Vojislav Šešelj: Maksimalna integracija sa Rusijom je garant bezbednosti Srbije

Intervju prof. dr Vojislava Šešelja za rusku novinsku agenciju TASS [1. mart 2019. godine].

Jedan od najuticajnijih političara na srpskoj političkoj sceni, lider Srpske radikalne stranke – najveće opozicione parlamentarne stranke u Srbiji – Vojislav Šešelj govorio je u intervjuu TASS-u o domaćim političkim procesima u Srbiji, svom predlogu za rešavanje kosovskog pitanja, potrebi za maksimalnom integracijom Rusije i Srbije a takođe je izneo svoje stavove u vezi sa događajima u Ukrajini.

- Gospodine Šešelj, šta Vi, kao čovek koji je pobedio u velikoj bici sa Haškim tribunalom, možete da kažete o sudbini drugih Srba koji se do današnjeg dana nalaze u zatočeništvu? Ima li nade za njihov povratak u Srbiju?

- Još uvek nisam okončao svoju bitku. Mene su odlukom drugostepene instance osudili na deset godina. Međutim, napravili su kardinalne greške, čak su mi pripisali izmišljeno delo, koji ne postoji u međunarodnom pravu i koje nijednom nije pomenuto u sudskoj praksi Haškog tribunala. To je optužba koja se odnosi na osporavanje prava na bezbednost.

Meni se pripisuje deportacija Hrvata iz sela Hrtkovci (blizu grada Sremske Mitrovice, u severnom delu Srbije - primedba TASS-a) u vreme kada je Srbija bila puna srpskih izbeglica iz Hrvatske. Hrvati su proterali nekoliko stotina hiljada Srba a mene optužuju da sam proterao nekoliko stotina Hrvata, iako nijedan od njih nije proteran, svi su oni po nekoliko puta odlazili ​​u Hrvatsku i birali koje će kuće dobiti u zamenu. Nastavljam svoju borbu, kupio sam kuću u Hrtkovcima, tamo ću smestiti grupu svojih istražitelja koji će uzeti izjave od bukvalno svih stanovnika sela.

Što se tiče ostalih, u Tribunalu je mnogo Srba, osuđenih zbog izmišljenih razloga. To su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i Stojan Župljanin i Mićo Stanišić. Župljanin i Stanišić dobili su 22 godine, Karadžić - 40 godina, Mladić - doživotnu robiju. Milan Martić, bivši predsednik Republike Srpske Krajine, služi 35 godina u najtežim uslovima u Estoniji, u katastrofalnim uslovima. Estonci nas mrze kao što mrze i Ruse.

Za sada nema naznaka kada će biti okončan rad Haškog tribunala, posao ovog suda proglašen je završenim, ali je formiran Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove. Samo zamislite: umesto suda presude donosi mehanizam, što je u suprotnosti sa pravnom logikom i svim demokratskim teorijama prava. Mehanizam ne može da donosi presude, mehanizam podrazumeva kretanje duž planirane linije bez koraka desno-levo, kao mehanizam u automatu ili automobilu. Sud je nešto drugo, nije slučajnost da boginja pravde ima povez preko očiju i treba da odmeri kaznu.

Jedina nada za povratak Srba je neki veliki rusko-američki sporazum, u koji će biti uključeni i srpski zatvorenici koje je Haški tribunal osudio. Tada bi oni mogli da se vrate u Srbiju.

- Već tri meseca u Beogradu se svake subote održavaju protesti, u kojima učestvuje po nekoliko hiljada ljudi. Šta po vašem mišljenju predstavlja ovaj protest, da li je zasnovan na stvarnom nezadovoljstvu ili uživa stranu podršku?

- Postoji jak pritisak na [srpskog predsednika Aleksandra] Vučića, jer je preduzeo nove korake ka jačanju prijateljstva sa Rusijom, kao i sa Kinom. To smeta svim zapadnim silama. Ovi protesti su režirani od strane američke i britanske ambasade, koje imaju svoje agente poput Srđe Popovića (bivši lider protestnog pokreta Otpor koji je osnovao Centar za primenjene nenasilne akcije i strategije koji se bavi sprovođenjem metoda "nenasilnog rušenja vlasti" Džina Šarpa - komentar TASS-a) koji je učestvovao u nekoliko obojenih revolucija. Nedavno su ovde obučavali Gvaida i njegove saučesnike koji pokušavaju da organizuju državni udar u Venecueli.

Mi smo se distancirali od protesta, i ja otvoreno govorim ko su i šta su učesnici protesta. U protestima učestvuje koalicija pro-zapadnih stranaka, takozvani "Savez za Srbiju", u kome se nalaze Dragan Đilas, Vuk Jeremić i Boško Obradović. Međutim, oni su previše kompromitovani da bi se Sjedinjene Države ili Velika Britanija kladile na nekoga od njih. Dakle, potraga za pravim liderom prozapadne opozicije i dalje traje. Ovaj trio je odlučio da bojkotuje moguće izbore, što će dovesti do nestabilnosti u zemlji, ali vidim da se Amerikanci protive bojkotu, što znači da se nadaju da će do izbora pronaći nekakvog lidera kojeg će predstaviti kao vođu prozapadne opozicije. Traže nekoga ko će preko noći postati popularan a to može biti sportista, glumac, neko potpuno nov.

Nama radikalima je najteže u ovoj situaciji: opozicija smo Vučiću, ali ne možemo biti sa tim snagama. A Vučić nas pritiska jer želi da svaki patriotski glas pripadne njemu. Ali ako budemo slomljeni, to će za njega imati negativnu ulogu na narednim izborima, jer ja uvek govorim ono što Vučić ne sme da kaže i ne ustručavam se da se suprotstavim demonstrantima.

- Kako ocenjujete mogućnost prevremenih parlamentarnih izbora? Stiče se utisak da su pojedini političari već započeli kampanju.

- Da, započeo je i sam Vučić. I [ministar spoljnih poslova Ivica] Dačić je počeo, on je malo strahovao od mogućih izbora. Ni nama ne idu u prilog neposredni izbori. Zašto? Zato što Vučić kontroliše čitav izborni proces, to smo videli na lokalnim izborima. To je bio slučaj pod Miloševićem do 2000. godine, to je bio slučaj pod Tadićem i Koštunicom, i sada se ta praksa nastavlja.

Ja imam objektivan odnos prema Vučiću, podržavam ono što je dobro, kritikujem ono što je negativno. Podržavam saradnju sa Rusijom, Kinom, uvek kritikujem ideju o pristupanju Evropskoj Uniji. Od trenutka mog povratka iz Haga 2014. godine Vučićeva politika se konstantno menja, vraćajući se patriotizmu, fokusirajući se na Rusku Federaciju i Narodnu Republiku Kinu. Naša situacija je dosta komplikovana, ne možemo da napadnemo Vučića svom snagom, jer bi to donelo korist Zapadu; mi kritikujemo njegove prozapadne ministre. Ali njega ne diramo i nećemo ga dirati sve dok vodi politiku približavanja Rusiji, iako politika u vezi sa Ruskim humanitarnim centrom u Nišu, kome nije dat zvanični status, kao i dopuštenje da NATO uđe u Srbiju, pa i da ima svog predstavnika u Ministarstvu odbrane Srbije, zahteva našu kritiku.

- Kako ocenjujete trenutnu situaciju na Kosovu? Šta podrazumeva razgraničenje sa Prištinom? Koji su vaši predlozi u ovoj situaciji?

- Vučić ima koncept podele Kosova. Po mom mišljenju, Vučić želi da Srbiji ostanu rudarski kombinat Trepča, jezero i hidroelektrana Gazivode, četiri severne opštine, što je za njega najvažnije, a o ostalim stavkama su mogući pregovori. Preostali Srbi sa juga bi u tom slučaju morali da napuste Kosovo veoma brzo, jer ne bi preživeli među Albancima.

Međutim, ja sam izneo drugačiji predlog: protivim se razgraničenju, tražim razdvajanje. Kosovo formalno ostaje deo Srbije, srpska policija mora biti na graničnim prelazima i carini. Četiri severne opštine se odvajaju sa Trepčom i Gazivodama i uspostavlja se koridor kroz selo Goraždevac do Pećke patrijaršije. Zatim se pet srpskih opština južno od Prištine, od Gračanice do Gnjilana, pridružuju Srbiji. Ostaje samo problem opštine Štrpci koja je u potpunosti izolovana. Imao sam ideju da se obavi razmena stanovništva, tako da se Srbi iz Štrpca presele u Preševo i Bujanovac.

Kosovari formalno ostaju u Srbiji, ali suštinski imaju apsolutnu autonomiju, mogu imati sopstvenu valutu, raditi bilo šta, osim formiranja vojske. Naravno, bez ulaska u UN.

- Šta mislite o širenju NATO-a na Balkanu?
- Apsolutno smo protiv ulaska Srbije u NATO, kao i ulaska Bosne i Hercegovine u alijansu. Ukoliko bi se, na nesreću, pridružili EU, lako bi nas naterali da pristupimo NATO-u. U očima Zapada Vučićevo vreme ističe, oni žele da ga iskoriste za postizanje bilo kakvog rešenja kosovske krize, a potom da ga svrgnu i dovedu na vlast svog čoveka. A Vučić i dalje sedi na dve stolice. Problem je u tome što on misli da može svakoga da nadigra, a ne može. On je usamljen, nema kraj sebe nijednu osobu koja bi mogla da ga posavetuje u pravom trenutku. On je taj tip ličnosti - slobodni strelac. U ovom trenutku na Zapadu se čitave institucije bave ovom problematikom i traže rešenja.

Što se tiče Crne Gore, Zapad nastoji da se što pre oslobodi Mila Đukanovića (predsednika Crne Gore - komentar TASS-a). U ovoj zemlji na vlasti je mafijaški režim, a postoji i ozbiljan sukob između predsednika Đukanovića i premijera Duška Markovića, iako su isti - i jedan i drugi su kriminalci. Marković je, kao bivši šef specijalnih službi, spreman da svrgne Đukanovića i postane potpuni gospodar. Suštinska razlika između njih ne postoji. Nadam se da će se ljudi tamo pobuniti i da se ovakva situacija neće dugo održati. Nadam se da će doći do narodne, pre svega socijalne a potom i nacionalne revolucije. 

- Kakvi bi, po vašem mišljenju, trebali biti odnosi između Rusije i Srbije?
- Mi smo za najbližu moguću integraciju. Za ulazak u Evroazijski ekonomski savez, za ulazak u ODKB. Neposredno pred bombardovanje sam ubedio Miloševića da se pridruži saveznoj državi Rusije i Belorusije. Želeo bih još veći stepen integracije od onog koji postoji između Rusije i Belorusije. Naravno, mi bi očuvali državnu identifikaciju i nacionalnu svest, što predstavlja sopstvena Vlada. Vojska bi mogla biti zajednička, ali naši vojnici bi mogli imati srpske ševrone na rukavima. Zadržali bi mesto u UN a sve ostalo bi integrisali. To bi bio najveći stepen integracije. Mislim da bi to bilo veoma značajno za Rusiju, i ukoliko ona ne bi zapala u krizu, kao u vreme Jeljcina, došla bi na Balkan i niko drugi ne bi bio u stanju da je istisne odavde. Mi smo za razmeštanje ruskih baza ovde u Srbiji, tako da bi svaki napad na Srbiju predstavljao napad na Rusiju. I tek tada bih se osećao samouvereno, u suprotnom nam opasnost preti sa svih strana. Dobili smo dosta oružja u vidu poklona i po niskim cenama i moguće je da smo sada jači od svih naših suseda pojedinačno, ali nismo jači od NATO-a. Potrebna nam je garancija da nas NATO više nikada neće bombardovati. A ta garancija je integracija sa Rusijom.

- Često se u Srbiji govori da se dve trećine robnog prometa odvija sa zemljama EU, što onemogućava blisku integraciju sa Rusijom.

- Mi gubimo novac saradnjom sa EU. Još je režim Borisa Tadića ukinuo sve carine na robu iz EU, gotovo sve. I ti proizvodi uništavaju našu proizvodnju, pre svega poljoprivredne proizvode. Ovde se uvozi smeće iz EU, ne smemo da jedemo kobasice i viršle jer se prave od mesa lošeg kvaliteta, uvezenog iz EU. Pritom imamo svoje odlične proizvode, ali naši poljoprivrednici su ugušeni jeftinim proizvodima iz Evropske unije, za koje se ne plaća carina. Hrana se u Nemačkoj proizvodi sa ogromnim državnim subvencijama, a naši poljoprivrednici, koji nemaju takve subvencije, ne mogu da se takmiče sa njima. Ovo je samo jedan od razloga zašto je saradnja sa EU loša za nas. Na kraju krajeva, 3 milijarde evra godišnje dolazi u Srbiju od naših građana koji rade u inostranstvu, i to je samo ono što ide preko banaka i pošte. Međutim, EU isisava novac iz Srbije svojom robom, sprečavajući da se naša proizvodnja razvije. Dakle, uspešna ekonomska saradnja Srbije sa EU je velika zabluda.

- Kakav je vaš stav o izgradnji "turskog toka" u svetlu novih teškoća u Bugarskoj?

- Bugarska je uvek pod pritiskom Zapada, a naše istorijsko iskustvo pokazuje da je uvek podređena ovom pritisku. Međutim, srpski deo gasovoda mora, naravno, biti izgrađen, i čim Bugarska ili Grčka budu spremne da snabdevaju ruskim gasom, naš gasovod će biti spreman. Neće se dugo čekati na rešavanje ovog pitanja. Evropi je potreban ruski gas, jer su svi alternativni tokovi nedovoljni. Američki gas je toliko skup da ga samo Poljska može kupiti zbog mržnje prema Rusiji, i niko drugi.

- Kakva je pozicija vaše stranke u odnosu na Krim?

- Bili smo prvi koji su rekli da je Krim Rusija i držimo se tog stava. Funkcioneri naše stranke, među kojima je bio i moj sin, nekoliko puta su putovali na Krim. Uskoro bi trebalo ponovo da idu. Što se mene tiče, ja bih takođe želeo da odem na takvo putovanje. Ali imam 65 godina i pre svega bih želeo da odem u Moskvu i budem siguran da će me primiti predsednik Putin. To je moja želja.

- Kako ocenjujete situaciju u Ukrajini?

- Siguran sam u jednu stvar: ukrajinski nacionalisti nikada neće zauzeti Donjeck. Donbas je region u koji su se svojevremeno preselili Srbi. Mnogi ljudi, uključujući ljude iz moje porodice, otišli su u Rusiju i službovali u ruskoj vojsci, imena "Šešelj" i "Šešeljevič" još uvek su sačuvana u Rusiji. Još u doba Sovjetskog saveza sam putovao u Ukrajinu i video mnoga srpska imena na spomeniku oslobodiocima iz Kijeva. Ruski pojas Ukrajine je asimilovao mnoge Srbe, tako da mi, Srbi, nećemo izdati Donjeck. Ali nadam se da će se u vrlo bliskoj budućnosti stvoriti uslovi da se čitava Ukrajina vrati Majci Rusiji i da se nacisti sa zapada države razbeže po Evropi. Ova situacija ne može još dugo trajati.

- Kako komentarišete aktuelne događaje u Venecueli?

- Ovo je nastavak američke imperijalističke politike koja za cilj ima upravljanje svetom, upravljanje teritorijama sa velikim prirodnim bogatstvima. Venecuela je upravo takva teritorija. Ona ima najveće rezerve nafte u svetu i veliki broj drugih prirodnih resursa. Amerikanci to žele da prisvoje. Zato smo na ivici rata. Ali slobodoljubivi narodi moraju biti na strani Venecuele, kako bi se tome usprotivili. Vijetnam je pokazao da uporni, jaki i odlučni narodi uvek pobeđuju.

Razgovarao Pavel Bušuev

Komentari

0 KOMENTARA

TVOJ KOMENTAR

VIDEO SNIMCI

TVITER

INSTAGRAM