Reč ima gospodin Tomislav Nikolić po Poslovniku, zatim gospodin Batić po Poslovniku.
TOMISLAV NIKOLIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 225. i 226. zamolio bih predsednika Narodne skupštine, pošto je danas Dan holokausta nad Romima, da organizuje jednu skupštinsku delegaciju koja bi obišla neko romsko naselje, kao što se putuje u Moskvu, Lisabon. Može jedna delegacija uglednih narodnih poslanika, po izboru predsednika Narodne skupštine, da obiđe jedno romsko naselje u Beogradu. To je zato što, uz sve dosadašnje napore države da im bar malo olakša život. Evo, i gospodin Mićunović mi lupa, preneo se ritam. Mislim da nadolazeća kriza, koja će pogoditi mnoge građane Srbije, najpre će da se obruši na najsiromašnije stanovnike, a Rome svakako treba ubrojiti u one koji su najsiromašniji, koji mnogo strepe za svoju budućnost.
Mislim da bi im, bar ohrabrujuće reči predsednika Narodne skupštine, a ona ume da ohrabri, mnogo značile i predstavljale bi siguran znak da je Srbija, osim toga što govori o tome da je evropska država, u stanju da uradi nešto za svoje, rekao bih, najlojalnije građane.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem gospodine Nikoliću, vaša inicijativa je sasvim na mestu, posebno s obzirom na činjenicu da smo u dekadi integracije Roma u širu zajednicu. Molim šefove poslaničkih grupa da dostave imena poslanika, iz svake poslaničke grupe po jednog poslanika i da se obrate generalnom sekretaru u vreme pauze, da se dogovorimo o operacionalizaciji vaše ideje.
Reč ima gospodin Batić po Poslovniku.
VLADAN BATIĆ: Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, imam dva predloga. Jedan predlog je da iskoristimo prisustvo ministarke, gospođe Dragutinović, da Vlada povuče trenutno iz procedure zakon o državnim službenicima i udruženjima građana, da sutra bude dan za glasanje, da bi mogli da izglasamo izmene Zakona o putnim ispravama.
Juče sam upozorio da smo u potpunom cajtnotu, da je katolički božić na pragu, da ljudi treba da putuju. Ovim tempom mi nećemo moći da glasamo pre ponedeljka, a onda nam treba osam dana, prvo ukaz predsednika, da zakon bude objavljen i stupi na snagu. To je već nova godina. Nema smisla tako se poigravati sa mnogim ljudima koji treba da putuju u inostranstvo. Nadam se da se naši prijatelji iz nevladinih organizacija neće naći pogođenim, to je samo nekoliko dana.
U vreme kada sam bio ministar, mi smo u dogovoru sa nevladinim organizacijama, znači, pre više od pet godina, pripremili novi zakon o udruženjima građana. Nikada se nije našao na dnevnom redu, pa ne smatram da će nekoliko dana biti toliko velika prepreka. To je jedan predlog.
Drugi predlog je da Skupština Srbije čestita Skupštini Crne Gore činjenicu da je Crna Gora aplicirala, kandidovala se za članstvo u EU. Tu uopšte nisu bitne nekakve simpatije, antipatije. Moramo da izađemo iz tih okvira ljubavi, mržnje, sujeta, zle volje, prkosa i inata, to je činjenica. Tu poziciju Crne Gore treba pozdraviti. Ne vredi se duriti i ljutiti i nikoga vređati, nego to treba i nama da bude neka podrška. Činjenica je da je Crna Gora godinu dana već, nažalost, ispred nas, a tek su dve godine od kako se odvojila od Srbije, ali se činjenici i istini mora pogledati u oči.
Gospođo predsednice, predlažem da u ime Skupštine Srbije uputimo jednu čestitku Skupštini Crne Gore zbog ove činjenice i ovog događaja. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem na inicijativama.
Reč oma Gordana Pop-Lazić po Poslovniku. Izvolite.
GORDANA POP-LAZIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, naravno ispred SRS želim da kažem da nije zgoreg da parlamentarci češće budu sa građanima Srbije bilo po kom osnovu i bilo kojim povodom kako bi se bolje upoznali sa problemom, ali, evo, juče je bilo 94 godine od Kolubarske bitke, izginulo je 22.000 Srba da bismo mi danas imali državu, mogli smo mi ovde u parlamentu barem minutom ćutanja da odamo poštu tim ljudima bez obzira što je to bilo u davnoj prošlosti. Koliko je davno, pitanje je, obzirom da nam se mnoge stvari ponavljaju u poslednjih sto godina, niko se toga nije setio.
Pre nekoliko dana, molim da mi se ne dobacuje, je gospodin Vučić obišao Zagreb i Hrvatsku uz sve državničke počasti, navodno u želji da sazna i da vidi kako taj narod tamo živi, misleći na Srbe u Krajini, rekavši da je u Kninu ostalo čak 6.000 Srba. Naravno, od te posete ti Srbi ne mogu da imaju nikakve koristi, kao što nažalost ni Romi neće imati nikakve koristi od današnje ili sutrašnje posete parlamentaraca. Ovde u parlamentu ima predstavnika Roma, ali bi trebalo, očekujemo i od njih da budu inicijatori mnogih važnih odluka ili akcija vezanih za težak socijalni položaj Roma, ali nisu samo Romi, naravno, ugroženi, ugroženi su svi siromašni građani Srbije, ma koje nacionalnosti bili, ima i Slovaka, Mađara, Srba i svih ostalih.
Dakle, naš posao jeste da budemo u kontaktu sa građanima Srbije. Nije loše da obiđemo i Rome, ali setimo se i svih drugih, bilo kojim drugim povodom. Ne mogu da verujem da je takva jedna državnička poseta od strane Vučića koju je pozdravio samo ideolog njemu sličan, Ante Đapić, i bila tako pripremljena državna vlast, naravno to nije mogla da pozdravi, ali je svu logistiku dala od podrške policije na samom graničnom prolazu, pratnjom neviđenom gde se pojavio uz medijsku podršku, obilazak svih porodica unapred koje će posetiti, kao kada je Tito nekad obilazio neku kuću. To samo po sebi mnogo govori i naravno očekivane kasnije demonstracije u Zadru, jer navodno jedan srpski nacionalista je posetio Hrvatsku. To je priča za malu decu i petparačke novine i verujem da su građani Srbije prepoznali tu prevaru. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Reč ima gospodin Tomislav Nikolić.
Molim vas da učešće u radu po Poslovniku svedete na minimum, obzirom da sve teme koje ste pokrenuli, naravno, da jesu interesantne, imamo i odgovarajuća skupštinska tela kojima se mogu preneti inicijative.
Izvolite gospodine Nikoliću.
TOMISLAV NIKOLIĆ: Zaista ne mogu da verujem da vas toliko vodi mržnja, pa da morate da reagujete na svaki potez. Ja nisam reagovao kada ste se hvalili da odlazite u Crnu Goru, mislim da je to dobro i da treba, a vama smeta kad neko drugi ode u Srpsku Krajinu, u Republiku Hrvatsku, zvanično priznatu državu, da obiđe Srbe, da vidi kako žive. Vama smeta to što Hrvatska vlast u želji da se ne dogodi skandal ili tragedija koju ne bi mogla da opravda obezbedi onoga ko tamo ode. Vama smeta to što se tamo neki naprednjak sretne sa Srbima, pa kažete "unapred pripremljeni Srbi". Vama smeta to što Hrvati
demonstriraju protiv te posete, pa kažete "unapred pripremljena demonstracija". Vama smeta predlog da se obiđu romska naselja zato što se time ne postiže ništa. Vama sve smeta.
Vi ste počeli Srbiji da smetate i to treba da shvatite na vreme. Ima vas nekoliko koji potpuno u propast bacate ovu stranku. Ima vas nekoliko zbog kojih bi trebalo pisati predsedniku stranke da promeni rukovodstvo stranke. Ima ovde kvalitetnih i mladih ljudi koji žele dobro i stranci i Srbiji, a vi koji samo mene mrzite i koji vodite stranku inspirisani isključivo mržnjom prema meni, ne shvatate da ste upropastili i ono malo što je ostalo.
Gospodine Todoroviću, samo me vi gledajte. Ono što ste rekli za mog unuka, proganjaće vas kao sećanje na naše veliko prijateljstvo dok ste živi.
PREDSEDNIK: Reč ima gospodin Todorović.
DRAGAN TODOROVIĆ: Mene neće, ali očito je da je do vas doprla poruka i da ste počeli da shvatate šta vas očekuje.
PREDSEDNIK: Gospodin Nikolić ima reč. Zaista bih zamolila da pređemo na rad po dnevnom redu.
TOMISLAV NIKOLIĆ: Do mene je stigla poruka koju je preko vas poslao Vojislav Šešelj, ali bi bilo dobro da kažete šta me to očekuje, da ne ispada da ja uvek unapred kažem šta ste mi pripremili, nego kad već znate, gospodine Todoroviću, šta me to očekuje, izađite ovde pa recite šta me očekuje. Ako me očekuje to da me stignu kletve vas narikača, vas, Gordane Pop-Lazić, Vjerice Radete, Nataše Jovanović, ako vi mislite da ste vi zaslužili da izričete kletve i da te kletve budu ostvarene, grdno se varate. Želim vam mnogo sreće u životu. Želim vam da podižete mirno svoju decu i svoje unuke kad ih budete imali, a vi meni nemojte više da pominjete porodicu i moje unuke zato što to govori samo o vama. Voleo bih da ova stranka ponovo bude u parlamentu, a kako ste vi krenuli neće vas biti. Dakle, sve više se ponašate tako da ja poželim da vas ne bude u parlamentu, a kad ja to poželim vas u parlamentu neće biti.
PREDSEDNIK: Gospodin Todorović.
Zaista bi ovaj dijialog trebalo završiti.
DRAGAN TODOROVIĆ: Ja sam ti, Tomislave, to rekao u ponedeljak, pre nego što si došao u Skupštinu i rekao da si osnovao novi poslanički klub, tada si obmanuo i mene i poslanike da nećeš cepati stranku, da nećeš pozivati nikoga, a već si to radio. Sve ono što je bilo pre toga si pogazio. Kao čovek, trebao si da mi kažeš, i ne bi bilo nikakvih problema, imaš svoj put i idi kako si izabrao, radi šta si rešio. Znaš šta će ti se desiti, ono što sam ti rekao tada u ponedeljak. Tomislave, ti si samo ovan na vrhu brvna koji treba da probije vrata, da se formira stranka u kojoj ćeš ti privremeno figurirati i za određeno vreme završićeš samo gde ti je već neko namenio.
Niko to, što se tiče SRS i bilo koje druge političke stranke, neće uraditi. Uradiće oni sa kojima si formirao ovu novu stranku.
PREDSEDNIK: Narodni poslanik Veroljub Arsić podneo je amandman kojim je predložio da se član 2. Predloga zakona briše.
Odbor za finansije nije prihvatio amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Po Poslovniku želite reč. Znate šta, gledaju nas građani, mislila sam, gospodine Nikoliću, da ćete zaista po amandmanu.
TOMISLAV NIKOLIĆ: Završavam polemiku sa SRS. Ne želim da ulazim u političke polemike sa vama, jer vi biste voleli da radite ono što mi sad radimo i da budete tako uspešni, ali niste i okrećete se naopako.
Jednu stvar, nemojte da iznosite previše detalja o našim razgovorima, jer bih jednog dana sve mogao da kažem ovde, šta vi mislite o Vojislavu Šešelju i šta ste mu rekli u oči. Bolje nemojte, jer ja sam uvek cenio onog Dragana Todorovića koji će da ponovi ono što kaže.
Dakle, ako niste imali naznaka da pravim novu stranku, što ste me savetovali da je ne pravim? Što ste mi unapred delili savet da će mene Vučić da upropasti, ako ja vama nisam rekao da pravim stranku?
Drugo, znam, predamnom ste obećali Vojislavu Šešelju da ćete ostati u stranci dok je u Hagu, a inače biste izašli odmah, tako je tekao naš razgovor i ja to cenim kod vas, gospodine Todoroviću. Kod vas ne cenim samo to što ste se upustili sa ovim babama, da vi pominjete moje unuke.
Ja to kod vas ne cenim, kao što ne cenim ni ove babe...
PREDSEDNIK: To što su bake, to je jako lepo i nemojte ih vređati.
Gospodine Todoroviću, čeka nas budžete, čekaju nas vrlo važni zakoni. Izvolite.
Gospodo poslanici, podsećam vas na vremensku dinamiku i obaveze koje imamo pred građanima.
DRAGAN TODOROVIĆ: Ja nikada nisam imao bilo kakav idolopoklonički odnos prema bilo kome, pa ni prema Vojislavu Šešelju. Uvek sam govorio ono što mislim i zalagao se za to i to ću raditi i ubuduće. To što kažem Vojislavu Šešelju, to ostaje između mene i njega.
Razlika, Tomislave Nikoliću, između tebe i mene je u tome što si ti izdao, a ja nisam, to je razlika, Tomislave Nikoliću. I tebi sam to rekao. Mogao sam da se ljutim i ljutim se na Vojislava Šešlja, ali ima jedan problem. Rekao sam, dok je u Hagu, neću da uradim ništa, da jedan jedini sekund potroši razmišljajući o meni ili o mojim postupcima, nego da mu ostavim vremena da se brani tamo i ja ću to tako i uraditi, sve dok Vojislav Šešelj ne bude došao. Onda očekujem od tebe da izađeš sa svojim političkim idejama, ideologijom, da objasniš Vojislavu Šešelju i građanima Srbije koje su to ideje. Možda da si te ideje na vreme rekao Vojislavu Šešlju, možda bi i on prihvatio. Nećeš reći da je Vojislav Šešelj glup čovek, pa da ne može da razume šta je to dobro za Srbiju, za građane Srbije i da bi to odbacio. Dobro znaš da kod njega važi samo jedno pravilo - činjenice i argumenti, a prazne i šuplje priče ne važe. To je razlika između priče i suštine.
PREDSEDNIK: Zaista mislim da bi trebalo da više ne razgovaramo i ne slušamo ove teme.
Molim vas, politički čas za građane ne može i nije odgovorno da bude u vreme kad treba da raspravljamo o značajnim zakonima i amandmanima.
Da li neko želi reč po amandmanu?
Po Poslovniku? Znate šta, molim vas, najpre gospodin Nikolić, pa vi. Gospodin Nikolić je šef poslaničke grupe. Gospodine Nikoliću, imate reč.
Sad vas molim da kažete koji je član povređen, na osnovu čega se javljate i da malo uvedemo bar ove dijaloge u neku formu.
TOMISLAV NIKOLIĆ: Gospođo Đukić-Dejanović, povređen je član 104, nazvan sam ovde nekakvim izdajnikom. Tako je, ja sam izdao ove vaše aplauze i jedino to. Svojim ponašanjem, svojim nastupima, svojim obraćanjem vama nisam zaslužio vaše aplauze i ako je to izdaja, jesam je uradio. Moja ideologija vas je uvela u ovaj parlament. Pet godina ja vama širim tu ideologiju, niste imali ništa protiv. Mnogo se razlikuje od onoga što sad radite. Ovo što sad radite nije moja ideologija, to je ideologija Vojislava Šešelja, a ono što ste radili do sada, ono što radi SNS, to je moja ideologija i ja sam to građanima Srbije objasnio. Šta ja imam da objašnjavam Vojislavu Šešelju kome ste vi, gospodine Todoroviću, predamnom rekli da je najveći lažov u Srbiji? Kakve činjenice Vojislavu Šešelju ja da iznosim, kad ste mu rekli da je lažov, u zatvorskoj ćeliji, gospodini Todoroviću?
Nemojte da se igrate teškim rečima. Vojislav Šešelj je znao svaki moj potez, svaki moj korak, sve je on znao i vi ste znali. Kad ste ga lagali da nismo odlučili da glasamo za sporazum, čitao sam vam stenogram, prisustvovali ste vi tu, vi, babe, koje sad upropašćujete SRS.
Gospodine Todoroviću, ni na koji način se ne omete odbrana Vojislava Šešelja. I onaj tamo Krasić, što su mu oči upale u glavu od pisanja noću, kada je optuživao da ubijam Vojislava Šešelja, da mu uskraćujem branioce da mu uskraćujem telefonske razgovore, lagao je, ali ja nisam hteo sa Vojislavom Šešeljem prepirku oko njegove odbrane.
Sad ima, sam se brani, ima privilegovane razgovore, ima razgovore ovde u Skupštini gde vam daje instrukcije i naloge. Dakle, njegova ideologija je bila i u Vrnjačkoj Banji, tamo je procenat glasova ispod 5. Njegova ideologija je bila i u Knjaževcu, tamo je procenat glasova ispod 5. Neću da tonem sa vama. Hoću da vodimo Srbiju, vi to niste hteli.
Nemoj da vam kažem još šta je rekao vama i meni, šta je razlog što bi sad mogli da uđemo u Vladu, jer to bi bio kraj i onog lika Vojislava Šešelja koji vi želite da sačuvate.
PREDSEDNIK: Gospođa Pop-Lazić, pa gospodin Krasić.
GORDANA POP-LAZIĆ: Poštovana predsedavajuća, reklamiram član 104. Poslovnika iako je gospodin, koji je ovde grubo uvredio sve one koji su imali tu sreću da dočekaju da postanu babe i dede, ali u njihovo ime moram da izađem za ovu govornicu i da kažem - to je pravo lice gospodina Nikolića, on misli o svojim unucima, ali ne misli na tuđe unuke. Ako misli da je mene uvredio, vara se. Svaka žena u svom životu ima period devojaštva, ima period zrelosti, ima period kada dođe, da treba da postane baka. To je jedno prelepo zvanje ili status ili šta god hoćete.
Još uvek, na nesreću, nisam baka, ali očekujem u najskorije vreme da ću imati sreće da postanem i baka. Imam tri ćerke, pa ću valjda imati barem devetoro unučadi. Zaista se time ponosim.
Želim da mu kažem još nešto: gospodin Vučić nije posetio Republiku Srpsku nego nezavisnu državu Hrvatsku i to baš nekako u vreme kada se obeležavao dan smrti Tuđmana, najvećeg dušmanina srpskog naroda.
Što se tiče gospodina Krasića, kome je zamereno da su mu upale oči od pisanja noću, što je verovatno istina, jer radi 24 sata, to je valjda za svaku pohvalu, da je neko toliko predan onom poslu kojeg se dohvatio. Radeći i pomažući Vojislavu Šešelju, zaista ne štedi ni svoje vreme, ni svoj trud, ni svoju porodicu, niti svoje zdravlje. Ako to nekome smeta, onda taj neko ima problem sa sobom.
Takvo licemerstvo kakvo iskazuje gospodin Nikolić za ovom govornicom, do te mere je neprihvatljivo da mislim da svaki prosečan građanin može da vidi koliko je to postao čovek koji je prosto raspolutio svoju ličnost, koji više ne zna šta je, nije radikal, rekli su mu da je "naprednjak", ali ne zna šta je njegova sudbina i gde će dalje.
Ja ću da mu kažem gde će dalje - tamo gde budu želeli oni koji su ga naterali da ovo uradi. Možda zna služba bezbednosti, možda zna hrvatska obaveštajna služba, možda M-6, nemam pojma koje od tih službi su već umešane, ali one sigurno znaju kakva je njegova sudbina. Mi ne znamo i ne možemo da mu pomognemo u tome.
PREDSEDNIK: Narodni poslanik Zoran Krasić ima reč.
ZORAN KRASIĆ: Gospođo Đukić-Dejanović, moram da vam skrenem pažnju na član 27, jer bila bi velika uvreda za Narodnu skupštinu da, zbog izlaganja onog "zumbula", se pozovemo na član 104, zato što je to "zumbul", a ne narodni poslanik. Ali, to je vaš problem.
Zašto ste pogrešili i pogrešno primenili član 27? Morali ste tog "zumbula" da upozorite da ne sme da iznosi neke podatke, pošto je bio na čelu komiteta za odbranu Vojislava Šešelja i ne sme da objavljuje te privilegovane informacije, jer ako ih objavljuje, ne samo što čini za sebe neki problem, to je njegova stvar, ugrožava ionako težak položaj Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu.
Mogu da shvatim autora ove knjige, to je gospodin Vukčević, o tome ću malo kasnije da vas informišem, ali on je mnogo iskreniji od "zumbula", on makar napiše sve, objavi, pa stavi pečat, a ovde imamo jednu podmuklu varijantu, otprilike: branim se, ugrožen mi je život, ugrožena mi je porodica, ugroženo mi je sve, od koga - od nekoga ko se nalazi šest godina u pritvoru i koji, kada pipne telefon, odmah se sve snima, pa čak i pretresno veće mora da brani Vojislava Šešelja od Tomislava Nikolića.
Pogledajte koja je to vrsta manipulacije kojoj on izlaže građane Republike Srbije i, naravno, kada Boris Tadić pipne dugme, on istrči, da bi skrenuo raspravu na drugu stranu, da mu ne bismo pričali o Euleksu, da ne bismo pričali o svetskoj finansijskoj krizi, da ne bismo pričali o krađama, da ne bismo pričali o budućem putu Vojvodine, da ne bismo pričali o životu u Republici Srbiji.
Međutim, naročito sam uplašen kada Nikolić izađe za govornicu i kaže nešto, ukoliko se ne zakune. Kada bi se zakleo, bio bih siguran u to da neće da mi se desi. Kada nešto kaže, pa ne završi "zaklinjem se", onda je opasno, onda to ostvaruje.
Molim vas, oslobodite nas od tog straha. Mi radimo ovde pod stresom, stvarno radimo pod stresom. Ne znamo, čovek je prolupao, šta će kada da izjavi. Molim vas, gospođo Đukić-Dejanović, u takvim situacijama obično se menja terapija.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR