnom, ali bi mogla sa tim da živi, ako bi postojala sporazumna rešenja". Na ovaj način Tadić brutalno krši Ustav i zakone Srbije jer daje izjavu kao predsednik države da je tzv. velika Albanija prihvatljiva za Srbiju. Ipak ovom izjavom se potpuno rasvetljava politika režima i Demokratske stranke prema Kosovu i Metohiji.
Na osnovu dosadašnjih političkih poteza jasno je da je Vlada Republike Srbije spremna da sticanje statusa kandidata za članstvo u EU plati delom teritorije Srbije.
Republička vlada krši Ustav, zakone i Rezoluciju 1244, jer je ušla u proces faktičkog priznanja samoproglašene nezavisnosti tzv. države Kosovo i čini zločin nad sopstvenim stanovništvom prihvatajući njegovu nasilnu asimilaciju i nestanak u južnoj srpskoj pokrajini.
Mi dole potpisani poslanici tražimo od republičke vlade da poštuje Ustav i zakone Republike Srbije, zaštiti građane u autonomnoj pokrajini i državnu teritoriju.
- U prilogu dostavljano potpise narodnih poslanika koji podržavaju interpelaciju.
REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA
POSLANIČKA GRUPA
SRPSKE RADIKALNE STRANKE
26. jul 2011. godine
BEOGRAD
PREDSEDNIKU NARODNE SKUPŠTINE
Na osnovu člana 129. Ustava Republike Srbije i člana 220 i 221. Poslovnika Narodne Skupštine Republike Srbije, podnosimo
INTERPELACIJU
o radu Vlade Republike Srbije po pitanju:
ULOGA VLADE REPUBLIKE SRBIJE U PROCESU PRIKLjUČENjA SRBIJE NATO PAKTU
Poštujući volju i opredeljenje većine građana Srbije, poslanici Srpske radikalne stranke koji podnose ovu interpelaciju, smatraju da je neophodno otvoriti raspravu u Skupštini Srbije o različitim procesima koje sprovodi Vlada Srbije i njeni organi i institucije a koje za krajnji cilj imaju takozvano „tiho“ ili „puzeće“ učlanjenje Srbije u NATO.
Sve ovo je u direktnoj suprotnosti sa Rezolucijom skupštine Republike Srbije o vojnoj neutralnosti i može imati nesagledive posledice po budući razvoj Republike Srbije.
Ovlašteni predstavnik Srpske radikalne stranke za ovu interpelaciju je narodni poslanik Božidar Delić
OBRAZLOŽENjE
Narodna Skupština Republike Srbije je u maju mesecu izglasala Zakon o potvrđivanju ugovora između Vlade Republike Srbije koju predstavlja ministarstvo odbrane i grupe nacionalnih direktora NATO za kodifikaciju – saveznički odbor 135 o usvajanju NATO kodifikacionog sistema.
U junu mesecu izglasan je Zakon o ratifikaciji sporazuma sa NATO-om o bezbednosti informacija i Kodeksu o postupanju. I u jednom i u drugom slučaju poslanici Srpske radikalne stranke su ukazali na činjenicu da ratifikacija ovih sporazuma predstavlja još jedan korak više u priključenju Srbije NATO paktu i zatražili odgovor Vlade po tom pitanju.
Posle ratifikovanja sporazuma o bezbednosti informacija i Kodeksa o postupanju 29. juna 2011. godine i posle samita NATO pakta u Beogradu od 13 – 15. juna postalo je očigledno da Srbija, odnosno njena „proevropska“ vlast ubrzavaju tempo pristupa toj zločinačkoj organizaciji koja i danas u našem susedstvu u Libiji ubija i uništava libijski narod isto kao što su to radili na našim prostorima 1999. godine.
Naravno aktuelna Vlada, posebno ministar odbrane pa i sam predsednik Republike Srbije, istrajavaju u tvrdnjama da Srbija ne ide u NATO i da nema promene stava o vojnoj neutralnosti, a sporazume pravdaju potrebom boljeg iskorištenja mogućnosti koje pruža program „Partnerstvo za mir“.
No kad smo već kod tog programa setimo se reči predsednika Srbije prilikom potpisivanja okvirnog dokumenta u Briselu 14. decembra 2006. godine „želeo bih da na kraju ovog procesa sve balkanske države vidim u NATO-u, potpuno integrisane u NATO sistem“.
Posle izbijanja afere „Vikiliks“ interesantne su dve depeše u vezi NATO-a. U prvoj od 8. decembra 2008. godine, posle sastanka ministara spoljnih poslova NATO zemalja, iznesen je stav „Beograd ide evroatlanskim smerom, ali da te težnje treba pažljivo prikriti“.
Druga beleška je nastala 5. februara 2010. godine posle sastanka Jovana Ratkovića spoljnopolitičkog savetnika predsednika Tadića i gospođe Meri Vorlik, ambasadora Amerike u Srbiji.
Pri tom gospođa Vorlik prenosi „Tadić veruje da Srbija ne može zauvek ostati izvan NATO-a, ali o tome ne govori često zbog toga što je ovo pitanje politički osetljivo“.
Ako tome dodamo i sporazum između Vlade Republike Srbije i Vlade SAD o zaštiti statusa, pristupu i korištenju vojne infrastukture u Republici Srbiji koji je u ime Vlade potpisao predsednik Tadić u Vašingtonu 7. septembra 2006. godine sa državnim sekretarom SAD-a Kondolizom Rajs, dobijamo potpuniju sliku o približavanja NATO pakta.
To je ubedljivo najgori sporazum koji je ikada u istoriji potpisao bilo koji zvaničnik sa prostora Srbije, i dovoljno govori o tome koliko je uošte Srbija suverena država.
Održavanje NATO samita u Beogradu jasno govori da je ne samo ministar Šutanovac već i cela Vlada zauzela kurs koji postepeno ali neminovno vodi ka članstvu u NATO i da je u jednom trenutku više neće biti važno da li je Srbija formalno u NATO-u.
Ako iz domena politike pređemo na konkretne aktivnosti u Vojsci Srbije u različitim oblastima, možemo zaključiti sledeće:
- terminološki: preuzeta je terminologija NATO pakta, pravila i standardi.
- vizuelni: NATO uniforme, pozdravljanje i ophođenje, činovi (brigadni general i komodor)
- organizacijsko formacijski: organizacija i formacija je potpuno prekopirana od NATO pakta. Reforme u Vojsci Srbije sprovođene su pod kontrolom kancelarije NATO pakta pri MO. U MO u sklopu Sektora za ljudske resurse forimirana Direkcija za promenu karijere u čijem će sastavu centar „Prizma“ (centar za prekvalifikaciju)
U komandi NATO pakta u Briselu formirana je stalna Misija od 15 članova na čelu sa ambasadorom pri NATO paktu.
- ideološko-obrazovana: sve je usmereno ka NATO paktu i primenjuju se standardi te organizacije. Školovanje velikog broja oficira u NATO zemljama primer (14 kadeta u Americi a samo 1 u Rusiji) veliki broj kurseva gde se oficiri obučavaju u različitim NATO procedurama. Uvođenje zvanja prvog podoficira na nivou svake jedinice i čitave Vojske.
- materijalni: iako u VS nije bilo većih kupovina opreme osim sredstava veze, jedan od osnovnih zahteva taktičko-tehničkih studija za opremanje sadrži zahtev za kompatibilnost sa opremom NATO pakta.
Na osnovu svega napred iznetog jasno je da Vlada i njeni ministri ne poštuju skupštinsku Rezoluciju o vojnoj neutralnosti.
Mi dole potpisani poslanici tražimo da se Vlada jasno odredi po pitanju učlanjenja u NATO pakt u svetlu skupštinske Rezolucije o vojnoj neutralnosti iz 2007. godine i da prekine sve aktivnosti posebno u ministarstvu odbrane koje vode približavanju Srbije NATO paktu.
Predsednik poslaničke grupe
Dragan Todorović
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR