Boris Aleksić: Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, dakle amandman je na član 4. i predlog da se novi član 92v briše, koji je sadržan u tom članu. Vlada je podnela besmisleno obrazloženje za odbijanje mog amandmana rekavši da su oni podneli amandman. Otkrili su jednu epohalnu istinu koja ne znači ništa.
Što se tiče samog predloga zakona, podsetio bih vas da je svojevremeno Dizreli izjavio da pomoću reči vladamo ljudima. Nije sporno da Vlada Republike Srbije i predstavnici predlagača uvode jedan novi totalitarni poreda u Republiku Srbiju, između ostalog, i ovakvim zakonskim rešenjima. Prvo što ste uradili, doneli ste Zakon o sudijama koji je ukinuo Ustav Republike Srbije, koji je ukinuo stalnost sudijske funkcije koja je garantovana Ustavom i rešili ste jednostavno da disciplinujete sudije i da negde oko 800 sudija ostavite bez posla. To je direktan udar na demokratiju u ovoj zemlji. To je direktan udar na Ustav Republike Srbije. To je uvođenje totalitarizma. Sudije se sada plaše da li će biti reizabrane ili neće.
Sledeće što ste uradili, rešili ste da disciplinujete jedan, takođe, stub demokratije i kontrolu, stub koji kontroliše rad i izvršne i zakonodavne i sudske grane vlasti, a to su mediji. Bez obzira što mi iz SRS možemo da stavimo veliki broj primedbi na rad medija, ovakav rad i uvođenje drakonskih kazni je zaista neprimereno. Vi zaista želite ekonomski da uništite medije u ovoj zemlji, kao što je gospodin Dinkić uništio srpske banke koje su imale daleko veća potraživanja od dugovanja. Tako sada želi da disciplinuje srpske medije i da dovede njihovu egzistenciju u pitanje i da unifikuje javnost u Srbiji. Dakle, samo određene stvari će smeti da se iznose u javnost.
Kada govorimo o naslovima u nekim medijima, svakako da određeni naslovi zaslužuju određenu kritiku. Međutim predstavnici Mlađana Dinkića zaboravljaju da su upravo vlasnici republičke Vlade koji sede u inostranstvu izgovarali najgore moguće reči na račun srpskog naroda, između ostalog da treba izbrisati srpski virus, pa zatim Džo Bajden koga ste primili toliko širokogrudo, kad je došao u Beograd, izjavljivao je da sve Srbe treba zatvoriti u koncentracione logore. Bez obzira na to, vi slavite i Bajdena i američku administraciju, kao ljude koji donose demokratiju i pomažu Republici Srbiji, što je zaista besmisleno.
Zbog čega vi, između ostalog želite da disciplinujete medije. Sećam se da je svojevremeno medijima 2004. godine stiglo jedno cirkularno pismo iz EU u kojim im je preporučeno, a na određeni način i zabranjeno da negativno govore o EU i o tribunalu u Hagu. Ovde ste ispirali mozak građanima Republike Srbije da slanjem misije Euleks ne znači ništa priznanje nezavisnosti KiM. Ispred sebe imam dokument Evropske komisije, Euleksa i kancelarije specijalnog predstavnika EU na KiM u kome se, između ostalog, kaže u jednom od naslova, šta treba Kosovo da učini da bi postalo član EU. To možete da vidite ovde, vidi se naslov i tu su oznake Evropske komisije. To je zvanični dokument Evropske komisije kojim otvoreno priznaju da čine sve što je u njihovoj moći da Kosovo postane članica EU. Lagali ste građane Republike Srbije kada ste govorili da slanje misije Euleks neće označiti posredno priznanje nezavisnosti KiM. To je jedna stvar.
Druga stvar, videli smo da se u određenim medijima pojavljuju promoterski članci vezani za NATO pakt. Američka vlada je svojevremeno objavila jednu informaciju u kojoj obrazlaže kako američka vojska i Pentagon finansiraju u inostranstvu medijsku kampanju kojom se promoviše NATO pakt. Oni su to podveli pod tzv. stratešku komunikaciju i napravili su tako čuvenu mapu puta koju vi upotrebljavate dosta često u poslednje vreme u medijima.
Dakle, u toj strateškoj komunikativniji oni finansiraju medije u inostranstvu, pogađate u onim zemljama u kojima NATO pakt treba da osvetla svoj prljav i zločinački obraz, odnosno učestvuju u formiranju javnog mnjenja, sprovode, kako sami Amerikanci kažu a prenosi JUSNjUS psihološke operacije ili psihološko propagande operacije i naravno zloupotrebljavaju informacije na taj način što sprovode i jednu poznatu vojničku taktiku, taktiku vojne obmane. Nažalost i to se dešava u srpskim medijima.
To nije opet razlog za drakonske kazne, a pogotovo nije razlog, verovatno vam je promaklo kada je kolega iz G17 to rekao, za uvođenje taliona. Pošto niko nije reagovao na to, evo ja ću - talion znači odmazda. Talion je jedan zaostali koncept koji je napušten još u rimskom pravu. Dakle, on se svodi na prostu odmazdu - ako je vama neko učinio neko zlo i njemu mora isto takvo zlo da se učini. To je davno napušteno pre 2.000 godina. Tako smatram da je zaista neprimereno da se neko poziva na talion u Skupštini Republike Srbije, još u 21. veku.
Ko kontroliše medije u Srbiji? Svojevremeno je jedan diplomata izjavio da će Srbi izjaviti ko ih je okupirao onog trenutka kada budu saznali ko su vlasnici njihovih medija. Nije sporno da veći deo medija, nažalost, u Republici Srbiji kontrolišu SR Nemačka i SAD. Čak i Đerđ Soroš koji je potpisao peticiju o bombardovanju Republike Srbije ima negde 39% kapitala u jednom od srpskih medija. Ali i to nije razlog za drakonsko kažnjavanje medija.
To je još jedan razlog da se poradi na slobodi informisanja i da se građanima omogući pravedno i potpuno informisanje.
Ko su ljudi koji kontrolišu medije u Republici Srbiji? Nedavno je Ratko Knežević, bivši saradnik Mila Đukanovića i saradnik tužilaštva iz Barija izneo podatke da Đukanović i Stanko Subotić Cane, dakle, Milo Đukanović i njihov duvanski kartel kontrolišu određene medije u Crnoj Gori i u Srbiji, ali da je takođe odgovoran i za brojna ubistva, između ostalih i Vanje Bokana, Radoslava Stojčića Badže, Jusufa Juse Bulića, Duška Jovanovića i Ive Pukanića.
Prosto je neverovatno da su se i nove evroatlantske snage tj. njihovi predstavnici vrlo često susretali sa Stankom Subotićem Canetom i Milom Đukanovićem. To se desilo i gospodinu Tomislavu Nikoliću i gospodinu Aleksandru Vučiću koji su se, zamislite, u pariskom hotelu "Ric", znači ekskluzivnije ne može da bude, susreli sa ovom dvojicom mafijaša. Da podsetim da je Milo Đukanović predvodnik antisrpske kampanje u Crnoj Gori, čovek koji je priznao nezavisnost KiM i koji je po svim dokazima, između ostalog i oni dokazi koje je iznelo tužilaštvo u Bariju svedoče o tome - mafijaš svetskog kalibra. Nikolić i Vučić su izjavili da je sasvim normalno to što su se oni sastali u hotelu "Ric".
Šta je zanimljivo za hotel "Ric" u Parizu? Kada je u pitanju hotel "Ric" u Parizu, evo mi smo uspeli sa njihovog zvaničnog sajta da preuzmemo cenovnik kada su u pitanju njihove sobe i apartmani. Pogledajte, cene soba se kreću od 2.200 do 13.000 evra, za jedan dan, naravno. Kako bi rekla ličnost iz Alana Forda - cena prava sitnica. Postoje i određene podrumske prostorije, hajde tako da ih nazovemo, koje su ispod nivoa gospodina Nikolića i Vučića, koje mogu da se dobiju u vreme popusta za cenu od 550 do 870 evra, dnevno, opet cena prava sitnica i jedno upozorenje - da kućni ljubimci ispod pet kilograma ne mogu da se unose u hotel. Dakle, sve je u skladu sa najvišim evropskim i NATO standardima.
Kao što vidite, zaista ne smemo da dozvolimo da medije u našoj zemlji kontrolišu - SAD, SR Nemačka ili mafija. Ja ću vam navesti primer da se ulazak ruskog kapitala u tom smislu dotira. Zbog čega gospodine ministre? Zbog čega ako Rusi ovde hoće da ulaže i u bankarstvo i u medije, zbog čega se blokira svaki mogući dolazak Rusa? Između ostalog jedan od najosnovnijih zahteva gospodina Bajdena kada je ovde došao bio je - da se po svaku cenu spreči novi ulazak ruskog kapitala ovde.
Bez obzira na sve to, poštujući značaj koji ima javna reč mi moramo da se izborimo da mediji u Srbiji budu slobodni. Oni imaju pravo da iznose određene podatke. Ne mogu da budu kažnjavani na taj način da taj medij nestane. Priča o tome da medije, koji duguju određenu sumu novca nekim preduzećima, treba odmah zatvoriti, a ne uzimati u obzir koliko oni potražuju - zar to ne čini ovaj zakon ovde, predlog ovog zakona i to je zaista neprimereno. Dakle, morate da uzmete u obzir i jedno i drugo. To je stara praksa gospodina Dinkića, koji je na isti način zatvorio srpske banke. On je rekao da Beobanka ima velika dugovanja - ima, ali ima daleko veća potraživanja plus je imala zajedničko preduzeće i u Parizu i u Londonu.
Dakle, moramo da se izborimo za slobodu javne reči, ali ne smemo drakonskim kaznama, pogotovo ne kolega, talionom da kažnjavamo medije u Republici Srbiji. hvala.
Marina Raguš: Nekako mi je sasvim logično da se posle kolege Aleksića uključim u ovu raspravu, s obzirom, kao što smo obećali na početku, nažalost, gospodine Bradiću vi niste učinili da vlasnici, pravi vlasnici medija se učine vidljivim za naše društvo i za našu javnost. Naravno, mi se slažemo sa onim delom ovog predloga zakona kada je reč o upisu u registar, ali svakako i mi smo amandirali taj član zakona. Naprotiv vrlo ćemo pomoći da se zaista izgovori svako ime i prezime koje se krije iza Ofšort kompanija, čiji su vlasnici medija.
Smatram da možda nije loša tema za razmišljanje i zaista bi trebalo javno slušanje na temu vlasništvo u medijima, da se odigra ovde pred očima srpske javnosti i da svi poslanici, zaista, oni koji su zainteresovani za celu tu priču imaju priliku i mogućnost da postave prava pitanja i da dobiju prave odgovore i da to bude zaista dostupno javnosti u realnom vremenu.
Kao što ste imali priliku da vidite, nema slučajnosti na ovom balkanskom prostoru. Gospodin Knežević se takođe na određeni način uključio u ovu raspravu. Naravno, ova rasprava nije zaobišla ni crnogorski parlament. Ova rasprava sasvim sigurno neće zaobići ni hrvatski sabor, zato što celokupan ovaj prostor preti da postane privatno vlasništvo ljudi, koji su na vrlo sumnjive načine došli u situaciju monopola nad medijima.
Bilo je vrlo interesantno, a jeste i neka vrsta eksperimenta, kada smo mi krenuli da pričamo na ovu temu, vrlo otvoreno, sa skinutim rukavicama - samo je jedan nedeljnik objavio imena svih tajkuna koje smo mi pomenuli, dok svi ostali, a naravno objavili su tek po neki i to je dovoljan odgovor - ko zapravo upravlja medijima u Srbiji.
Sa druge strane, vrlo je značajno i kako se učestvuje u ovoj raspravi, ko i na koji način. Ono što je najznačajnije je da ono što je SRS mesecima najavljivala a desilo se u pariskom hotelu „Ric“, reko je gospodin Knežević, čini mi se da će tu biti vrlo zanimljivih nastavaka, ali ako se naša država i vaše resorno ministarstvo, kao i MUP ogluši o navode koji su izneti, a da vas podsetim, gospodin Knežević je o ovome svedočio u Bariju. Svi oni koji su bili predviđeni da svedoče o Canetu Subotiću i njegovim namerama, od Darka Belog Raspopovića, Žugića, gospodina Jovanovića, Ive Pukanića, ubijeni su.
Dakle, mi pred sobom imamo osobu koja raspolaže zaista svim sredstvima, ne preza ni od čega, kupuje političare, kupuje medije i utiče na donošenje odluka, a ova država, sasvim sigurno, mu daje apsolutnu podršku za to. Mi govorimo o čoveku koji je vlasnik „Future plus“, koji je između ostalog lice sa poternice, koji takođe distributivnu mrežu pokušava da napravi u Crnoj Gori preko svog zaista velikog prijatelja, gospodina Mila Đukanovića. Taj čovek svojim ogromnim dugovanjima drži u svojoj vlasti veliki broj štampanih medija. Vi ništa niste uradili po tom pitanju da kaznite tog čoveka i da stanete na stranu medija koji samo potražuju svoje novce.
Što je najgore, vi ništa, najverovatnije, nećete uraditi. Zaista bih volela da me demantujete, da se pokrene istraga posle intervjua gospodina Kneževića. Vi ne morate da verujete SRS, mi ćemo se, kao što sam rekla, pozivati na mnogobrojne izvore koje imamo i nije tajna da postoje i neki latinski izvori koje koristimo. Recimo, vrlo je zanimljiva priča i francuska veza Caneta Subotića i kako je kupio određene hrvatske medije, zašto i na koji način je ubijen Ivo Pukanić. O tome ćemo danas da pričamo.
Ono što je takođe vrlo značajno, a čini mi se da nije bilo najjasnije predstavljeno srpskoj javnosti, sada smo u direktnom prenosu, a javnost pita i mora da zna, jeste da je gospodin Knežević rekao sledeće. U hotelu „Ric“ kada su se u Parizu susreli Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, gospodin Đukanović i gospodin Subotić, za jednim stolom, razlog je bio jer su Subotić i Đukanović odavno imali plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, zarad svojih poslovnih interesa i ilegalnih aktivnosti. To je bio taj pakleni plan, ovo je najznačajniji deo, koji su Pukanić i njegov „Nacional“ razotkrili i zbog kojeg su Pukanić i Franjić poginuli. Nije moje da se bavim tom istragom. Na svu sreću, policija i tužilaštvo Hrvatske i Srbije uglavnom su taj slučaj rešili. Pitam vas da li su?
Posle ovakvih navoda da mi imamo ozbiljnu i pravnu državu i resor koji kaže da hoće da uvede red u medijski prostor ovi navodi bi bili sasvim dovoljna količina materijalnih dokaza da se pokrenu istrage koje bi, naravno, obuhvatile i pomenuta imena političara.
Ono što je takođe vrlo značajno jeste francuska veza Caneta Subotića, naravno, naš latinski izvor. Pominje se gospodin Agnon Danjan ili Danžan, ako ja dobro izgovaram njegovo prezime, koji je sa Subotićem kontaktirao iz Hrvatske u periodu kada je Cane Subotić pokušavao da izbegne interpolovu poternicu.
Ono što je vrlo značajno jeste da taj čovek jeste visoki funkcioner Francuske obaveštajne službe, član stranke gospodina Sarkozija. Nažalost, u svom okrugu nije pobedio, ali je gospodin koji uvezuje vrlo značajna imena koja se čak pojavljuju i u ovom parlamentu. Gospodin koji je zakrilio Caneta Subotića svaki put kada je za to bilo potrebe. Gospodin koji takođe ima veze sa gospođom Mirjanom Hrgom. Ona je inače novinarka i urednica nove televizije. Takođe, na svojoj vezi ima značajna novinarska i urednička imena sa prostora srpskog medijskog prostora.
Ono što je takođe bilo značajno, a tiče se gospodina Subotića i njegove francuske veze kojima direktno ima upliva i u srpski medijski prostor i sve ovo što se dešava u poslednje vreme, a treba da podsetimo da je nakon 2000. pomenuti francuski gospodin za svoje špijunske zasluge sa svega 29 godina dobio francusko nacionalno odlikovanje za zasluge, postao je poseban savetnik za jugoistočnu Evropu francuskog špijunskog stožara, kako navodi izvor, da je bio posebno zadužen za saradnju sa balkanskim državama, da se na toj funkciji zadržao do 2002. godine, a potom se pridružio francuskom ministarstvu inostranih poslova i naredne dve godine je služio u stalnoj francuskoj misiji pri UN u Ženevi. Nakon toga godinu dana je proveo na Kosovu kao stariji savetnik Havijera Solane, bivšeg čelnika NATO i visokog poverenika EU za spoljnu politiku. Takođe, početkom 2005. godine ovaj se gospodin pridružio kabinetu francuskog ministra spoljnih poslova kao njegov savetnik za jugoistočnu Evropu.
Dakle, ono što je takođe izuzetno značajno, a tiče se ovog gospodina, a tu opet dolazimo do veze sa direktnim medijskim prostorom u Srbiji, hrvatski „Nacional“ je 2001. godine, samo da vas podsetim, gospodine Bradiću, pisao o tome da Subotićevi poslovni kanali se protežu celim Balkanom, zahvaljujući tajnoj podršci ili zaštiti najviših političkih i policijskih autoriteta u gotovo svim državama bivše Jugoslavije. Neki od tih autoriteta, poput pokojnog gospodina Raspopovića brutalno su ubijeni da se pošalje poruka svakome ko će se drznuti da o ovim stvarima o kojima mi govorimo priča javno.
Dakle, ono što je takođe vrlo značajno, a konačno dolazimo do nečega što ćemo mi, naravno, gledam da maksimalno racionalizujem vreme, da tek dotaknemo, jeste i nemački kapital, jer ako mislite da će se ova rasprava pretvoriti u raspravu o Canetu Subotiću, varate se. Naravno da ćemo govoriti i o gospodinu Đumiću, o „Deloit i Tušu“, o gospodinu Vlahoviću i gospodinu Đeliću, o pravim vlasnicima „Ekonomis grupe“, „Nedeljnog telegrafa“ i o njihovim uplivima, recimo, u mnogim televizijskim kućama ovde, ali nećemo izostaviti ni gospodina Beka, ni gospodina Miškovića, a onda se na kraju nadam da ćemo dobiti pravi odgovor od vas na koji način mislite da uredite medijski prostor u državi Srbiji.
Konačno da završim ovaj deo izlaganja, samo sa još jednom informacijom. Na osnovu našeg, opet latinskog izvora, Subotić je u saradnji sa nemačkom izdavačkom kućom „Vac“, pretpostavljam da je vrlo poznata svima vama prisutnima, ali retko ko će da govori o tome, jer, kako kažem, je put kojim se ređe ide i sve ovo može da zvuči kao hronika najavljenih smrti, jer određeni ljudi zaista na svojoj listi imaju solidan broj ljudi, a da nikome dlaka sa glave nije falila zbog toga, dakle, u saradnji sa nemačkom izdavačkom kućom „Vac“ Cane Subotić, kroz svoju firmu „Futura plus“ definitivno kontroliše distribuciju i maloprodaju cigareta u Srbiji. Vlasnik je kompanije „Famis“ za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, nedavno je kupio i još neke firme, o kojima ćemo malo kasnije. U Francuskoj je suvlasnik dveju vinarija, u Rusiji i Grčkoj ima firme koje se bave distribucijom bezalkoholnih pića, u Danskoj je registrovao „Emi gurpu“. Poseduje i kompanije na Kipru. Najveći je uvoznik alkoholnih pića za Crnu Goru, gde je takođe kupio hotel „Admiral“ i deo ostrva Sv. Nikola, što čujemo opet iz naših crnogorskih izvora, da će vrlo verovatno da proda. Takođe je planirao da njegova kompanija „Futura montenegro“ kupi jedan deo crnogorske distributivne kuće itd. Dakle, reč je o gospodinu koji očigledno planira da bude vlasnik dobrog dela balkanskog područja.
Ukoliko vaša istraga koju ćete, nadam se, posle našeg insistiranja, mi ćemo se potruditi da držimo ovu tenziju svakodnevno, pokaže pravi monopol, recimo, u distribuciji štampanih medija, recimo, od Caneta Subotića i nemačke izdavačke kuće „Vats“, onda bismo voleli da čujemo na koji način vi mislite da predložene izmene i dopune Zakona o javnom informisanju u onom delu kojim se predviđa da vlasnik javnog glasila, ukoliko postane nelikvidan, kako ćete vi da rešite ovaj začarani krug? Vlasnici štampanih medija su uglavnom nelikvidni zbog toga što Cane Subotić i veliki distributivni lanci duguju pare koje su oni zaradili.
Mi ćemo stati ovde, a u nastavku pokušaćemo da prozovemo i BIA, kada je reč o udelu vlasništva gospodina Beka i ove grupe oko Deloitte&touche, s obzirom da smo radili neko malo istraživanje i došli do značajnih podataka. Da vidimo na koji način država zaista planira da se obračuna sa nečim što je toliko dugo zapravo podržavala. Svi ovi ljudi i sve ovo o čemu smo mi govorili ne bi uspeli ovo da naprave da nisu imali zaštiti države, nažalost, i države Srbije, odnosno vlasti kojoj vi pripadate.
Aleksandar Martinović: Dame i gospodo narodni poslanici, suština amandmana na član 4. koji se odnosi na novi član 92g stav 3, jeste u tome da se elektronski mediji dovedu u ravnopravan položaj sa štampanim medijima i da se ublaže posledice jednog drakonskog kažnjavanja elektronskih medija, a suština tog drakonskog kažnjavanja jeste u tome da se dovede do gašenja onih elektronskih medija koji nisu po volji režima.
Gospodine ministre vi ste u načelnoj raspravi istakli da vi kao reditelj imate dužnost i da imate sposobnost da uvedete red u medijski prostor Srbije. Međutim, sem poznavanja umetnosti režiranja, vama će biti potrebna i ogromna podrška pravosudnih i policijskih organa u Republici Srbiji, jer izgleda, gospodine ministre, niste do kraja svesni sa kakvim aždajama nameravate da se uhvatite u koštac.
Gospođa Marina Raguš i gospodin Boris Aleksić su vam praktično do detalja objasnili kakvi mafijaški klanovi danas vladaju i danas gospodare medijskim prostorom Srbije.
Jedan od glavnih mafijaških magnata jeste Stanko Subotić - Cane, o kome je pisao dr Vojislav Šešelj u svojoj čuvenoj knjizi "Stanko Subotić - Cane Žabac, kralj duvanske mafije". U vreme kada je ta knjiga objavljena, mnogi političari u Srbiji su se smejali kako Vojislav Šešelj izmišlja, kako pati od raznih teorija zavere, kako progoni veštice itd., zato što je Stanko Subotić - Cane Žabac, onda a i sada, bio prijatelj i sponzor snaga koje su same sebe nazivale demokratskim, reformski i proevropskim.
Inače, Stanko Subotić - Cane Žabac je bio vođa a i danas je vođa tog srpskog dela Đukanovićeve duvanske mafije. Ta duvanska mafija imala je otprilike, a ima još uvek, dva dela. Jedan je italijanski, a drugi je srpski. Italijansko krilo ove mafije vodi izvesni Veselin Barović i o tome je konačno progovorio gospodin Ratko Knežević, šef misije Crne Gore u SAD, čovek kome je sada verovatno i život ugrožen zbog svih onih informacija koje je plasirao u javnost, a koje se tiču kriminalnih afera, vezanih za Mila Đukanovića.
Još u novembru 1996. godine italijanski zvaničnici skrenuli su pažnju gospodinu Kneževiću da je Crna Gora postala stecište najgorih mafijaša na Balkanu i da zvanična italijanska Vlada takvo ponašanje neće moći da toleriše. Podignuta je optužnica protiv Mila Đukanovića, koga je tužilaštvo u Napulju ocenilo kao vođu mafijaške mreže na Balkanu, koja se bavila trgovinom duvanom, ali kasnije i trgovinu oružijem, alkoholom i belim robljem, naravno, i narkotičkim sredstvima.
Stanko Subotić - Cane Žabac je čovek koji danas suvereno vlada medijskim prostorom Srbije, prijatelj Mila Đukanovića, čovek koji se u oktobru 2007. godine, prema svedočenju Ratka Kneževića, susreo sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem u hotelu "Ric", u Parizu.
Ti mafijaši su stajali iza projekta zvanog razbijanje SRS. Samo da vas podsetim, gospodine ministre, nekoliko meseci pre nego što je izvršen pokušaj puča u SRS, izlazio je jedan list u Beogradu, "Gazeta". Nju je finansirao Mišković, sa jednim zadatkom, da pripremi građane Srbije i javnost Srbije za rušenje SRS. Posle septembra meseca 2008. godine "Gazeta" je prestala da izlazi zato što je ispunila svoj zadatak.
Ovo govorim baš danas kada u Beograd dolazi Oli Ren visoki predstavnik Evropske Unije za proširenje, čovek koji je praktično pravi gospodar ili jedan od gospodara određenih političkih lidera u Srbiji.
Sada je potpuno jasno. Sada nema nikakve dileme. Samo slep čovek to ne može da vidi da Boris Tadić, Mlađan Dinkić i Tomislav Nikolić imaju istog gazdu i da je misija i zadatak tog gazde sledeći – uprkos po nekad zapenušanoj političkoj verbalistici, uprkos ponekad zapenušanim optužbama jednih protiv drugih, Oli Ren ima zadatak da kada dođu prvi naredni parlamentarni izbori sve glasove i one za Borisa Tadića, Dinkića i Tomislava Nikolića skupi u isti džak.
Dakle, to je suština današnjih dešavanja u Srbiji. Inače, danas je sreda, dolazi Oli Ren, verovatno da obavi razgovore sa svojim političkim pulenima ovde u Srbiji, a u petak se, gospodine ministre, izriče presuda Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu zbog tzv. ne poštovanja suda, čoveku kome se sudi, između ostalog, i zbog toga što nije hteo da dozvoli da SRS padne u ruke mafije. To je jedan od razloga, jedan od najvažnijih razloga zašto je došlo do pokušaja puča u SRS.
Dragi građani Srbije, mislim da vam je sada potpuno jasno. Ako ne želite da na sledećim parlamentarnim izborima jedan mafijaški klan bude zamenjen drugim mafijaškim klanom, onda nema druge, glasajte za SRS, stranku koja nikada nije bila, niti će ikada biti u rukama mafije.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR