Piše: Vidosava OSTOJIĆ
Prije par dana je Ustavni sud Srbije zabranio djelovanje organizacije Otačastveni pokret Obraz i time, i zvanično potvrdio da je Obraz jedino patriotsko udruženje srpskog naroda u Srbiji. Klonirani evromanijaci u liku režima beogradskog, u nedostatku svog obraza, iz ljubomore što ga drugi imaju, jednoglasno izglasaše da ga ni drugi ne smiju imati. Bez trunke stida, srećan što je njegov režim priredio još jedan veliki ugođaj svojim protektorima, (jezuitske ili masonske naravi, svejedno), uvježbani evropoltron u liku režimskog činovnika iz sudske vlasti, izađe pred kamere i poče da piše novu državnu istoriju Srbije. Istoriju, u kojoj su patriotizam, moral i OBRAZ balast, a izdaja viteštvo.
Kad smo Te, veli, Srbijo ostavili bez fabrika, preduzeća, radnika i seljaka; bez vojske i oružja; bez odbrambene moći, sigurnosti i zaštite; bez zdrave hrane, vode i čistog vazduha; bez sela punih života, rada, mira i spokoja; bez naroda bezbrižnog i životom zadovoljnog; bez državnika, komandanata, generala, oficira, vojnika i vojničke časti; bez ljekara i profesora univerziteta – najumnijih srpskih glava; bez onih koji su branili Tebe i Tvoj narod; bez onih koji su znali ko su Ti prijatelji, a ko su Ti neprijatelji; kad smo, sa zadovoljstvom, ispunili sve obaveze prema Haškom tribunalu i svaku skupu srpsku glavu, koju su naši neprijatelji tražili, ubacili u hašku vučju jamu; kad smo, Srbijo, tvom dobrodušnom i miroljubivom narodu uspjeli da namaknemo duh NDH-ovskih ideologa i proglasimo ga genocidnim, iako i vrapci znaju da Srbi za to nisu sposobni; kad smo se crvenjeli dok smo se Tvojim dželatima izvinjavali, i oprost od njih tražili, zbog toga što ih je krv Tvoja prskala, dok su Ti Srbe ubijali; kad smo Te bacili na koljena da puziš pred čizmama nezasitih i krvožednih zapadnjačkih protuva i komesara; kad smo Ti savili kičmu, pa gledajući u zemlju, čekaš novi zahtjev iz Brisela i Vašingtona za svoj sopstveni razur; kad smo Ti, kao vrhunske vrijednosti poturili nemoral i trulež bezdušnog Zapada, a protjerali moral, tradiciju i ponos slobodarskog naroda; kad smo Te ubijedili da je sve što je tuđe ljepše nego Tvoje; kad smo Te naučili da se stidiš svoje slavne istorije, svoje tradicije, svojih predaka i svojih velikana; kad smo Ti uništili kompletan školski sistem, pa od pametne djece pravimo glupe zavisnike od kompjutera i sluge bezdušnog Zapada; kad smo Ti omladini, umjesto sigurne budućnosti i perspektive, obezbijedili droge u izobilju, i beskrajno beznađe; kad smo od Tvojih talenata napravili rasadnik iz koga zapadni bogataši presađuju najbolje primerke u svoje profitersko-zločinačke korporacije; kad nam ni Tvoj srpski jezik nije svetinja, često nije ni srpski, nego naš ili maternji, (da nam se manjine ne bi naljutile); kad sve učestalije dajemo na pismene zadatke jedinice, zbog ćirilice; kad smo Te, Srbijo, uz pomoć naših „zapadnih prijatelja“ zasijali bijelom kugom pa po Tebi cvjetaju evnusi u duginim bojama; kad smo omogućili Turcima da Te porobe, za početak serijama, investicijama i miješanjem u odnose naroda Raške; kad činimo sve što je u našoj moći da Te preravne Vojvodine otarasimo; kad smo Te, Srbijo, ostavili bez Kosova i Metohije i svetinja slavnih Nemanjića; kad smo Te ostavili bez časti i dostojanstva,... što će ti OBRAZ?!
Srbijo, mi Tvoji vlastodršci, još od 2000-te nemamo obraza, pa šta nam fali? Kad su nas tada zapadni imperijalisti, s vrećama para inaugurali na čelo Tvoje, i sudbinu Tvoju stavili u ruke naše, bilo je: ili vlast ili obraz, ne može oboje! Priznajem, bilo je tada nekih među nama koji smo još imali trunku obraza, ali koliko nas je to koštalo, to samo mi znamo. A koliko bi, tek, da smo imali cijeli obraz? Vjeruj mi, Srbijo, ta trunka obraza nam je izazivala noćne more, čim bi, po nagovoru svojih savjetnika iz Brisela i Vašingtona, nekim svojim učinkom, Tebi nanijeli štetu. Opterećivala nas je trunka morala, koja obavezno ide uz trunku obraza, miješajući po našoj nečistoj savjesti i grizući nas iznutra. To je bilo noću, po mraku. No, čim bi svanulo i ukazala nam se neka lična dobit, kao nagarada za poslušnost, već nam je bivalo lakše. Tako smo vrlo brzo shvatili da su privilegije, novac i moć, lijek za one koji imaju samo trunku obraza, i koji su spremni da se i te trunke odreknu... Pa da smo mi, Tvoj režim, imali obraza ne bi „pregovore“ sa Šiptarima vodili polu javno, a Kosovo priznavali polu tajno!... I shvatili smo, Srbijo, da ti obraz može biti samo opterećenje i remetilački faktor, i ništa drugo. Pa što će Ti, onda, obraz, Srbijo? Pogotovo ovaj Otačastveni, koji nije trunka nego čisti, časni, svijetli i visoko uzdignuti, koga smo Ti juče s lakoćom smakli?...
Sve nam ovo saopšti veseli časnik režimski u onih nekoliko rečenica, koje mu je gazda napisao, a on ih napamet naučio. I, zadovoljan uvjerenjem da je OBRAZ Srbije duboko zapretao, da nikad više nići neće, ode da primi zasluženu nagradu. Od fašističkog Zapada!
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR