Konferencija za novinare Srpske radikalne stranke, 3. decembar 2019. godine

Prof. dr Vojislav Šešelj: Dame i gospodo, da bismo dodatno ukazali na činjenicu koliko je ova stvar ozbiljna, mi smo vam podelili pred početak konferencije i ovo pismo Privredne komore Srbije upućeno Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture. 

Pismo je napisano obazrivim rečima – oni koji su ga pisali trudili su se da ne povrede sujetu ministra, ali da ukažu na problem, a problem je mnogo ozbiljniji nego što se iz samog pisma može sagledati. 

Vi se verovatno sećate da je 2010. godine donesen Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama, a možda se i ne sećate. Zakon nije baš izazvao neku veliku pažnju u javnosti, ali je do danas devet puta menjan i svaki put su unete neke odredbe koje komplikuju preregistraciju firmi koje se bave tim poslom, jednostavno rečeno – odredbe su teško ispunjive. Te firme su uložile mnogo u izgradnju skladišta, u izgradnju cisterni, infrastrukture u tim cisternama, ali sad se traže i stvari na koje niko ranije nije ukazivao i koje i nisu toliko važne za poslovnu delatnost, ali ako stoje u zakonu onda se insistira da budu striktno primenjene. 

Ministarstvo saobraćaja, infrastrukture i građevinarstva dodatno je tu stvar komplikovalo svojim internim aktima, uputstvima za primenu zakona i zato ono snosi najveću odgovornost za odugovlačenje i opstrukciju. Do sada su se svega dve firme prilagodile ovim novim uslovima za skladištenje nafte i naftnih derivata, osim, naravno, NIS-a koji ima najbolju infrastrukturu i čije poslovanje na taj način niko ne može dovesti u pitanje. Sve uslove, dakle, prema oceni Ministarstva, ispunile su samo dve firme, a ove druge su sad praktično pred ukidanjem. Njihovi vlasnici su toliko skromni da preko Privredne komore traže samo da im se produži rok do kraja 2020. godine. A mi tražimo smenu ministra Zorane Mihajlović zbog velike finansijske afere koja je i u ovome otkrivena s naše strane, zbog zloupotrebe službenog položaja, protežiranja stranog preduzeća koje je u mafijaškim rukama, od dve firme koje su ispunile uslove i prema kojima je Ministarstvo neprekidno imalo pozitivan pristup.

 Vi znate da ako imate neku firmu i sad treba da je usaglasite sa zakonom, pa to radite posredstvom Ministarstva – mnogo stvar zavisi od toga da li je ministar blagonaklon pa vam pomaže da se to uradi, ili izmišlja stalno nove komplikacije, stalno nove zahteve da bi vas onemogućio. 

Zorana Mihajlović je protežirala samo firmu „Mitan Oil” čiji je vlasnik Vanja Špiljak. Ja sam već govorio u Skupštini Srbije, postavljajući poslaničko pitanje, da je reč o jednom velikom mafijašu još iz komunističkog vremena. U Srbiji možemo reći da i nemamo mafijaša iz komunističkog vremena, a on se održao. Nekad je bio jedan od direktora zagrebačke „Ine“, odgovoran za krađu celog tankera nafte na Atlantiku i za čitav niz drugih afera. Kad je hteo da razotkrije njegove afere Stjepan Đureković, takođe jedan od direktora „Ine“, morao je da beži u inostranstvo, u Nemačku, u emigraciju, da spašava živu glavu. Nije mu ni to pomoglo. Posle nekoliko godina izgubio je glavu, sasečen sekirama, a među organizatorima njegovog ubistva i neposrednim izvršiocima bili su i Arkan i Giška. Glavni koji su doneli odluku o likvidaciji Đurekovića bili su Stane Dolanc i Milka Planinc. Stane Dolanc je bio član Predsedništva SFRJ i glavni koordinator svih policijskih obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi, sa funkcije predsednika saveta za zaštitu ustavnog poretka, a Milka Planinc je bila predsednik Savezne vlade. Direktni izvršioci bili su Zdravko Mustać, šef Savezne Državne bezbednosti i ovaj Perković, koji je bio šef Državne bezbednosti Hrvatske. 

Pošto je nastupio sa tezom da Đurekovića ne treba ubijati, da je najkorisnije za državu da on bude otet i živ doveden da bi mogao da svedoči o raznim aferama, tadašnji ministar Unutrašnjih poslova Hrvatske Pavle Gaži je po hitnom postupku smenjen i onemogućen da se uopšte pojavljuje u javnosti. 

Ta firma „Mitan Oil” je glavni snabdevač snaga NATO pakta na Kosovu i Metohiji i u ovim susednim zemljama. Ona i tu ima privilegovan položaj, pošto je glavni snabdevač ima i tu monopol, a s ove strane joj je olakšano da ima svojevrsni monopol na celom srpskom tržištu. 

Čim je uspeo da postigne licencu da je ispunio sve uslove po zakonu, nije prošlo ni dva meseca, a „Mitan Oil” je prijavio svu ostalu konkurenciju kako oni ne ispunjavaju uslove. Dakle, žurilo mu se da uništi svaku konkurenciju. 

Da li mi smemo dozvoliti da se uništi konkurencija jednoj mafijaškoj firmi? Zapravo, da li smemo uopšte dozvoliti da jedna mafijaška firma neometano posluje na srpskom tržištu? Naš odgovor, odgovor srpskih radikala je da se to ne sme dozvoliti. 

Naše Ministarstvo, pod vođstvom Zorane Mihajlović, rado im izlazi u susret po svim zahtevima, jer je ministar Zorana Mihajlović potkupljena. Nju već zovu „gospođa 10 posto“ – za skoro svaki posao koji ona odobri njena provizija je 10 posto. 

Pitamo se da li je i za ovu povećanu cenu auto-puta od Čačka do Pojata, koja je povećana za 300 miliona evra, dobila 10 posto, što bi značilo 10 miliona evra, ili je tu suma nešto malo manje, pošto je u podelu plena umešan i bivši američki ambasador u Beogradu Kajl Skot. 

Uskoro se najavljuje i otvaranje nove luke na Dunavu, to je najavio zamenik ministra Veljko Kovačević, a ta nova luka će biti ponuđena firmi „Mitan Oil” da bude potencijalni operater, tako da se sva ostala konkurencija i definitivno isključi. A dosad smo imali pet, šest, možda i sedam lokacija na Dunavu gde je bilo moguće vršiti skladištenje nafte i naftnih derivata. Zatvorena skladišta već su pretrpela ogromnu štetu i tu štetu će morati neko da im nadoknadi, pošto će gorivo morati sada po monopolskim cenama da se nabavlja, biće i nestašica i biće velikih poskupljenja, iako je cena nafte na svetskom tržištu takva da zapravo nikakvih poskupljenja ne treba da bude. Doći će, dakle, do potpunog poremećaja za koji će biti odgovorna Zorana Mihajlović. 

Ja imam ovde i shematski prikaz skladišta za derivate, gde se nalaze na području Dunava. Već su u oktobru zabranili rad skladištima Ada Huja i Barič, ikako nemaju licencu još uvek rade pod otežanim uslovima „Lukoil Ostružnica”, „Spid Novi Sad” i „NIS Smederevo”, dodatno su u pristaništu, u Sremskim Karlovcima, koje drži MOL i OMV zabranjeni strani brodovi, što ovima takođe mnogo ometa i otežava rad. UNKS koji drže „Lukoil”, MOL, OMV i „Naftahem” i manja grupacija „Eko-Dunav petrol” traži odlaganje primene ovoga Zakona o lukama do kraja 2020. godine, a u vezi sa licencama i po pitanju uplovljavanja i istovara stranih brodova. To od Ministarstva energetike ( pokazali smo vam u ovom pismu) traži i Privredna komora Srbije. 

Ukoliko se ne odloži primena zakona, ko zna šta će se sve desiti. 

Eto, to je što smo imali za današnju konferenciju za štampu. 

Imate li vi neko pitanje? Ako nemate, hvala vam. 

 

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM