Konferencija za novinare, 30. septembar 2021. godine

Marina Nedeljković: Poštovani predstavnici medija, dobrodošli na redovnu konferenciju Srpske radikalne stranke.

Srpska radikalna stranka upozorava celokupnu javnost, a prvenstveno zvanične državne organe i vladajuću strukturu, da je potpuno nedopustivo, da je sramno i podanički u ovom odsudnom trenutku kačiti zastave Evropske unije širom glavnog grada Republike Srbije, širom Beograda i na ovaj način ga „ukrašavati”.

Zašto je ovo sramno i podanički? Zato što smo svi svedoci da je zastava Evropske unije u ovom trenutku potpuno nepotrebna. Štaviše, predstavlja jedan čist sadomazohizam u već jedanaestom danu kada naši Srbi na graničnim prelazima na Jarinju i Brnjaku biju svoje bitke, prvenstveno za svoj život, za integritet i svojim telima brane svoje pravo na slobodu kretanja.

Kao što ste imali prilike da vidite, u poseti nam je trenutno jedan od zvaničnika Evropske unije, Ursula fon der Lajen, i trenutno je Beograd ukrašen tim takozvanim zastavama Evropske unije, iako mi, kao država koja nije članica Evropske unije, nemamo apsolutno nikakvu obavezu da ovo ispoštujemo. Ne samo da je to protivustavno i da je protivzakonito, već prestavlja čist čin podaništva i mi srpski radikali ovom prilikom pozivamo aktuelnu vlast da odustane od udvaranja, od tetošenja evropskih državnika i da prvenstveno svoju pažnju okrene ka Srbima koji već, ponavljam, jedanaest dana muku muče i pokušavaju da zaštite ne samo svoje registarske tablice, već prvenstveno pravo na život i slobodu kretanja. 

Mi srpski radikali takođe podsećamo da, ne samo da Srbija nije član Evropske unije, već i da smo svedoci da u prethodnoj 2020, pa i ovoj tekućoj 2021. godini nismo otvorili apsolutno nijedno pregovaračko poglavlje. Takođe, od 35 poglavlja, mi smo zatvorili svega dva. Ako se podsetimo tokom prethodne godine izbora koji su održani, upravo su evropski čelnici upozorili aktuelnu vlast u Srbiji da ono što manjka i ne valja jeste upravo sloboda, demokratija, nezavisno pravosuđe i sloboda medija. Takođe želimo da na nekoliko konkretnih primera pokažemo zašto je Evropska unija čista bajka, bajka poput „Ivice i Marice” ili „Snežane i sedam patuljaka”, „Tri praseta”. U ove bajke možda čak neko i veruje, ali u bajku o Evropskoj uniji apsolutno ne veruje više niko u Republici Srbiji.

Imate nekoliko ključnih ekonomskih pokazatelja koji jasno govore o tome da Srbija nije dobila apsolutno ništa, počevši od 1. septembra 2013. godine, kada je na snagu stupio takozvani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Do dana današnjeg ovaj sporazum se primenjuje isključivo jednostrano. To znači da jeftina, poprilično sumnjiva roba dolazi sa evropskog tržišta, plasira se na naše, bez ikakve carine i time se, na najgori mogući način, šteti i ugrožava srpski, prvenstveno poljoprivredni proizvod, ali i svaki drugi. On postaje nekonkurentan na domaćem, matičnom tržištu. 

Sa druge strane imate priliku i da vidite da je Srbija vrlo izdašna kada su u pitanju subvencije stranim investitorima. Najveća subvencija je otišla za jednu nemačku firmu, u visini do 150.000 evra po radnom mestu. Čak ni to ne bi bio problem da se ne događa to da strane firme dolaze i prvenstveno eksploatišu našu radnu snagu, uzimaju subvencije i mi na kraju krajeva plaćamo sopstvena radna mesta da bi oni koristili naše resurse, naš kapital i kada se zasite toga, pakuju kofere, odlaze i traže neku drugu zemlju gde bi mogli nastaviti sa svojom ekonomskom i svakom drugom eksploatacijom.

Takođe, kaže se da je Evropska unija jedan od glavnih donatora Republike Srbije. Ako pogledate koga i šta Evropska unija zapravo donira, biće vam malo jasnije o čemu se tu zapravo radi. Kada pogledate da Evropska unija prvenstveno donira nevladine organizacije poput Fonda za humanitarno pravo u milionskim iznosima, a to se sve knjiži i beleži kao prihodi i kao dodatak iz Evropske unije za Republiku Srbiju, onda vam je poprilično jasno o čemu se radi. 

Mi srpski radikali smo još davnih dana tražili da se ovakve organizacije ukinu, jer je njihovo antisrpsko delovanje valjda svima već jasno. 

Srpska radikalna stranka podseća da je Evropska unija jedna tvorevina koja se nalazi u procesu dezintegracije, koja predstavlja jedan skup, birokratski trom postupak. EU se nalazi u procesu dezintegracije i razgradnje i zapravo nije u stanju da pomogne, na kraju krajeva, ni samoj sebi.

Ovih dana smo takođe, pored ovih sramnih zastava, koje vise na skoro svakoj banderi kad prilazite gradu Beogradu, videli da se u Novom Sadu održava i takozvani forum koji su nazvali „Zapadni Balkan, jedan region, jedno tržište – korak napred ka jedinstvenom evropskom tržištu”. Valjda je cilj organizatora ovog foruma da predstave evropske integracije kao nešto što je bogom dano, kao nešto što nam valjda po pravilu pripada i sledi, ali zaboravljaju da nam se kroz jedan ovakav forum, zapravo, protura utešna nagrada, koja se naziva mini-Šengen, odnosno „otvoreni Balkan”. 

Organizatori ovog foruma naglašavaju kako je ovo jedan mirovni projekat, kako je to jedan projekat koji potiče iznutra, kako predstavlja budućnost, solidarnost i zajedništvo takozvanih balkanskih naroda i da zapravo nije nametnut spolja. Zar vam se ne čini da je pomalo sramno nazvati ovo jednim mirovnim projektom u trenutku kada vojna jedinica ROSU šiptarske lažne narko-države Kosovo maltretira, zlostavlja, tuče Srbe na graničnim prelazima i oduzima im i ono malo ljudskih prava koja su uspeli svojim fizičkim integritetom da zaštite. 

Kao što sam već naglasila, srpski radikali ističu da je ovo jedno potpuno licemerje na delu i pod hitno zahtevamo da se sa svih javnih mesta sklone zastave Evropske unije, jer smatramo da njima tamo nije mesto i da treba pod hitno da prestanemo da se ponižavamo i idemo linijom manjeg otpora. 

Takođe ću vas podsetiti samo na još jedan detalj, za koji smatram da je relevantan kada je tema evropskih integracija u pitanju. Naime, ja sam poslanik Srpske radikalne stranke u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine i već godinama unazad, zajedno sa svojim kolegama, pokušavam da na dnevni red nametnem jedno veoma važno pitanje. 

Na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine funkcioniše i radi takozvani Fond za evropske poslove. Radi se o instituciji čiji je osnivač Autonomna pokrajina Vojvodina, i koja za cilj i namenu ima promovisanje takozvanih evropskih vrednosti i evropskih integracija. Malo je poznato u javnosti, a verovatno mnogi i ne razmišljaju u tom pravcu, da se na godišnjem nivou preko 145 miliona troši na funkcionisanje jednog ovakvog fonda, prvenstveno na plate zaposlenih. Preko 30 njih radi u ovom takozvanom izmišljenom fondu, prvenstveno stranačkih i partijskih kadrova. Jasno vam je o čemu se tu radi i šta je zapravo pravi cilj. Mi 145 miliona dinara trošimo na jednu potpuno nepotrebnu stvar od koje nemamo apsolutno nikakve koristi, dok imate, sa druge strane, primer da preko 800.000 građana Srednjeg i Severnog Banata ni dan danas nema čistu, zdravu i pijaću vodu, piju vodu punu arsena.

Smatramo da je potpuno nedopustivo da se novac iz pokrajinskog budžeta arči i baca na skupe glomazne projekte, na prazne i promašene fondove, koji predstavljaju paralelne institucije, a sa druge strane da sela u okviru severne srpske pokrajine nemaju kanalizaciju, a mnoga od njih nemaju ni zdravu pijaću vodu. Ovo je samo jedna od tema koje smo želeli da kandidujemo za ovu današnju konferenciju, a ako imate nekih pitanja, izvolite. 

Novinar Srbin info, Gradimir Potić: Da li Srpska radikalna stranka očekuje promenu politike Evropske unije prema Srbiji u svetlu novih izbora u Nemačkoj? 

Marina Nedeljković: Da. Svedoci smo bili da je to vrlo aktuelna tema ovih dana. Održani su izbori u Nemačkoj. Polemiše se dosta kakva će biti uloga Zelenih, kao jednog od glavnih kandidata i pretendenata da igraju ključnu ulogu nakon ovih izbora. Mi suštinski smatramo da, ako Zeleni dođu u tu poziciju, stvari mogu biti samo gore. Ako se podsetimo, ova partija je bila jedan od glavnih propagatora bombardovanja Republike Srbije. Znate vrlo dobro da je Nemačka okosnica i glavna perjanica Evropske unije i da je potpuno nedopustivo da mi idemo takozvanom linijom manjeg otpora i da pravimo ustupke, pa na kraju krajeva i Nemačkoj, a imajući u vidu da se stvari suštinski neće promeniti. Mislim da je za nas mnogo relevantnije da povratimo suverenitet kada je donošenje naših sopstvenih odluka u pitanju, a da je to ko će doći ili kakve će kombinacije biti u kontekstu buduće vladajuće političke strukture u Nemačkoj, pa i generalno Evropskoj uniji manje relevantno pitanje, ali po svim dosadašnjim pokazateljima čini se da politika može da bude samo stroža u pogledu zahteva koje će Nemačka plasirati i usmeriti ka nama, naravno, u pogledu priznanja Kosova i Metohije, odnosno, kako oni to nazivaju, Kosova kao nezavisne države. 

Gradimir Potić: Kako vidite razrešenje krize na Jarinju?

Marina Nedeljković: Kao što smo već naglasili, svedoci smo da je danas već jedanaesti dan kako su naši Srbi na Kosovu i Metohiji izuzetno uznemireni. Nalaze se u jednoj vrlo nezgodnoj i neprijatnoj situaciji, situaciji da moraju sopstvenim telima, protestima i barikadama da brane i ono malo ljudskih prava koja su im preostala. 

Mi srpski radikali smo na samom početku, nazvaćemo ovo krizom, smatrali da razrešenje celokupnog problema Kosova i Metohije, odnosno, kako oni to nazivaju, naše južne pokrajine, vratimo tamo gde mu je i mesto, a to može biti samo u okviru Saveta bezbednosti. I kada je ova kriza počela da se dešava, od prvog dana smatrali smo da je potrebno sazvati hitno sednicu Saveta bezbednosti, alarmirati svetske sile, prvenstveno one koje su članice Saveta bezbednosti, od kojih možemo očekivati podršku, razumevanje i neku vrstu saradnje kada je razrešenje ove krize u pitanju. 

Ako ćemo oči usmeriti ka Evropskoj uniji i ka njenim zvaničnicima, pa čak i onima koji su danas ovde u poseti, mislim da nećemo dobro proći, jer su oni već odavno pokazali šta misle i kako misle da razreše tu krizu. Podsetiću vas da je upravo Evropska unija, zajedno sa svojim starim prijateljem NATO paktom bila ta koja je ne samo bombardovala Saveznu Republiku Jugoslaviju, već koja je jedan od glavnih protagonista, zaštitnika i finansijera te izmišljene narko-države Kosovo. Od njih ne možemo, niti treba da očekujemo bilo kakvu podršku, ali tamo gde stvari treba da se razreše, to je Savet bezbednosti. 

Gradimir Potić: Hvala. 

Marina Nedeljković: Hvala i vama. Ako imate još nekih pitanja, izvolite. Hvala vam još jednom. 

https://www.youtube.com/watch?v=YvSUhK9egeY

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM