Pokrajinski sekretar za poljoprivedu, vodoprivredu i šumarstvo, Goran Ješić, obećao je da će uložiti 100 miliona evra u kanalsku mrežu za navodnjavanje i konstatovao da je problem navodnjavanja rešen na tek 2-3 odsto obradivog zemljišta.
Srpski radikali smatraju alarmantnom činjenicu da svega 2,2 odsto zemljišta ima regulisano navodnjavanje. Navodnjavanje je srednjoročnom strategijom JVP „Vode Vojvodine“ do 2009.godine bilo određeno na 110.000 hektara, od kojih je u upotrebi bilo 50.000 hektara, 40.000 hektara tek treba da se revitalizuje a na 20.000 xektara potrebno je izgraditi novi sistem. Rezultati ove strategije nisu vidljivi obzirom da ništa nije urađeno.
Regionalni Prostorni plan AP Vojvodine, usvojen u decembru 2011. godine, navodi da su zalivni sistemi izgrađeni na 90.000 hektara, od kojih na 40.000 hektara treba izvršiti popravku. Nameće se zaključak da strategije i prostorni plan služe da se planirana površina za navodnjavanje još više smanji a rok prolongira. Jasno je da godinama unazad nije ulagano u delatnost ovog preduzeća i sasvim je opravdano da se poljoprivrednici žestoko bune protiv nametnutih naknada. Rezultati ulaganja koja treba da doprinesu razvoju AP Vojvodine nisu vidljivi pa samim tim nije opravdano da se od poljoprivrednika ubiraju drakonske naknade.
Na osnovu uvida u izveštaj o poslovanju JVP „Vode Vojvodine“, samo u periodu prošlog saziva Vlade „kontinuiteta“ AP Vojvodine, utvrđeno je da su ostvareni prihodi od 13.21 milijardi dinara. U strukturi prihoda najveći udeo, oko 65 odsto, imaju prihodi od naknada (naknade za odvodnjavanje imaju najveće učešće), zatim prihodi iz budžeta AP Vojvodine, premije, subvencije i dotacije sa udelom oko 20 odsto. Ovakav izveštaj o poslovanju jasno ukazuje da pozitivan bilans nije postignut zahvaljujući realno dobrom poslovanju već se finansira na štetu građana, poljoprivrede i privrede u celini.
Nakon usvajanja novog Zakona o vodama, od 01.01.2011. godine, naknade za vode tretiraju se kao prihod Budžetskog fonda za vode AP Vojvodine. Po ovom osnovu ubira se još 6.6 milijardi dinara. Ukupna izdvajanja građana iznose čak 20 milijardi dinara a uprkos ovolikim prihodima, u kanalsku mrežu još uvek nije investirano. Poljoprivrednicima ne preostaje ništa drugo osim da gledaju u nebo i nadaju se dobrom prinosu. Zbog prinosa uništenih sušom dolazi do rasta cena namirnica. Nameće se logično pitanje - gde je završio novac od drakonskih naknada koje poljoprivrednici plaćaju?
Naplativost naknade za odvodnjavanje je prilično niska, iznosi oko 38 odsto, ali i pored ove činjrnice vlastodršci su procenili da naknadu treba dodatno povećati, čime su na savesne građane prevalili sav rizik od potencijalnih neplatiša. Poseban problem predstavlja činjenica da se naknade ubiraju i od građana i poljoprivrednika koji su poplavljeni i koji, umesto da dočekaju da im nadležni reše probleme, moraju da uzmu ašov i samostalno kopaju odvodne kanale. Za to vreme, bez obzira što nemaju prinose zemljišta, prinuđeni su da uredno plaćaju naknadu.
Nakon što je stupio na snagu protivustavni Statut AP Vojvodine, o visini naknada i aktivnostima u godišnjem planu umesto osnivača, Skupštine AP Vojvodine, odlučuje Vlada APV iza zatvorenih vrata. Poljoprivrednici su primorani da se blokadom puteva bore za svoja prava.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR