Prenosimo integralnu verziju intervjua koju je novinar Presa Svetomir Marjanović obavio s Draganom Todorovićem, potpredsednikom Srpske radikalne stranke. Objavljeno u Presu 13. septembra 2009. godine.
U kabinetu Vojislava Šešelja, u sedištu SRS–a u Zemunu, gde smo razgovarali sa Draganom Todorovićem, na policama biblioteke u kojoj su sve Šešeljeve knjige, uredno i dalje stoji pedesetak knjiga Tomislava Nikolića.
Tu su i dve nove knjige Vojislava Šešelja koje su nedavno izašle. Jedna se zove "Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić", a druga "Haški denuncijent Tomislav Nikolić"...
I pored svega, godinu dana pošto ste izbacili Nikolića iz stranke i dalje držite njegove knjige pored Šešeljevih?
– Ne znam zašto bismo izbacili Nikolićeve knjige iz ove biblioteke. To je istorija SRS–a. Za mene je 8. septembar 2008, kada je on napustio SRS, linija koju nikada nisam prešao. Sve dok je Nikolić bio na ideologiji SRS–a, nije bilo nikakvih problema.
Da li ste pročitali sve knjige Šešelja?
– Ne.
Koja vam je omiljena?
– Mislim da je najbolja "Ideologija srpskog nacionalizma". Ali, odmah da vam kažem, ni nju nisam pročitao celu, ali jesam u velikoj meri.
Kako vi danas, pored svih ovih knjiga Vojislava Šešelja, gledate na odlazak Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića iz SRS–a?
– Kad sa ove distance gledam na sve to, prvo što vidim jeste da je najveća šteta naneta SRS–u, ali ništa manja štetu nisu pretrpele Srbija i Crna Gora. Mali broj ljudi zna da se u isto vreme kad je u Srbiji pokušano razbijanje SRS–a, isti proces dogodio i u Crnoj Gori.
Sa radikalima u Crnoj Gori?
– Ne, nego sa srpskom listom koju je pokušao da razbije Andrija Mandić po istom scenariju kako je Nikolić uradio u Srbiji. Bila je to sinhronizovana akcija s ciljem da se u Srbiji i u Crnoj Gori razbije srpski nacionalni korpus. Do 2008. u Srbiji su postojale tri institucije: vojska, crkva i SRS. Danas, pokušali su da razbiju SRS, vojska je već uništena, krenuli su i na SPC, hteli su da smene patrijarha...
Ko to radi?
– Oni koji Srbiju uništavaju proteklih 20 godina. Novi svetski poredak, SAD i EU...
Ali, ko je pokušao da razbije SRS i da podeli srpsku listu u Crnoj Gori?
– Zove se Stanko Subotić, zove se Milo Đukanović, zovu se američke i engleske obaveštajne službe...
Oni su naprednjake odvojili od vas?
– Nisu oni odvojili naprednjake, već Vučića i Nikolića. Pogledajte srpski portal u Crnoj Gori i nećete imati dileme. I setite se hotela "Ric", gde su se sastali sa Subotićem i Đukanovićem, i njihove priče da su tamo otišli zbog gasne elektrane u Novom Sadu. A pogledajte intervju Maje Gojković i videćete da je to laž.
Sve je to govorio Ratko Knežević, ali su Nikolić i Vučić to demantovali?
– Demantovali? Ja vam govorim da se ista stvar dešavala u Crnoj Gori kako bi se oslabio srpski nacionalni korpus. Sastavite sami kockice. Kako je čovek koji je 18 godina bio za veliku Srbiju, za granice Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, odjednom više nije za to?
Još jedna teorija zavere protiv Srbije.
– A da li je teorija zavere otimanje Kosova? Da li je zavera kad kažem da je usvajanje statuta Vojvodine rađanje nove federalne jedinice u Srbiji? Ako se statut usvoji, Vojvodina će, po scenariju Crne Gore, da se izdvoji iz Srbije. Da li je zavera izjava Martija Ahtisarija, koji kaže da Srbija neće u EU dok ne prizna nezavisnost Kosova, a MUP potpisuje memorandum sa Euleksom, koji se nalazi u planu Ahtisarija?
Ali, činjenica je da je SRS, posle odlaska Nikolića, sa blizu 40 odsto pala na oko 10 odsto podrške. I Zemun ste izgubili!
– To je tačno, ali nije prvi put da radikali doživljavaju takve padove. Posle obaranja vlade Nikole Šainovića u decembru '93, socijalisti su žestoko krenuli na nas. Tada smo bili kriminalci, ratni profiteri, zločinci... Posle izbora 2000. sa 78 pali smo na 23 poslanika. I sad je bilo isto, jer su nam posle odlaska Nikolića oteli 21 mandat.
Međutim, ono što se vidi jeste i da je SRS, posle odlaska Nikolića, sama počeo da sprovodi neke reforme...
– Nema reformi unutar SRS–a!
A kako onda vi zovete evidentnu promenu vaše retorike, isturanje u prvi plan nekih novih ljudi...
– A što ne pitate kako to da se ovoliki broj mladih, obrazovanih ljudi nije pojavio u vreme dok je Nikolić bio šef poslanika SRS?
Nikolić ih je namerno "gušio"?
– Sami odgovorite.
A to što u javnosti nema Nataše Jovanović, Vjerice Radete, Pop Lazićeve, ne čuju se više kletve...
– Kad bude razloga, mi ćemo odgovoriti isto kao i ranije, ili još žešće. Evo i primera. Kad mi po poslovniku Slavica Đukić–Dejanović nije dala reč u parlamentu, upitao sam je da li ona vodi UO "Galenike" ili Skupštinu? Za normalnog čoveka nema teže uvrede.
Da li je Šešeljeva ideja bila da se oni malo stariji sklone, a da neki novi...
– Niko nije sklonjen i ne želim da govori o tom klišeu koji pokušavate da stvorite.
Šta je kliše? To što ste isturili neke mlađe ljude, a sklonili one starije?
– Nisu uopšte sklonjeni. Mi smo u stranci razgovarali šta da radimo u ovoj situaciji jer je očito da je parlament postao ovakav kakav jeste. Kako da tome pariramo? I odlučili smo da to uradimo na ovakav način. Ali, kad je na dnevnom redu Zakon o katastru, onda o njemu govori Vjerica Radeta, koja je vrhunski pravnik, i to svi znaju.
Kao da se stidite toga što ste promenili retoriku i što na taj način pokušavate da povratite poverenje?
– Nije tačno. Reforme koje se odnose na politiku i na ideologiju SRS–a, a koje je želeo da sprovede Nikolić, kod nas se ne sprovode. I to je bio najveći problem. Jer, u čemu se danas razlikuje Boris Tadić od Tomislava Nikolića? Ni u čemu, osim što im DS spočitava da imaju mali staž u evroatlantskim integracijama.
Vi verujete da bi Nikolić, da je ostao, od SRS–a napravio naprednjake?
– SRS bi tada došao u poziciju da služi potpuno nečijim drugim interesima. Ali, danas matematički stvari stoje ovako: trećina ukupnog članstva nekadašnjeg SRS–a čvrsto je ostala tamo gde je i bila, oko 20 odsto je otišlo kod Nikolića, i to su oni koji veruju da će na lakši način ostvariti svoje ambicije vezane za vlast. Jer je Nikolić može sa svima, i sa DS–om, i sa SPS–om, sa svima...
Zar se to ne zove koalicioni kapacitet?
– Taj koalicioni kapacitet možete najbolje da proverite ispod Plavog mosta! A ostalih 50 odsto članstva nije otišlo iz SRS–a, ali je ljuto, uvređeno, smatra se iznevereno. Oni nisu otišli kod Nikolića i sada se polako vraćaju u SRS.
Ako je prošla godina bila u znaku naprednjaka, vi kažete da će sledeća biti vaša?
– U to sam sto posto siguran. Siguran sam da ćemo polako ali sigurno da se vratimo na naše stare pozicije, i to osećam po našem članstvu, koje želi da se bori za promenu nekih stvari. Sledeća godina će biti godina povratka SRS–a!
Mogu li opozicioni SRS, DSS, LDP, SNS...
– Izdajnike ne svrstavam u ovaj blok...
... zajedno mnogo jače da pritisnu vlast i izdejstvuju vanredne izbore?
– SRS će u Skupštini nastaviti saradnju s nekim opozicionim strankama, pre svih sa DSS–om i NS–om. U nekim slučajevima imamo iste ili slične stavove i sa LDP–om.
Pregovarate i sarađujete sa LDP–om?
– Nemam ja šta da razgovaram sa Čedomirom Jovanovićem, niti da mu postavljam pitanja bilo kakve prirode – zašto si uradio ovo ili ono...
Ali više napadate SNS, nego Jovanovića?
– Zato što Čeda nikoga ne vara! On otvoreno kaže šta misli i niko nema dileme kad je on u pitanju. On je za priznavanje nezavisnosti Kosova i to kaže, on je za usvajanje zakona o informisanju i to otvoreno kaže.
Znači, Čeda je pošteniji od Tome?
– Da, politički apsolutno! Zato sam i rekao da principi SNS–a važe ispod Plavog mosta.
I postoji šansa za zajednički nastup opozicije?
– Posle gotovo 20 godina aktivnog bavljenja politikom nikada nisam došao do ubeđenja da je tako nešto moguće. To je pokušavano nekoliko puta.
Kako onda očekujete vanredne izbore?
– Ne da ih očekujem, njih mora biti. Mislim da ćemo izbore imati na proleće. Verujem da će ukidanje viza za putovanje u EU kod vlasti stvoriti ubeđenje da je došlo vreme za vanredne izbore. Ali vrlo je verovatno da do izbora dođe i zbog urušavanja vladajuće koalicije.
Koja je najslabija karika u vlasti?
– Za razliku od drugih, ne mislim da je to neka od malih stranaka, već ona najveća – Demokratska stranka. U DS–u već postoji nekoliko centara unutar same stranke, koji mogu pocepati ovu stranku. Jedan je okupljen oko Bojana Pajtića, koji pokušava da odvoji Vojvodinu, a drugi oko gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa, koji sve što radi – radi da bi umesto Tadića postao predsednik Srbije.
Šta očekujete posle vanrednih izbora?
– Rano je govoriti o tome.
Da li biste prihvatili razgovor sa premijerom Mirkom Cvetkovićem oko političkog dogovora u vreme ekonomske krize?
– Ima jedna narodna pošalica koja kaže: "Dok radite Jeftu ne zovete, a posle, Jefto, ljuljaj dete". Nisu nas zvali ni kad su donosili ove katastrofalne zakona, Cvetković nas nije zvao ni kada je bio u Agenciji za privatizaciju i kada je privatizovao više od 90 firmi. I zašto bismo mi sad išli da razgovaramo o posledicama njihove politike.
A da li biste prihvatili poziv za razgovor sa predsednikom Borisom Tadićem?
– Nema razloga da Boris Tadić razgovara sa predstavnicima SRS–a. Postoji parlament u kome mi dobijamo ono što Tadić hoće da sprovede, a to su predlozi zakona. Ne bih se odazvao Borisu Tadiću niti bilo kome iz DS–a, jer su oni prevaranti. Oni ne drže reč. Posle prevare koju su nam napravili, apsolutno nemamo šta s njima da razgovaramo.
A da li biste zaveštali organe, kao što učinio Tadić?
– Nisam o tome razmišljao. Ali, u svakom slučaju, mislim da je ideja na mestu, da ima razloga.
Da li je Vojislav Šešelj pogrešio što je oterao Nikolića i Vučića iz SRS–a?
– Pitanje je pogrešno i tendenciozno...
Zašto?
– Nije njih Šešelj oterao, već je o tome odlučila Centralna otadžbinska uprava. Nije sporno da je Šešelj tome doprineo svojim čvrstim i nepokolebljivim odnosom prema našem programu i ideologiji, jer na tim pitanjima nema kompromisa. Njihov odlazak je urađen po već poznatom šablonu: prvo su bili reformatori koji su hteli da poboljšaju stranku, a kad su videli da su u ogromnoj manjini, pokupili su se i otišli. Po istom klišeu, onda su postali žrtve. Nikoliću prete ubistvom, stigao je atentator iz RS... A kad tražimo od policije i BIA podatke o tome, oni nam kažu da ih nemaju. To je kliše koji se uvek primenjuje u ovakvim situacijama, i to uz veliku pomoć medija, odnosno režima.
Da li ste vi ikad sami sebi postavili pitanje da li je Šešelj pogrešio?
– Ne, nikad nisam imao dilemu. Znate, postoje neke stvari koji su ipak nepromenljive. Laž i istina nikad ne mogu biti isto, pravda i nepravda. Izdaja i vernost programu i ideologiji nikad neće biti isto.
Ukoliko dođe do vanrednih izbora, da li ćete u vreme kampanje skinuti bedž sa likom Vojislava Šešelja, kao što je to uradio Tomislav Nikolić?
– Ne pada mi na pamet i to nema veze sa kampanjom, već sa odnosom prema istini, pravdi i borbi jednog čoveka za svoje ideje.
Da li očekujete da se Vojislav Šešelj uskoro vrati u Srbiju iz Haga?
– Ne bih se ni na koji način izjašnjavao o tome, zato što ne postoji argument na osnovu koga bih mogao da kažem da će se to dogoditi sutra, za godinu ili deset godina. Jer nema pravila u Haškom sudu kada je Šešelj u pitanju.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR