Konferencija za novinare dr Vojislava Šešelja, 16. jul 2020. godine

Prof. dr Vojislav Šešelj: Dame i gospodo, otvaram konferenciju za štampu Srpske radikalne stranke.

Ja sam već saopštio javnosti da je stav Srpske radikalne stranke da na ove pregovore sa predsednikom improvizovane odmetničke vlade u Prištini ne treba da ide predsednik Republike Aleksandar Vučić, trebalo je da ide predsednik Vlade Srbije ili ministar inostranih poslova.

Međutim, Vučić je poput onog đaka petičara u razredu koji nervira sve ostale đake, jer kad god neko nešto ne zna, on odmah diže dva prsta i govori – je li mogu ja, je li mogu ja, znači mora u svakom loncu da bude poklopac, što nije dobro ni za njega lično, ni za Srbiju.

Treba svetu da stavimo do znanja da se važne nacionalne odluke donose u Srbiji u institucijama sistema, da ih ne donosi samo jedan čovek i da nije jedan čovek svemoćan u toj meri da može na licu mesta o bilo čemu da odlučuje.

Čuli smo da su sada, to su Vučićeve reči, dve tačke na dnevnom redu: nestale osobe i interno raseljena lica i druga tačka, ekonomija i bolja ekonomska saradnja, bolji protok robe, kapitala, ljudi i usluga. Više puta smo mi u javnosti ponavljali da, dok se ne realizuje Zajednica srpskih opština, nema otvaranja novih pitanja. Nikad nam neće realizovati tu zajednicu srpskih opština, a to je još obaveza iz prvog paketa briselskih sporazuma. O čemu dalje da se razgovara dok se to ne realizuje? To je trebalo, po našem mišljenju, da bude na dnevnom redu. Na tome je predsednik Republike morao da insistira.

Druga stvar o kojoj ću vam danas govoriti i izraziti stanovište Srpske radikalne stranke je inicijativa u Predstavničkom domu američkog Kongresa da se donese rezolucija kojom će se proglasiti da je u Srebrenici bio genocid i insistirati na zabrani negiranja genocida. To je izrazito antisrpska rezolucija i ako bude usvojena u Predstavničkom domu, pa posle u Senatu, to će biti otvoreni neprijateljski akt Sjedinjenih Američkih Država prema Srbiji i taj akt isključuje Sjedinjene Američke Države iz svih daljih pregovora o budućnosti Srbije. Onaj ko smatra da je u Srebrenici bio genocid, mi nemamo o čemu s njim da razgovaramo, a pogotovo onaj koji bi na silu da spreči da se negira teza o genocidu. Ja sam tu tezu opovrgao na 3.300 strana svoje trotomne knjige „U Srebrenici nije bilo genocida”.

Čuli smo neki dan, predstavnici američke administracije su rekli da će nastaviti insistiranje na otkrivanju i procesuiranju odgovornih za ubistvo braće Bitići i da je to prioritet za Ameriku. Naš režim ćuti o tome, a trebalo je odavno da saopšte da je taj zločin zastareo još prošle godine. To se desilo negde oko 7. jula 1999. godine, dakle, protekom 20 godina zločin je zastareo. Braća Bitići nisu bili ratni zarobljenici. Oni su uhapšeni zato što su se, nakon ukidanja ratnog stanja, prošvercovali  preko administrativne linije koja deli Kosovo i Metohiju od centralne Srbije –  privremeno deli – i oni su zbog toga osuđeni prekršajno. Oni su navodno za novac neku romsku porodicu prošvercovali sa Kosova i Metohije u centralnu Srbiju. Nakon što su pušteni iz zatvora, iz prekršajnog zatvora, nakon što su im vraćene sve stvari, nakon što su potpisani svi dokumenti kojima se oni puštaju na slobodu, njih je kidnapovala grupa policijskih oficira, odvela u nepoznatom pravcu da bi ih opljačkala, jer su uza se imali veliku količinu novca, i svog novca i novca koji im je isplatila romska porodica. Oni su, nakon što su opljačkani, ubijeni i njihove su kosti posle pronađene valjda u Petrovom Selu, gde li, nije bitno gde, ali oni nisu žrtve ratnog zločina, nego žrtve obične razbojničke pljačke sa smrtnim ishodom. Trebalo je te policijske oficire suditi dok je bilo vreme. Režimi su se menjali, bio je tu Đinđićev režim, pa Koštunicin, pa Tadićev, pa naprednjački evo već osam godina. Pošto nijedan režim nije bio spreman da krivično goni počinioce ovoga zločina, krivično delo je zastarelo. Možda je to s moralnog aspekta pravedno ili nepravedno, ali s pravnog aspekta stvar je potpuno čista. Po zakonima iz tog vremena krivična dela su zastarevala maksimalno posle 20 godina. Bilo koje krivično delo osim ratnog zločina. Ovo nije bio ratni zločin ni po kojem osnovu. Uostalom, ovo krivično delo je izvršeno daleko posle ukidanja ratnog stanja. Ratno stanje je negde u junu ukinuto, a zločin je valjda izvršen 7. jula, ako je to dobro precizirano.

Dame i gospodo, danas sam u ime Srpske radikalne stranke predao ustavnu žalbu Ustavnom sudu Srbije, kojom tražim da se donesu dve odluke.

U prvoj odluci da se poništi Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine Republike Srbije, koji je navodno usvojila Republička izborna komisija. Sednica Republičke izborne komisije uopšte nije održana. Oni su tvrdili da su kontaktirali sa članovima Republičke izborne komisije putem mejla, dakle da je bila elektronska sednica. Međutim, kako može da se održi elektronska sednica bez elektronskih potpisa? Vi znate šta su elektronski potpisi. Elektronskim potpisima se garantuje identitet učesnika sednice. Tamo gde nema elektronskog potpisa bilo ko je mogao da se uključi da glasa, da izrazi svoje stanovište i bilo šta drugo. Dakle, bez sednice Republičke izborne komisije nema izveštaja o rezultatima izbora.

Drugo, tražim da se poništi postupak dodele mandata narodnih poslanika na osnovu Izveštaja o ukupnim rezultatima izbora za narodne poslanike. I to je urađeno bez sednice Republičke izborne komisije i  štaviše, to je urađeno a da svi postupci pred Upravnim sudom Srbije nisu završeni. Tamo se vodi nekoliko stotina, nekoliko hiljada postupaka, je li, Vjerice? Ti znaš bolje.

Vjerica Radeta: Za sada je ostalo nekoliko stotina.

Prof. dr Vojislav Šešelj: Nekoliko stotina postupaka, i dok se to sve ne okonča, ne može se vršiti postupak dodele mandata. Zbog prirode spora i državnog i političkog značaja spornog pravnog pitanja, zahtevao sam da Ustavni sud odredi privremenu meru i donese rešenje kojim će se zabraniti konstituisanje saziva Narodne skupštine na osnovu Izveštaja o ukupnim rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine, koji je navodno usvojila Republička izborna komisija.

To podrazumeva da, kada se donese ovakva odluka Ustavnog suda, odnosno ovakve odluke i rešenje, da oni idu na Republičku izbornu komisiju. Jedino što preostaje Republičkoj izbornoj komisiji je da poništi ove izbore i zakaže nove.

Vi znate kakav je značaj elektronskog potpisa i da bez elektronskog potpisa ne može ništa da se uradi na navodnoj elektronskoj sednici. Elektronske sednice nije ni bilo, jer bi  elektronska sednica podrazumevala da se svi međusobno vide na ekranima i da jedan po jedan dobija reč, kako se ko javi. Ni toga nije bilo, prema tome, izbori se moraju poništiti. Na stranu sve ono o čemu smo ranije govorili, o izbornim nepravilnostima, mnogo smo tih izbornih nepravilnosti izneli u ovoj ustavnoj žalbi. Ona je danas predata na 20 strana, tri primerka smo već dali novinarskim ekipama, još se dva sada štampaju.  Obavešten sam da ima pet ekipa danas na konferenciji za štampu, je li tako? Potrebno je pet primeraka ove ustavne žalbe.

Dobro. To je sve što sam ja imao da kažem. Izvolite, ako vi imate neko pitanje.

Gradimir Potić, Srbin info: Samo sekund, vi ćete me ispraviti, profesore, ja nisam pravnik, Srebrenica je, ako se ne varam, okarakterisana kao masovni zločin, a malo-malo iskače kao genocid, kako kome zatreba.

Dodaću ovo, ne zamerite mi, majka mi je iz Podujeva – Bitići su najveće bitange bile u kraju pa su zato i pobegli u Ameriku, pa kad kome zatreba  izvlače Bitiće, i pred Đinđića i pred Koštunicu i tako dalje. Da li je to sve u funkciji, po vašoj oceni, pritiska na Vučića, naravno, u vezi Kosova? Da li imate bojazan koju već većina desničara po Srbiji ima, da će Vučić na kraju da popusti i da preda Kosovo?

Prof. dr Vojislav Šešelj: Sve su to, pre svega, pritisci na Vučića, ali se ovde ne postavlja pitanje da li će oni njega i ubuduće pritiskati – hoće, nego kako će on reagovati na te pritiske, a vidimo da uopšte ne reaguje na neke od tih pritisaka. Na slučaj Bitići on uopšte ne reaguje već godinama.

Znate, možda ste vi u pravu, možda su braća Bitići bili bitange, međutim, to nije razlog da neko bude ubijen. Kad bi se sve bitange na ovom svetu pobile, ko bi ostao, postavlja se pitanje. Da sam malo bezobrazniji nego što jesam, postavio bih pitanje koliko bi nas ostalo, je li tako? Prema tome, to je zločin. I kad se bitange ubiju, to je zločin. Oni su pripadnici Atlantske brigade bili. To je jedna plaćenička formacija koja i ne podleže međunarodnom ratnom pravu, koje su nekada kada ih zarobe likvidirali na licu mesta, ali u ovom slučaju nije bila u pitanju likvidacija zato, zbog njihovog učešća u ratu ili pripadnosti bilo čemu. Ovde je motiv bio isključivo novac, i to nakon što su pušteni iz zatvora njih je grupa oficira ubila. Ti oficiri jesu zločinci, ali protekli su svi rokovi da bi odgovarali pred sudom, dakle zločin je zastareo i da su najveći zločinci, da su pobili sto ljudi, ako nije u pitanju ratni zločin, jer samo ratni zločini ne zastarevaju, zločini protiv čovečnosti, a ovo je zločin razbojničkog karaktera, iz kriminalnih pobuda.

Gradimir Potić: Da li imate strah da će Vučić popustiti pod pritiscima?

Prof. dr Vojislav Šešelj: Ja nemam strah ni od čega. Sve što činim, činim da ga odvratim od bilo kakvog popuštanja. Međutim, to što je brutalno sproveo ove izbore i što je Srpsku radikalnu stranku na veštački način odstranio iz Narodne skupštine, iako smo imali dovoljan broj glasova građana, on je nekom izbornom akrobacijom prikazao kao da smo imali ispod tri posto, jer smo smetali u Narodnoj skupštini. Mi smo najveća smetnja svakome ko planira da nešto uradi protiv Kosova i Srbije u celini.

Međutim, mi ćemo se grčevito boriti kao vanparlamentarna stranka da se Kosovo sačuva u sastavu Srbije.

Ima li još neko pitanje?

Gradimir Potić: U vezi ovoga, izvinjavam se, da li će Srpska radikalna stranka ići na Savet Evrope ili će samo ići... s obzirom na uticaj?

Prof. dr Vojislav Šešelj: Mi idemo na Ustavni sud. A što se tiče Saveta Evrope, mi nikad protiv svoje zemlje tamo nismo ništa pokretali, a sad nećemo imati ni predstavnika u Savetu Evrope. Ako ste mislili na Evropski sud za ljudska prava, mi i nemamo nameru da protiv institucija naše države tamo vodimo postupak, ali sve ćemo učiniti da u srpskoj javnosti žigošemo sve one koji zatvore oči pred očiglednim kršenjem zakona, pa makar to bio i Ustavni sud.

Imate li još pitanja?

Hvala vam što ste se odazvali. 

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM