Prije par dana u Podgorici su se srela Canetova braća po Parizu, sa jedne, i braća po izdaji srpskih nacionalnih interesa, sa druge strane. Staratelji iz Brisela i Vašingtona okupili su istodobno na jednom mjestu nekoliko svojih štićenika, pretežno antisrpske naravi. Tako je obespravljeni srpski narod u Crnoj Gori mogao sit da se nasluša i nagleda „strateških partnera“ u zatiranju srpskih korijena na brdovitom Balkanu. Sve Soroševa braća od tetaka, sve sami izabranici „visokih predstavnika“ i njihovih „zapadnih prijatelja“, tj. osvjedočenih srpskih neprijatenja, i svi od reda zaštitnici evroatlantskih interesa u Srbiji i Crnoj Gori. Uz to, dakako, papagajski ljubitelji „evropskih vrijednosti“ u koje spada i gej parada. Sastala se gospoda špekulanti i prijateljski podijelila Canetove donacije, neophodne u borbi protiv srpskih nacionalnih interesa.
Glavna ličnost ove parade obožavalaca evroatlantskih integracija i NATO-pakta, (kao garanta sigurnosti njihovog krupnog kapitala), bio je bivši patriota, a sada tihi poštovalac „realnosti“ na Kosmetu, Tomislav Nikolić. Nabas je doletio Nikolić iz Beograda da javno oprosti Milu Đukanoviću ono, što mu ni Bog, ni ljudi nikad oprostiti neće! Dobri Bog sve i da hoće, oskrnavljene Svetinje Kosmetske i prekopani grobovi srpski, dati mu oprosta nikad neće! Doletio je Nikolić da čvrsto stegne ruku onome, koji je ruku pružio šiptarskim teroristima i čestitao im oteto Kosovo. Nikolić je doletio i odao priznanje za najsramniji čin, koji je zvanična Crna Gora, od kad postoji, učinila. Usput je iskoristio da javno udari packu svom konkurentu kod zajedničkih zapadnih gazda, Borisu Tadiću. Ovaj revanš Nikolića, Tadić je, mora se priznati, i zaslužio. Jer, dok je Nikolić još glumio patriotu, Tadić je, a zora doletio, i prvi ugrabio da čestita Đukanoviću ubistvo velike, zajedničke države.
Ovim sramnim priznanjem najsramnijeg čina, Nikolić je pred svojim starateljima sa Zapada napravio krupan korak, koji obećava da će, kao budući državnik, u ime Srbije, priznati „susjednu državu Kosovo“.
DPS-ov „politički relevantni subjekat“, Tomislav Nikolić, sastao se u Podgorici i sa „predstavnikom ‘većinskog’ srpskog naroda u Crnoj Gori“, Andrijom Mandićem i obećao mu podršku u borbi za „status koji neće biti status nacionalne manjine“. Mandić tom prilikom, revnosno pred kamerama, nabroji koja prava treba da imaju Srbi u Crnoj Gori?! Kao da Srbi ne znaju koja im prava Crnogorci ne daju. I kao da oni na svojoj koži nisu najbolje osjetili „blagodeti“ uskraćenih ljudskih i nacionalnih prava. Ni jednom riječju Mandić ne reče da se on već, sa „poklopcem“ od 15%, izborio da Srbi ne budu nacionalna manjina. (A da jesu, kamo sreće, jer bi tada imali prava koja imaju, recimo Albanci u Crnoj Gori, pa bi, između ostalog, mogli školovati svoju djecu na svom, Srpskom jeziku.) I ne reče Mandić da se, zajedno sa svojim budućim koalicionim partnerom Đukanovićem, bori svim silama da još malo Srba asimiluje u Crnogorce, kako bi im namakao onaj nedostajući procenat do većine. Kad tako, (milom ili silom), na sledećem popisu Đukanović dobije još jedan elemenat svoje „uspravne državnosti“ – 50% plus jedan Crnogoraca, (Mandić mu je „državni jezik“ jesenas priznao), Srbi će ostati u nedefinisanom vakuumu između 15 i 50%. Ni manjina, ni većina! Status - niko i ništa! Svi srpski neprijatelji, iz motiva rasrbljavanja Crne Gore, bore se za ovakav status Srba.
Gledajući na ekranu zabrinuta lica dvojice „srpskih predstavnika“, narod je povjerovao u njihovu golemu brigu za ugroženim Srpstvom. Taman toliko koliko im vjeruje da crkoše što Mađarska nema mora.
No, briga na licima Tomislava Nikolića i Andrije Mandića nije što srpska djeca u crnogorskim školama ne smiju u vježbankama da napišu: Pismeni zadatak iz Srpskog jezika, „da nebi unosili zlu krv među đake“, nego što pred svojim zapadnim gazdama ne mogu da opravdaju i ispune davno preuzete i dobro naplaćene obaveze. Ne mogu, a obavezali su se i avans uzeli, da unište Srpsku radikalnu stranku - svaki u svome ataru. Onaj u Srbiji, ovaj u Crnoj Gori. Ali, nekako im ne polazi za rukom, a finansijeri pritisli. Traže rezultate. Pa možda nekom zajedničkom strategijom da pokušaju?... Džaba se trudite, gospodo izdajnici srpskih nacionalnih interesa. Sve strategije i sve gomile prljavih para, domaćih i svetskih parajlija, neće moći uništiti Srpsku radikalnu stranku. Neće moći, jer ideologija srpskog nacionalizma, na kojoj počiva Srpska radikalna stranka, nije kupljena na pazaru gdje koristokratija za pare trampi srpske nacionalne interese, nego je nikla iz gena srpskoga bića.
Zajednički imenitelj za svu pomenutu zapadnopuzeću gospodu jeste, da su svi dokazani trgovci. Da bi se kod “visokih predstavnika“ deklarisali kao poželjni partneri, neko je prodao cio narod i državu, sa svim što je u njoj bilo. I vazduh je, pride dao na biohemijsko zaprašivanje. Neko je prodao svoje ideale i svoga kuma – najskuplju srpsku glavu. Neko prodade Srpski jezik, a sa njim amanet predaka i sudbinu potomaka...
Predsjednik Stranke srpskih radikala
Mr Vidosava OSTOJIĆ
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR