Konferencijaza novinare, 20. avgust 2020. godine

Milorad Mirčić:Prošlo je skoro dva meseca, a Srbija još uvek nema formiranu novu vladu. Pored toga što se ne zna ko će biti u sastavu te vlade, a nepoznanica je i ko će biti mandatar, Srbija i javnost Srbije upoznatisu sa politikom koju treba da vodi ta nova vlada. To nam je saopštio predsednik Aleksandar Vučić tako što je rekao da je prioritet svih prioriteta nove vlade, a samim tim i vlasti u Srbiji, ulazak Srbije u Evropsku uniju, evrointegracije.

Bez obzira što je to u suprotnosti sa raspoloženjem većine građana u Srbiji – sve ankete, sva istraživanja pokazuju da je ubedljiva većina i dalje protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju, a naročito kada se uz pitanje o ulasku u Evropsku uniju postavi uslov za ulazak, dakle priznavanje Kosova i Metohije – Aleksandar Vučić je već rekao da ga ne interesujekako je raspoložena većina u Srbiji, Srbija mora biti članica Evropske unije, oglušujući se o to da su sve izraženiji zahtevi vodećih zemalja Evropske unije, pre svega Nemačke i Francuske, da uslov za ulazak Srbije u Evropsku uniju bude priznavanje Kosova i Metohije kao nezavisne države.

Bez obzira što poslednjih dana vidimo kakav je stepen demokratije u okvirima Evropske unije, na regularno održane izbore u Belorusiji Evropska unija je izjavilada ne priznaje te izbore. Za njih su izbori nevažeći zato što oni tvrde da je Lukašenko diktator, da je čovek koji je već 26 na čelu Belorusije i da ta diktatura ne može da bude u Belorusiji po tvrdnjama predstavnika Evropske unije, pre svega po onome što je i sama Merkelova rekla. Sa druge strane imamo primer da je 31 godinu Milo Đukanović na čelu Crne Gore,što je očigledna diktatura. Milo Đukanović hapsi pola Crne Gore, onu polovinu građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, ostavlja ih bez posla, pa ide i korak dalje, hapsi i vladiku Srpske pravoslavne crkve. To je za njih demokratija i to nije diktator. Faktički, Evropa na ovaj način pokazuje pravo lice – onaj ko je patriota, onaj ko se bori za svoju državu, za svoj narod, onaj ko se okreće prema Rusiji, ko je za saradnju sa Rusijom, taj je diktator, taj nije demokrata, taj ne može da učestvuje u političkom životu; onaj ko je izdajnik svog naroda, onaj koji hapsi sopstveni narod, ko je za saradnju sa NATO-om, taj je demokrata i njega Evropska unija podržava. Prosto za neverovati kako i Srbija reaguje u ovakvoj situaciji.

Srbija daje svoj doprinos – zvanični predstavnici Srbije se ne izjašnjavaju o svemuovome što se dešava u Belorusiji, a pogotovo se ne oglašavaju o velikoj sramoti i ljagi koja je nanesena Srbiji.

Srđa Popović je državljanin Srbije. On je čovek koji organizuje demonstracije i proteste u Belorusiji. Od ranije je poznato, kao pripadnik pokreta Otpora, da je zvanično proglašen za američkog špijuna, jer je na listi koju finansira američka obaveštajna služba. Sećate se da su na toj listi bili i Otpor i Cesid. Vidite kakva je sudbina onih koji su bili čelnici te dve organizacije. Marko Blagojević je čelni čovek Cesida, na čelu kancelarije za upravljanje sa nekim investicijama ili ulaganjima. To mu je nagrada zato što je u 5. oktobru odigrao svoju ulogu, zato što i dalje služi verno i odano Ciji, to mu je sad nagrada. Možemo zamisliti, ako bude to kriterijum, kakvu će nagradu dobiti Srđa Popović. Aleksandar Vučić se do dana današnjeg nije oglasio, nije se oglasio da kaže kakav je stav Srbije, zvanične politike, po pitanju svega što se dešava u Belorusiji. Ono što sa sigurnošću znamo, a to nam je ista ličnost saopštila, predsednik države, to je da će se u narednom periodu novoizabrana vlada boriti za ekonomsku stabilnost i razvoj Srbije na taj način što će se i dalje zaduživati, dizati kredite kod stranih vlada, uzimati novac od stranih banaka i na taj način razvijati Srbiju i održavati ekonomsku stabilnost. Gotovo je neverovatno da se sa takvom idejom zanosi prvi čovek ove države.

Srbija je već blago rečeno u dužničkom ropstvu. Odnos ukupnog duga prema bruto društvenom proizvodu je na procentima 60 posto. Imajući u vidu da do kraja godine Srbija mora da se zaduži, ako ovako nastavi mora da se zaduži još najmanje tri milijarde – to je već dužničko ropstvo. Ono što je zabrinjavajuće iz tog dužničkog ropstva, Srbija ne može sa ovakvom ekonomskom politikom i ovakvim načinom razmišljanja da se izvuče. Sa takvim načinom razmišljanja Srbija sa ovom privredom, sa ekonomskim potencijalom kojim raspolaže, ne može u narednih, što bi se reklo, stotinu godina da vrati dugove, a kamoli da stane na zelenu granu, kako bi to narod rekao.

Ono što je veoma bitno,po mišljenju nas srpskih radikala i što sa sigurnošću može da se tvrdi, Ustavni sud Srbije više ne postoji. Ne postoji u bukvalnom smislu reči. To je organ koji je prateći organ vladajuće koalicije, odnosno aktuelne vlasti, za njene potrebe, za potrebe Srpske napredne stranke i njenih koalicionih partnera. Ustavni sud je spreman sve da uradi, od Briselskog sporazuma, od kada je Srpska radikalna stranka uložila žalbu i prigovor Ustavnom sudu, pa do dana današnjeg kada smo ukazali na sve malverzacije, sve propuste koji su u vezi sa izborima koji su se održali u Srbiji. Ustavni sud ćuti ili proglašava sebe nenadležnim, ili jednostavno ne smeju da se oglase, da štite zakon i Ustav ove države.

Srpska radikalna stranka kao vanparlamentarna stranka nastavlja svoju političku borbu, nećemo odustati. I dalje ćemo biti prava i iskrena opozicija vlasti. Nećemo dozvoliti da se na ovaj način Srbija uništava. Nećemo dozvoliti da se provereni prijatelji srpskog naroda, kao što je Lukašenko, prepuštaju na milost i nemilost u smislu da se u Srbijićuti, da se niko ne oglašava. Srpska radikalna stranka će uvek pamtiti sve ono što je predsednik Belorusije učinio za Srbiju, za srpski narod. Dugi niz godina je bio gotovo jedini prijatelj, uz predsednika Ruske Federacije, koji je u svakom trenutku Srbiji pomagao.

Izvolite ako imate pitanje. Ako nemate, hvala vam mnogo.

https://www.youtube.com/watch?v=gJ9whggO9k0

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM